22. Sa(n)jam knjige u Istri: Vojnović i Ivanišević – “Ljubljana bere – Autor čita autora”
U Crvenom salonu Doma hrvatskih branitelja u Puli, ovogodišnji “Sa(n)jam knjige” ugostio je 4. prosinca dvojicu autora, Gorana Vojnovića iz Slovenije i Ivicu Ivaniševića iz Hrvatske koji su sudjelovali u diskusiji u sklopu programa pod nazivom “Ljubljana bere – Autor čita autora” te predstavili, komentirali i čitali vlastite književne radove. Novinar Ivica Ivanišević se predstavio knjigom “Primavera” (Hena com), a filmski scenarist Goran Vojnović romanom “Smokva” (Fraktura).
Ivanišević i Vojnović su u neformalnom razgovoru međusobno uspoređivali vlastita književna djela za koja sam Vojnović priznaje da ih ništa međusobno ne povezuje, te da su neusporedive osim sredozemnog kruga kojem pripadaju. U šali su uspoređivali činjenicu da je “Smokva” bitno fizički deblja od “Primavere” s većim brojem stranica, te su ovu usporedbu doveli u odnos sa njihovim fizičkim osobinama, podneblja u kojima žive, te najzad i političkom situacijom odgovarajućih država. Moja je knjiga “user friendly” rekao je Ivica Ivanišević za svoj tanji roman, dok je Goran Vojnović uzvratio da je njegova za duge slovenske zime te da bi volio da je “Primavera” malo dulja. Vojnović je također šaleći se na račun velikog broja objavljenih romana Ivaniševića nagađao da je prije par godina izgubio okladu s Antom Tomićem, i da za kaznu mora uhvatiti Miljenka Jergovića po broju napisanih knjiga.
Govoreći o svom djelu kažu da priča romana “Smokva” ima čak lažni početak, a to nastaje tako kad se pišu filmski scenariji, koji su zbijeni. U jednom trenutku, kaže Vojnović, poželio je nešto drugo i u literaturi je pronašao što nije mogao naći u filmu. Nadalje, sve ide u tom smjeru da mu priče postaju kompleksnije, a sve se manje i teže snalazi u filmu. “Bojim se da će svaka moja sljedeća knjiga biti još deblja!”, zaključuje Goran Vojnović. “Smokva” je bitno različita i od prethodnih djela Vojnovića, najsloženija je, puna digresija i meandara priče, zato se čitatelju čini da su u njoj opisani ljudi koji su imali blagoslov i povijesnu nesreću imati različita porijekla, dok je to za autora knjiga kakvu je zamislio i kakvu je želio stvoriti iz potrebe i užitka pisanja.
Junaci dvaju knjiga se također fundamentalno razlikuju: pripovjedač u “Smokvi” ima kompliciran višestruki identitet, dok je “autističnim” junacima “Primavere”, koje je život razasuo na sve strane, svijet ravna ploha koja se sastoji od dva splitska predgrađa. Ovaj je roman prekrasna, filmska priča u kojoj se sve dešava u jednoj noći, a tko nije pokušao napisati tako naizgled jednostavnu priču ne zna koliko je to zapravo teško s tom lakoćom i brzinom pisanja kaže Vojnović.
Dvojica autora uspoređuju i vlastite gradove u kojima žive i stvaraju, te koji su postali kulise za njihova književna djela. Postali su tako grad koji ima samo prošlost i grad kojemu se prošlost stalno mijenja i čije se stanovništvo mijenja, a vikendom ide kući. No, dok se ne zna čija je Ljubljana i tko su njeni stanovnici, u Splitu se davne 1939. godine u noći Sv. Duje raspliću sudbine Ivaniševićevih junaka.
Užitak pisanja znači prošlost nastaniti likovima sadašnjosti pomoću čuda mašte. Kako su autori otkrili, maštom se može uvjeriti druge u svoje laži, do te mjere da neki možda i sebe prepoznaju u izmišljenim likovima.
Tekst Marko ŠORGO Fotografije Lidija KUHAR
