Predstavljanje povijesnog romana “Ilirik” Mladena Blaževića u Gradskoj knjižnici Umag
Povodom ovogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige, Gradska knjižnica Umag ugostila je 9. studenog Mladena Blaževića, riječkog pisca sa stalnom adresom u selu Čuki kraj Poreča. Autora i njegov roman “Ilirik” predstavili su mnogobrojnoj publici ravnatelj knjižnice Neven Ušumović i književni kritičar Davor Šišović upoznavši nas s nastankom romana i povijesnim kontekstom unutar kojeg se njegova radnja odvija.
Radi se o početku prvog tisućljeća naše ere na prostorima koji obuhvaćaju teritorij bivše Jugoslavije uključujući Albaniju u doba ustanka protiv Rimskog carstva. Povijesno razdoblje obuhvaćeno u romanu započinje dok je većina naroda i plemena koja su tamo živjela imala svoje uređenje i živjeli na jedan prilično slobodan način, a rimskoj vlasti plaćao se samo danak, a završava kad je cijelo područje pripadalo carstvu. Narodi koji su nastanjivali ovo područje nisu poznavali pismo, o njima svjedoče samo rimski putopisci, vojskovođe. Nedovoljno je materijala sačuvano, imamo malo pouzdanih podataka, pa nam nisu poznate činjenice o njihovim običajima, kulturi, a uz to ni arheologija još uvijek nije odgovorila na sva pitanja koja su vezana uz Ilire, te je Šišovića zanimalo na koji je način autor složio svijet Ilira koji još ni u znanosti nije definiran. Blažević pojašnjava da je upotrebom mašte, ali i znanja kojeg je skupljao putem knjiga, TV emisija, interneta, vizualizirao neku priču onako kako misli da bi taj svijet mogao izgledati.
Iako se dolazak Slavena na ovo područje veže za šesto do osmo stoljeće naše ere, autor je svjesno i namjerno u romanu koristio slavenska imena i običaje, kako kaže i zbog mogućnosti provokacije da bi se netko zainteresirao. Naime veći dio današnjeg folklora kojeg imamo i u Istri ostatak je ilirskog (sopile, roženice i sl.) nisu ga donijeli Slaveni već su prihvatili što su zatekli kad su došli, a opširnije gledano bili su asimilirani.
Davor Šišović je povukao paralelu između ovog romana i radnje Tolkienovog “Gospodara prstenova” jer i u “Iliriku” imamo grupu likova koji putuju s određenim zadatkom, no za razliku od te magijske epske fantastike ovdje nema magije, pa ni epike jer stvari idu dosta sporednim kanalima povijesnih tokova, putem treće, četvrte linije zapovijedanja, s povijesnim događajima i carevima u drugom planu, a sporednim, običnim ljudima kao nositeljima radnje u prvom; zapravo kao kad bi “Gospodar prstenova” bio napisan kao dokumentarac.
Na pitanje kako je odolio iskušenju da u svome djelu uključi nadnaravno, čarobnjake, bogove i pretvori ga u magijsku fikciju, Blažević odgovara da je, iako voli znanstvenu fantastiku koja je po načinu pripovijedanja prilično utjecala na njegovo pisanje, sklon opisivanju stvarnosti realističnije, prikazati stvari onakvima kakve jesu. S obzirom da ga je dobrim dijelom trebao izmislit ili barem popunit rupe onoga što zna, nije imao potrebu nešto dodatno izmišljati jer mu je samo formiranje tog svijeta bilo izazov i veliko zadovoljstvo.
Jedno od velikih opasnosti pri smišljanju svjetova koje ne poznajemo dovoljno u smislu dovoljno potvrđenih znanstvenih činjenica je upravo materijalna kultura, jer ako pišemo o nečemu što se zbivalo prije tri tisuće godina onda itekako dobro moramo paziti kakvu odjeću nose likovi, od kojeg je materijala, kakav pribor za jelo upotrebljavaju, u čemu kuhaju, od čega su im kuće, navodi Davor Šišović. Ističući da je Mladen Blažević u kontekstu poznavanja materijalnog svijeta tog doba bio uspješan i vjerodostojan, zanimalo ga je koliko je Blažević 
istraživao i provjeravao. Autor navodi da su mu u tome pomogli i ostali njegovi interesi poput poznavanja ljekovitog bilja, gljivarstva, ali i proučavanje svih dostupnih izvora, jer kako kaže Šišović teško je biti vjerodostojan, da sve materijalno štima, a još je teže dočarati duh vremena na način da se likovi ponašaju na način kako bi se onda ponašali, a ne kako bi se ponašali danas ili kako mi zamišljamo da bi se ponašali u nekakvim epsko fantastičnim filmovima. Kritičar je primijetio da se kroz roman provlači tema jako male vrijednosti ljudskoga života jer se u romanu gine, stradava se u borbama, nesrećama, od bolesti. Smatrajući da je taj način odnošenja prema ljudskom životu, prema pojmu ubiti nekoga, u današnjem vremenu dosta dalek i stran zanimalo ga je kako je taj duh vremena autor uspio dočarati.
