Rezultati radionice „Digitalna manufaktura – Tracking Tradition“

15.11.2016.

MP3 plat­for­ma u surad­nji sa zagre­bač­kim kolek­ti­vom Oaza i Etnografskim muze­jom Istre orga­ni­zi­ra­la je od 2. do 5. stu­de­nog u Društvenom cen­tru Rojc u Puli bes­plat­nu radi­oni­cu rekre­ira­nja sta­rih zna­nja i obje­ka­ta kroz raz­li­či­te medi­je pod nazi­vom “Digitalna manu­fak­tu­ra – Tracking Tradition“. Kroz upoz­na­va­nje sa zbir­kom Etnografskog muze­ja, polaz­ni­ci su se bavi­li tema­ma sim­bo­la, vizu­al­nih kodo­va, jezi­ka, mito­lo­gi­je, obi­ča­ja, vje­ro­va­nja i ritu­ala. Detektiranje i pro­ce­su­ira­nje zanim­lji­vos­ti mate­ri­jal­ne i nema­te­ri­jal­ne kul­tu­re živo­ta u Istri pos­lu­ži­lo im je za pre­is­pi­ti­va­nje ulo­ge manu­fak­tur­nog rada. Iskustva s radi­oni­ce i rezul­ta­ti pred­stav­lje­ni su na kon­fe­ren­ci­ji “Produkcijski cen­tri: umjet­nost i razvoj zajed­ni­ce” koju je MP3 plat­for­ma orga­ni­zi­ra­la 5. stu­de­nog u pul­skom Circolu Zajednice Talijana.

tracking3Osnovna tema radi­oni­ce bila su vje­ro­va­nja (legen­de, mito­vi, druš­tve­ni obi­ča­ji, jezik i govor, …) koja čine važan dio iden­ti­te­ta Istrijana. Pitanja na koje su pre­zen­ti­ra­ni rado­vi poku­ša­li dati odgo­vor su: Može li se dizaj­nom utje­ca­ti na pro­mje­nu per­s­pek­ti­ve vje­ro­va­nja koja su dio neči­jeg iden­ti­te­ta? Koliko medi­ji može utje­ca­ti na usmje­ra­va­nje ili pro­mje­nu per­cep­ci­je vje­ro­va­nja? Kako doku­men­ti­ra­ti i vizu­ali­zi­ra­ti nema­te­ri­jal­no? Ciljevi su bili pre­zer­va­ci­ja usme­ne pre­da­je / nema­te­ri­jal­ne bašti­ne koja je krh­ka, kri­tič­ko pro­pi­ti­va­nje sadr­ža­ja usme­ne pre­da­je i zašti­ta od vje­ro­va­nja koja pro­du­ci­ra­ju strahove.

„Na teme­lju pos­to­je­ćih infor­ma­ci­ja (teren­skog izle­ta) sudi­oni­ci su izde­fi­ni­ra­li temu vje­ro­va­nja kao nema­te­ri­jal­nu bašti­nu koja ima vri­jed­nost. Uslijedio je zajed­nič­ki bra­ins­tor­ming nakon koje­ga su u manjim gru­pa­ma razvi­ja­li kon­cep­te, kri­tič­ki pro­pi­ti­va­li ide­je, vizu­ali­zi­ra­li ih u raz­li­či­tim medi­ji­ma i napo­s­ljet­ku među­sob­no tes­ti­ra­li rje­še­nja“, navo­de iz kolek­ti­va Oaza.

Prvi pro­jekt nazvan je „Takuin što­ri­ja o štri­ga­ma i štri­gu­ni­ma“, a na nje­mu su radi­li Tea Zbašnik, Sabina Damiani, Tanja Šuflaj i Irena Hodžić. „Razmatrajući moguć­nos­ti inte­rak­tiv­nog pre­pri­ča­va­nja moti­va i vje­ro­va­nja koji potje­ču iz tra­di­cij­ske kul­tu­re na podru­čju Istre, pris­tu­pi­le smo pro­jek­tu na osno­vi dva temelj­na i među­sob­no ispre­ple­te­na moti­va – pre­pri­ča­ne pri­če (vje­ro­va­nja) dobi­ve­ne od kazi­va­ča te nji­ho­vo mapi­ra­nje po loka­ci­ja­ma, i aktu­ali­za­ci­ja istih u suvre­me­nom kon­tek­s­tu kroz digi­tal­ne apli­ka­ci­je“, kažu autorice.

