Izložba Roberta Paulette „Južni križ i Nevidljivi avioni“ u galerijama Luka i MUL

24.01.2017.

Otvorenje samos­tal­ne izlož­be Roberta Paulette „Južni križ i Nevidljivi avi­oni“ bit će odr­ža­no u petak 27. siječ­nja u 19 sati u gale­ri­ja­ma Luka i MUL, a u sklo­pu mani­fes­ta­ci­je Noć muzeja.

„Tek pojam smje­šten s dru­ge stra­ne vid­lji­vog – Južni križ – mno­gim je more­plov­ci­ma i trgov­ci­ma, odmet­ni­ci­ma i istra­ži­va­či­ma, na onoj stra­ni kugle, bio puto­kaz u noći­ma, ori­jen­tir, sino­nim mogu­ćeg spa­sa. Pitao sam se čes­to, u čemu pre­bi­va nevid­lji­vo? Koja je domo­vi­na ima­gi­nar­nog ili fik­tiv­nog, svjes­nog ili poto­nu­log sje­ća­nja, i pos­to­ji li svi­jet izvan mene ili bolje reče­no pos­to­ji li uop­će ako ga ne pro­ma­tram? Izložba se sas­to­ji od neko­li­ko sli­ka i polip­ti­ha, ulja na plat­nu većih for­ma­ta. Riječ je o mini­ma­lis­tič­kim, jed­nos­loj­nim (toč­kas­tim) geo-rado­vi­ma sli­ka­nim na mono­krom­noj pod­lo­zi. Pretežito image001su svi­je­tlih boja. Točkasti ras­ter pri­ka­zan na sli­ci pres­li­ka je jed­ne nebe­ske kons­te­la­ci­je (Južni križ, Lira, Libra, Scorpio…).

„Točkasti ras­ter je kolo­ris­tič­ki supros­tav­ljen pod­lo­zi sli­ke. Kod pro­ma­tra­ča to iza­zi­va per­cep­tiv­nu zablu­du; tkz. kom­ple­men­tar­ni kom­pleks. Naime pro­ma­trač ima psi­ho­lo­šku potre­bu nadok­na­đi­va­nja rav­no­te­že pa stva­ra kolo­ris­tič­ku ilu­zi­ju kojom per­ci­pi­ra nepos­to­je­će toč­ke. Promatraču se uka­zu­ju kru­go­vi kom­ple­men­tar­ne boje; on vidi ono čega nema…“, navo­di autor u opi­su prvog dje­la izložbe.

Što se „Nevidljivih avi­ona“ tiče autor kaže: „Ovi rado­vi kao opus jed­ne ne-rados­ne igre, zaga­si­ti i šku­ri, anti­pod­ni su sli­ka­ma Južnog kri­ža. Moj tam­ni barok. Nešto kao supre­ma­ti­zam lišen vje­re, hod s tegom kroz noć živo­ta. Ako kod pret­hod­nih rado­va (Južni križ) vidi­mo nešto što nije nas­li­ka­no, kod ovih rado­va mi ne vidi­mo ono što je nas­li­ka­no. Bar ne iz prve.“

Robert Pauletta rođen je 2. velja­če 1961. u Premanturi. Srednju umjet­nič­ku ško­lu pod vodi­telj­stvom Ivana Obrovca poha­đao je u Puli. Diplomirao je sli­kar­stvo na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu 1985. godi­ne u kla­si prof. Ferdinanda Kulmera. Od 1983. do 1985. sura­đu­je u ate­li­je­ru Ede Murtića. 1987. godi­ne jedan je od osni­va­ča HDLU Pule, kas­ni­je HDLU Istre. Od 1991.- 2003. radi kao pro­fe­sor u Školi pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti i dizaj­na u Puli; jedan je od osni­va­ča te iste ško­le. Koncem 90-tih sura­đu­je s reda­te­ljem Robertom Raponjom i reali­zi­ra niz sce­no­gra­fi­ja za pred­sta­ve u INK‑a. 2003. godi­ne, u stu­de­nom, osni­va se Udruga MMC LUKA gdje kao vodi­telj pri­re­đu­je niz kul­tur­nih i sub­kul­tur­nih aktiv­nos­ti: izlož­be, kon­cer­te, pre­zen­ta­ci­je, promocije,okrugle sto­lo­ve, deba­te… 2007. u izda­nju HDLU-Istre izla­zi mono­gra­fi­ja o umjet­ni­ko­vom radu. 2009. pos­ta­je član HZSU – a. Posvećuje se isklju­či­vo pro­fe­si­onal­nom umjet­nič­kom radu. 2013. osni­va Umjetničku orga­ni­za­ci­ju Robot, te u Puli s kole­ga­ma Bojanom Šumonjom i Teom Bičić pokre­će rad gale­ri­je POOLA. Sudjelovao je na mno­go­broj­nim skup­nim izlož­ba­ma i bije­na­li­ma. Samostalno je izla­gao 100-tinjak puta u gla­so­vi­tim gale­ri­ja­ma i muze­ji­ma Hrvatske i ino­zem­s­tva. Umjetnik je za svoj rad više puta nagra­đi­van, a nje­go­vi su rado­vi otkup­lje­ni u mno­gim naci­onal­nim i pri­vat­nim kolekcijama.

Priredio B. V.