Branka Benčić kustosica Hrvatskog paviljona na 57. Venecijanskom bijenalu

17.01.2017.

Za nas­tup na Venecijanskom bije­na­lu, 57. Međunarodnoj izlož­bi vizu­al­nih umjet­nos­ti, Ministarstvo kul­tu­re Republike Hrvatske kao kus­to­si­cu izlož­be ime­no­va­lo je Branku Benčić te pri­hva­ti­lo nje­zin pri­jed­log da Hrvatsku na ovoj ugled­noj mani­fes­ta­ci­ji pred­sta­vi dvo­je umjet­ni­ka: Tina Gverović i Marko Tadić.

biennaleIzložba pod nazi­vom „Horizont oče­ki­va­nja“ reali­zi­rat će se kao dvos­tru­ka samos­tal­na izlož­ba, a teme­lji se na pro­duk­ci­ji novih rado­va umjet­ni­ka, poseb­no osmiš­lje­nih za izla­ga­nje na Bijenalu. Izložba Tine Gverović i Marka Tadića struk­tu­ri­ra se kao frag­men­ta­ran nara­tiv i uka­zu­je na pri­vre­me­nost izlož­be­nog pros­to­ra i inte­re­se umjet­ni­ka za teme neiz­vjes­nos­ti, ten­zi­ja ili uru­ša­va­nja. Tako se kons­ti­tu­ira pros­tor koji se na raz­ne nači­ne osla­nja na meto­do­lo­gi­ju izla­ga­nja, per­cep­ci­ju pro­ma­tra­ča, a okup­lja dvi­je rela­tiv­no bli­ske umjet­nič­ke pozi­ci­je, koje anga­ži­ra­ju kon­cep­tu­al­ne pos­tup­ke i subjek­tiv­nu ima­gi­na­ci­ju upi­sa­ne u pros­tor­ne i vre­men­ske diskon­ti­nu­ite­te. Cjelina se shva­ća tako da ne stva­ra fik­s­nu nara­ci­ju koja ocr­ta­va odre­đen sadr­žaj, već sudje­lu­je u stva­ra­nju niza među­od­no­sa i puko­ti­na, uka­zu­ju­ći na lomo­ve kao mjes­ta poten­ci­jal­ne tran­sfor­ma­ci­je i ima­gi­na­ci­je. Preuzimajući nas­lov iz teori­je recep­ci­je Hansa Roberta Jaussa („Estetika recep­ci­je“), kao struk­tu­ra koja omo­gu­ću­je razu­mi­je­va­nje, „hori­zont oče­ki­va­nja“ uka­zu­je na neiz­vjes­ne moguć­nos­ti iden­ti­fi­ka­ci­je zajed­nič­kog zna­čenj­skog vidokruga.

Hrvatski pavi­ljon na 57. Bijenalu u Veneciji bit će smje­šten u pros­to­ri­ma Artiglierije u Arsenalu. Organizacija izlož­be povje­re­na je Modernoj gale­ri­ji u Zagrebu.

Tina Gverović radi u medi­ju ins­ta­la­ci­je, crte­ža, sli­ke, zvu­ka, tek­s­ta i videa. Njezin rad čes­to uklju­ču­je dezo­ri­jen­ti­ra­ju­će ins­ta­la­ci­je i bavi se pita­nji­ma veza­nim uz pros­tor, teri­to­rij i iden­ti­tet te nači­nom na koji su ti kon­cep­ti veza­ni za ima­gi­nar­no. Diplomirala je sli­kar­stvo na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu 1997., zavr­ši­la pos­li­je­di­plom­ski stu­dij na Jan van Eyck Akademiji u Maastrichtu u Nizozemskoj 2000. te dok­to­ri­ra­la na Middlesex Sveučilištu u Londonu 2013. godi­ne. Recentne izlož­be uklju­ču­ju: Suzhou Documents ‒ Biennial (Suzhou, 2016), Umjetnička gale­ri­ja Dubrovnik (Dubrovnik, 2016), gale­ri­ja Raum mit Licht (Beč, 2015), Tate Britain (London, 2015), Tate Modern (London, 2014), MSUB (Beograd, 2014), SE8 gale­ri­ja (London, 2013) i Garden of Learning – Busan Biennial (Busan, 2012). Sudjelovala je na rezi­den­ci­jal­nim pro­gra­mi­ma u Švedskoj (Baltic Art Center, Visby, 2012), Austriji (Kultur Kontakt, Beč, 2011.), SAD (ISCP, New York, 2006.).