Projekt „Istražena“ rad je Ivane Vaccino koji je foku­si­ran na vizualiziranju/ilustriranju polo­ža­ja žene kroz povi­jest, te pove­zi­va­nje iste s vje­ro­va­nji­ma koja ju stav­lja­ju u spe­ci­fič­nu pozi­ci­ju, pozi­ci­ju dru­gog. „Polazišna toč­ka pre­zen­ta­ci­je je Marija Radaković, žena spa­lje­na na loma­či 1632. godi­ne u Svetvinčentu u Istri, pod optuž­bom da je štri­ga, odnos­no vje­šti­ca. Prezentacija nada­lje pro­pi­tu­je polo­žaj žene u druš­tvu do današ­njeg dana, s nagla­skom na stal­ne mije­ne druš­tva, odnos­no uspo­ne i pado­ve kroz koje pro­la­zi i sva­ka žena spoz­na­va­ju­ći sebe. Budućnost polo­ža­ja žene u druš­tvu ostav­lja mjes­ta za spe­ku­la­tiv­ni dizajn, no u pre­zen­ta­ci­ji sam ipak sta­vi­la nagla­sak na intros­pek­tiv­ni osvrt polaz­ni­ca radi­oni­ce, odnos­no nji­ho­vim cilje­vi­ma koji­ma teže kao žene“, pojaš­nja­va autorica.

drugiProjekt nazi­va „dru­gi / Drugi“ rad je tima kojeg sači­nja­va­ju Ana Javor, Katarina Petrović, Lea Jurčić, Marko Borota i Ivan Perkov. „Promišljajući o kons­truk­ci­ji iden­ti­te­ta, jed­nog od temelj­nih pita­nja socio-kul­tu­ral­nih teori­ja, neiz­bjež­no dola­zi­mo do ide­je seb­s­tva, odnos­no kre­ira­nja našeg ja. Govoriti o ja, ne zna­či samo govo­ri­ti o sebi, već i o drugome/Drugome. Naime, pre­ko kons­truk­ta dru­gos­ti uvi­đa­mo i uspos­tav­lja­mo raz­li­ke izme­đu nas i dru­gog; u isto vri­je­me dola­zi do pri­da­va­nja nega­tiv­nih kono­ta­ci­ja ono­me što ne poz­na­je­mo, a samim time i do dis­kri­mi­na­ci­je i isklju­či­va­nja Drugoga. Svijet kojem pri­pa­da­mo nije samo naš nego je i svi­jet svih dru­gih. Njih ne smi­je­mo smje­šta­ti van našeg svi­je­ta već paž­nju usmje­ri­ti na subi­va­nje; biva­nje jed­nih s dru­gi­ma zna­či otva­ra­nje pros­to­ra za dija­log, što u konač­ni­ci vodi razu­mi­je­va­nju sva­ke vrste raz­li­či­tos­ti i napret­ku kojem toli­ko teži­mo“, kažu autori.

Projekt „UrokBlock“ rad je polaz­ni­ka Mate Žaje, a radi se o plug inu ili dodat­ku za bilo koju pos­to­je­ću onli­ne plat­for­mu i koji na digi­tal­ni način obra­đu­je vje­ro­va­nje da se od uro­ka štri­ga ili štri­gu­na može­mo bra­ni­ti nose­ći odjev­ni pred­met naopa­ko. Budući da živi­mo u digi­tal­nom dobu autor je ovu „obram­be­nu meto­du“ pri­la­go­dio za Internet pa pri ula­sku na stra­ni­cu za koju sma­tra­mo da bi nas mogla ure­ći, pri­ti­skom na apli­ka­ci­ju okre­će­mo ju naopa­ko i time se zašti­ću­je­mo od zlih sila.

Projekt nazi­va „Na skri­to“ rad je polaz­ni­ca Nine Živković i Tanje Ranić, a radi se o ana­li­zi čuve­ne fra­ze „Da ne bi ki ča reka“ koja je po miš­lje­nju polaz­ni­ca ušla u sam DNK Istrana. Upravo su tu fra­zu polaz­ni­ce tes­ti­ra­le u Vodnjanu putem pro­jek­ci­je na zatvo­re­nim šku­ra­ma jed­ne troš­ne kuće koja se nala­zi na raskrižju.

tracking2Projekt „Od usta do usta“ Darje Galović pro­pi­tu­je usme­nu pre­da­ju i način na koji ona mije­nja stil i sadr­žaj pri­če koja se pre­no­si s kolje­na na kolje­no. Tijekom nje­nog eks­pe­ri­men­ta osam sudi­oni­ka je jedan dru­go­me pre­pri­ča­va­lo pri­ču. Dok je prvo­me u nizu pri­ča pro­či­ta­na, osta­le su pre­ne­se­ne od usta do usta, a final­ni rezul­tat je uspo­red­ba prve i pos­ljed­nje pri­če koje ima­ju jako malo dodir­nih točaka.

Zadnji pre­zen­ti­ra­ni pro­jekt bio je „Istria Strigone Couture“ Barbare Radelja koja je izra­di­la pro­to­ti­pe odjev­nih pred­me­ta koji slu­že za zašti­ru od uro­ka, a koji se teme­lje na ljud­skim svje­do­čans­tvi­ma veza­nim uz iste.

Tekst Boris VINCEK
Fotografije Marko HAJDAROVIĆ