Damir Pilić gostovao u programu Permesso di soggiorno u DC‑u Rojc

06.12.2016.

Damir Pilić, split­ski pisac i novi­nar Slobodne Dalmacije, bio je ove subo­te, 3. pro­sin­ca gost Dnevnog borav­ka Rojca i Bojana Žižovića u okvi­ru cik­lu­sa raz­go­vo­ra s auto­ri­ma Permesso di sog­gi­or­no. Nedavno mu je objav­lje­na knji­ga nazi­va “Marx nije mrtav” u kojoj raz­go­va­ra s pro­fe­so­ri­ma mar­k­siz­ma koji su deve­de­se­tih godi­na osta­li bez pos­la i mis­li­oci­ma koji vra­ća­ju mar­k­si­zam na poli­tič­ku scenu.

pilic-db-2Na pita­nje ima li nade da soci­ja­li­zam pobi­je­di krup­ni kapi­tal, Pilić kaže da nam je to jedi­na nada. “Nema se tu što puno pro­uča­va­ti. Sve što je bit­no reče­no je pri­je 100 – 150 godi­na u ras­po­nu od Karla Marxa do Rose Luxembourg. Marx je u surad­nji s Engelsom napi­sao neke knji­ge, a onda je doš­la Rosa Luxembourg pri­je 100 godi­na i rek­la ili će biti soci­ja­li­zam ili bar­bar­stvo. Kao što kaže jedan od sugo­vor­ni­ka u mojoj knji­zi ovo što ima­mo danas u Europi već je bar­bar­stvo. Mislim da vri­je­me mar­k­siz­ma tek dolazi.”

Knjiga “Marx nije mrtav” izme­đu osta­log dono­si i dir­lji­vu pri­ču Zvonimira Šundova koji nakon više od dva­de­set godi­na uspi­je­va na sudu dobi­ti rje­še­nje o povrat­ku na posao na rad­no mjes­to – pro­fe­sor mar­k­siz­ma. Uz raz­go­vo­re knji­ga dono­si i neko­li­ko repor­ta­ža iz Grčke i sa Marxovog groba.

pilic-db-1Damir Pilić rođen je 1969. u Šibeniku. Magistrirao je psi­ho­lo­gi­ju na Filozofskom fakul­te­tu u Zagrebu i diplo­mi­rao novi­nar­stvo na zagre­bač­kom Fakultetu poli­tič­kih zna­nos­ti. Kao samos­ta­lan autor obja­vio je psi­ho­lo­šku mono­gra­fi­ju “Samoubojstva: opro­štaj­na pisma” (Marjan express, 1998.) i roman “Đavo prvo poje­de svo­ju maj­ku” (Dalmagrad, 2001.), za koji je dobio tre­ću nagra­du na »Arkzinovom« natje­ča­ju za naj­bo­lje proz­no dje­lo s podru­čja biv­še Jugoslavije. U koautor­stvu s dr. Draženom Lalićem obja­vio socio-psi­ho­lo­šku stu­di­ju o mla­dim split­skim delin­k­ven­ti­ma “Na mla­di­ma svi­jet zas­ta­je” (Jesenski i Turk, 2001.), te mono­gra­fi­ju “Torcida: pogled iznu­tra” (Profil, 2011.), a u koautor­stvu s Edom Vujević knji­žev­no-znans­tve­nu stu­di­ju “Dedal na igla­ma” o split­skim aps­ti­nen­ti­ma, biv­šim ovis­ni­ci­ma o hero­inu (Naklada Bošković, 2005.). Prije dvi­je godi­ne obja­vio je roman “Splitting”, zlo­kob­no višez­nač­nog pod­nas­lo­va “Kako sam tra­žio Srbe po gra­du” u kojem se čitav jedan svi­jet dobrih susje­da, pri­ja­te­lja i škol­skih dru­go­va dije­li, puca po šavo­vi­ma i uru­ša­va. Utemeljena na iskus­tvu mla­dos­ti koja tek doz­ri­je­va pod soci­ja­lis­tič­kim zgra­du­ri­na­ma Splita kroz igru balu­na, prva pijans­tva, sit­ne kra­đe, mar­ki­ra­nje nas­ta­ve i smu­še­ni, neo­ba­vez­ni seks split­ske dje­ce koja odjed­nom, još u svo­jim zele­nim godi­na­ma, doz­na­ju kako “nismo svi isti”, ova pro­za pre­ciz­no doča­ra­va i demis­ti­fi­ci­ra vri­je­me u kojem je dal­ma­tin­ska metro­po­la potres­no i zauvi­jek mije­nja­la svo­je lice. Priče je objav­lji­vao u knji­žev­nim časo­pi­si­ma Godine i Nova Istra te u Arkzinu i Slobodnoj Dalmaciji. Od 1994. do 2001. radi kao repor­ter Feral Tribunea, a od 2001. kao repor­ter i poli­tič­ki komen­ta­tor Slobodne Dalmacije.

Izvor