Proširena obitelj
KINO: KOMUNA, redatelja Thomasa Vinterberga
Danski redatelj Thomas Vinterberg, ujedno jedan od potpisnika pokreta Dogma 95, često se bavi temom obitelji.
U svojem prvom zapaženom filmu “Proslava” (Festen) bavio se okrutnim razotkrivanjem obiteljskih tajni na 60-om rođendanu patrijarha, prije nekoliko godina režirao je film o tome što se zbiva s pojedincem i obitelji nakon lažnih optužbi za pedofiliju (Lov), a u hrvatskim kinima upravo igra njegova drama o danskoj obitelji koja 1970-ih živi u komuni (Komuna). Obrazovani bračni par s maloljetnom kćerkom osniva komunu u vlastitoj kući i sve dobro funkcionira dok se otac obitelji ne spetlja s mladom studenticom, a zatim ostalim članovima predlaže da je prime u komunu.
Vinterberg svoj film o proširenoj obitelji smješta u razdoblje koje danas često doživljavamo bezbrižnim i opuštenim (manja gužva i stres, nema interneta, puši se na svakom mjestu i slično), ali ipak ne idealizira život u komuni (sam je prošao kroz to iskustvo kao dijete) i upečatljivo pokazuje da su iskušenja kod takvog načina života prevelika da bi mogao uspjeti. Gledatelju iz našeg podneblja pritom je vrlo egzotičan način na koji se sjevernjaci suočavaju s emocionalnim potresima (slično je u Ӧstlundovom “Turistu”), koje na prvi pogled apsorbiraju neuobičajeno smireno i kontrolirano, ali zatim emocije počinju kuhati ispod površine s drastičnom erupcijom na kraju.
“Komuna” je vješto režiran film s dobro profiliranim karakterima, ali jedan narativni detalj ipak bode oči. Redatelj pred sam kraj ubacuje motiv velike obiteljske tragedije (nećemo otkrivati detalje zbog onih koji još nisu gledali film), koji djeluje poput stranog tijela i teško mu je dokučiti smisao. Čemu dodatno drastično opterećivati dramatičnu situaciju koje pratimo već sat i pol i koja je upravo pred razrješenjem?
Elvis Lenić