Marko Tadić je rođen 1979. u Sisku. Diplomirao je na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti u Firenzi. Umjetnička prak­sa Marka Tadića uklju­ču­je kola­že, ani­mi­ra­ne fil­mo­ve, crte­že i ins­ta­la­ci­je. Tadić je u svo­jem radu dugo­roč­no fas­ci­ni­ran nas­li­je­đem moder­niz­ma, koje koris­ti kao frag­men­te vizu­al­ne nara­ci­je kroz ele­men­te umjet­nos­ti, arhi­tek­tu­re, povi­jes­ti umjet­nos­ti, a rado­vi­ma gra­di neo­bič­nu atmo­sfe­ru zabo­ra­va. Izlagao je na samos­tal­nim i grup­nim izlož­ba­ma te film­skim fes­ti­va­li­ma u Hrvatskoj i ino­zem­s­tvu ‒ u Zagrebu, Ljubljani, Milanu, Kasselu, Berlinu, Los Angelesu i New Yorku. Nagrade: Nagrada Radoslav Putar, 28. Salon mla­dih (Zagreb, 2006.). Sudjelovao je na rezi­den­ci­ja­ma i stu­dij­skim pro­gra­mi­ma: Kultur Kontakt, Beč, Austrija (2008.); Los Angeles, SAD (2008.); ISCP, New York, SAD (2009.); Kultur Bunker, Frankfurt, Njemačka (2010.) i Helsinki International Artist Program (2011.). Živi i radi u Zagrebu.

Marko Tadić i Branka BenčićBranka Benčić neza­vis­na je kus­to­si­ca i povjes­ni­čar­ka umjet­nos­ti. Djeluje kao umjet­nič­ka direk­to­ri­ca Apoteke – pros­to­ra za suvre­me­nu umjet­nost, vodi­te­lji­ca je i kus­to­si­ca pro­je­ka­ta Cinemaniac/Misliti film pri Pulskom film­skom fes­ti­va­lu (od 2002.) i pro­gra­ma Kino umjet­ni­ka pri Muzeju suvre­me­ne umjet­nos­ti u Zagrebu (od 2012.) te kon­ci­pi­ra godiš­nji pro­gram za Gradske gale­ri­je Osijek – gale­ri­ju Waldinger. Kao kus­to­si­ca reali­zi­ra­la je velik broj skup­nih i samos­tal­nih izlož­bi u Hrvatskoj i ino­zem­s­tvu: poreč­ki Annale (2014., 2015., 2016.), Notes on Undoing (New York 2014.), Misliti film (2013), Parkour (gale­ri­ja Forum, 2015), Video tele­vi­zi­ja anti­ci­pa­ci­ja (MSU Beograd, 2013, s A. Sekulić), Damir Očko (Künstlerhaus KM – Halle für Kunst & Medien, Graz, 2014, Galleria Tiziana di Caro Napoli i Eastward Prospectus Bukurešt 2016.), niz izlož­bi za Zbirku Antuna Motike, Grada Pule, pro­gram Strategije samo­re­pre­zen­ta­ci­je u hrvat­skoj video umjet­nos­ti od 1970-ih (Marseille, 2012), Clueless Geometrija nes­po­ra­zu­ma (s Lorenom Tadorni, Torino, 2010, Zagreb 2015), Arhitektura i film – subjek­tiv­ni pros­to­ri (2009). Izlagala je o suvre­me­nim umjet­nič­kim prak­sa­ma na sim­po­zi­ji­ma, raz­go­vo­ri­ma s umjet­ni­ci­ma i fes­ti­va­li­ma (Tate Modern London, RU New York, MSU Zagreb, MSUB Beograd, Halle für Kunst, Lüneburg, KM Graz). Bila je čla­ni­ca žiri­ja fes­ti­va­la i umjet­nič­kih doga­đa­nja: Oberhausen film fes­ti­val, Furla Prize (Milano), Nagrada Radoslav Putar, Festival 25 FPS Zagreb, KulturKontakt (Beč). Dobitnica je neko­li­ko među­na­rod­nih kus­to­skih rezi­den­ci­ja i sti­pen­di­ja: sti­pen­di­ja regi­je Štajerske za umjet­nost i teori­ju (Graz, 2015), Impact Utrecht (2012), International stu­dio and cura­to­ri­al pro­gram ISCP New York (2008−2009), Eurodyssee, Bruxelles (2001). Redovito objav­lju­je ese­je iz suvre­me­ne umjet­nos­ti u kata­lo­zi­ma izlo­ža­ba, struč­nim publi­ka­ci­ja­ma, časopisima.

Foto

Izvor