Tanhofer

U čet­vr­tak 22. pro­sin­ca na zagre­bač­koj Akademiji dram­ske umjet­nos­ti biti će pred­stav­lje­na mono­gra­fi­ja Nikole Tanhofera (1926 – 1998), jed­nog od naj­z­na­čaj­ni­jih hrvat­skih film­skih umjetnika.

U nje­go­voj sves­tra­noj osob­nos­ti bila je sret­no spo­je­na sklo­nost pre­ma umjet­nos­ti, teh­nič­koj radoz­na­los­ti i peda­go­škom radu. Tanhofer je sni­mio broj­ne dugo­me­traž­ne i krat­ko­me­traž­ne fil­mo­ve, uspješ­no je reži­rao (H‑8, Nije bilo uza­lud), pisao struč­ne rado­ve i knji­ge o film­skoj foto­gra­fi­ji te pre­da­vao film­sko sni­ma­nje na Akademiji dram­ske umjetnosti.

Riječ je o auto­ru koji je, s obzi­rom na zna­čaj u okvi­ru hrvat­ske kine­ma­to­gra­fi­je, ite­ka­ko zas­lu­žio ovu mono­gra­fi­ju koja je nas­ta­la u surad­nji Hrvatskog film­skog save­za, Društva hrvat­skih film­skih reda­te­lja i Akademije dram­ske umjet­nos­ti. Među auto­ri­ma su živu­ći (Petar Krelja, Slaven Zečević, Nenad Polimac itd.) i pokoj­ni film­ski dje­lat­ni­ci (Ivo Škrabalo, Vicko Raspor i dru­gi), dok je ured­nič­ki pot­pi­su­ju Diana Nenadić i Silvestar Kolbas.

E. L.