Blažević odgovara da u prvom dijelu romana koji je usporeniji ima par ulomaka koji zapravo slave i cijene život (postoji i ljubavna priča, no unaprijed osuđena na neuspjeh), ali kad kreće rat, situacija se mijenja i glava ne vrijedi ništa, a tako je i danas. Vlastito iskustvo sudjelovanja u domovinskom ratu pomoglo mu je prikazivanju takvog stanja uma.
Rat kojeg opisuje bio je važan za rimsku povijest, postojala je naime opasnost da se ustanak proširi, te da ustanička vojska krene na sam Rim, te mu je motiv bio prikazati jedan značajan moment u povijesti o kojem se gotovo ništa ne zna. S druge strane taj rat je imao jako puno povezanosti s današnjim vremenom, područje je bilo slično, trajanje rata oko četiri godine, a rimsko carstvo podsjeća na Europu.
Šišović primjećuje dvije poveznice sa sadašnjošću: sprega politike i krupnog biznisa s ratom i vođenjem rata, te medijska manipulacija, odnosno prikazivanje rata prema javnosti koja nije u ratu. Naime roman opisuje dirigiranu falsifikaciju povijesti još dok je događaj u tijeku, prikazujući tako neprijatelja većim nego što zapravo jest, a zataškavajući informacije o resursima i bogatstvu u izvještajima prema nadređenima. “Nema veličanstvene pobjede ako nemaš dostojnog i hrabrog neprijatelja”, kaže Blažević, navodeći da je želio prikazati tu njihovu manipulaciju i propagandu, te je posjetiteljima pročitao ulomak kojim to kroz dijalog likova opisuje.
Junaci tijekom romana prolaze i kroz Istru, koju je autor naknadno ubacio u roman, a detaljnije o tome kakva je bila u ta doba čuva za neki budući roman, otkrivši nam da sada piše scenarij za seriju i roman koji se osim u Rijeci većim dijelom događa u Istri, a kombinacija je vraćanja u prošlost i sadašnjeg vremena, uz to da ovaj put ide do neandertalaca, a radnja koja prolazi kroz nekoliko perioda vezana je uz jednu pećinu.
Na pitanje Šišovića u čemu je u književnosti najskloniji, Blažević kazuje da je sklon povijesti jer i prvi roman “Tragovi goveda” je povijesni, a radnja se događa oko Prvog svjetskog rata. Priprema zbirku pjesama, te navodi da je to potpuno drugačije iskustvo i drugačije područje interesa, jer se roman radi raciom, a kod poezije emocije izlaze vani. Prilagođava se današnjem vremenu i medijima i piše kratke priče i tekstove, jer danas živimo u takvom vremenu u kojem autor u malom segmentu mora puno ispričati, a već prvom rečenicom mora toliko zainteresirat čitatelja da to uopće pročita.
Na društvenim mrežama objavljuje poeziju, kratke pričice i ulomke novih djela te živu komunikaciju s čitateljima koristi i kao svojevrsno testiranje, a svaki komentar, pozitivan ili negativan, odlična je stvar i motiv za dalje.
“U ovoj poplavi pisane riječi kod nas lako je ostat anoniman, ali želimo u najmanju ruku da nas netko čita.” zaključuje Mladen Blažević.
Mladen Blažević rođen je 1969. u Rijeci. Autor je romana „Tragovi goveda“ (2008.) i „Ilirik“ (2015.) U suradnji s grupom autora 2014. godine potpisuje zbirku distopijskih priča „NDH 2033.“ Honorarno je radio na arheološkim istraživanjima, sad vrtlari i piše, uređivao je časopise napisao veliki broj pjesama i kratkih priča. Prevođen je na slovenski i ukrajinski.
Tekst Marko ŠORGO Fotografije Lidija KUHAR
