Sjajan posao mlađeg Afflecka
KINO: MANCHESTER NA MORU, redatelja Kennetha Lonergana
Odavno nismo gledali film u kojemu je koncentrirano toliko stvarne patnje i boli kao u recentnoj drami „Manchester na moru“ (Manchester by the Sea).
Lee Chandler (Casey Affleck) je introvertni kućni majstor ćudljivog ponašanja, koji se, nakon iznenadne bratove smrti, vraća u svoje rodno mjesto Manchester (sjeveroistok SAD‑a). Iza brata ostao je maloljetni nećak koji treba skrbnika, budući da je psihički nestabilna majka odavno nestala iz njihovih života, dok je povratak iznimno bolan za Leeja koji je u prošlosti nehatom prouzročio strašnu obiteljsku tragediju (troje djece izgorjelo mu je u požaru).
„Manchester na moru“, američkog dramatičara, scenarista i redatelja Kennetha Lonergana, podjednako impresionira hrabrim odabirom teme i njezinom obradom. Tim Roth je u sjajnoj „Maloj Odessi“ (redatelj James Gray, 1995) glumio mafijaškog ubojicu i prokletnika koji na savjesti ima tešku majčinu bolest i pogibiju maloljetnog brata, ali njegov teret zanemariv je u odnosu na breme koje na svojim leđima nosi Lee Chandler. Lonergan je iznimno dojmljivo režirao film u laganom ritmu te stalnom montažnom preplitanju prošlosti i sadašnjosti uz vokalne dionice koje prizivaju nadzemaljske i metafizičke ugođaje, a vrhunska mu je i karakterizacija likova.
No, lavovski dio posla ipak je na svojim leđima iznio sjajni Casey Affleck. Njegova izmučena, rastrgana i dezorijentirana fizička pojava briljantno prikazuje ono što se ne može izreći riječima, svu muku i pustoš napaćene jedinke koja više ne vidi nikakvu svjetlost i nadu u svojem ovozemaljskom postojanju. Briga o maloljetnom nećaku jedino je što u takvom životu ima djelomičnog smisla, iako ne može izliječiti žive rane i ispuniti pustoš njegove duše. Casey je doista sjajno obavio svoj posao i pitanje je može li se njegov slavniji brat Ben, unatoč zavidnoj karijeri, približiti tako dojmljivim glumačkim dosezima.
Elvis Lenić






