Predstavljanje romana „EEG“ Daše Drndić u Gradskoj knjižnici Umag
Roman „EEG“ spisateljice Daše Drndić predstavljen je u Gradskoj knjižnici grada Umaga u četvrtak 16. ožujka. Uz autoricu i voditelja knjižnice Nevena Ušumovića u razgovoru o knjizi sudjelovao je i Vladimir Arsenić, knjižničar i pisac, te književni kritičar koji ovih dana boravi u pazinskoj Kući za pisce – Hiži od besid.
Pozdravivši goste i posjetitelje, Ušumović je ustvrdio da umaška knjižnica već 16 godina surađuje s Dašom Drndić čije se knjige tamo najčešće predstavljaju, te je pojasnio zašto smatra da je važno svaku njenu knjigu prezentirati i promovirati. “U današnjoj izuzetno velikoj ponudi novih naslova, ovdje je riječ o književnosti koja se eksplicitno ne drži sve jačih tržišnih imperativa, a najnovija kao i svaka druga Dašina knjiga se odupire tom žanrovskom pisanju i tržišno dizajniranom proizvodu. Suprotno tome, ona sa svakom svojom knjigom širi te estetske okvire, ne samo iz pukog eksperimenta, nego najviše zato što piše o nezgodnim temama koje najčešće ulaze u to što je pitanje zločina, zla, a temu holokausta stalno održava na životu. Na žalost, kao i kod svake dobre književnosti, stvarnost je takva da neprestano hrani inspiraciju Daše Drndić, tako da ćemo u romanu „EEG“ naći u fokusu vrlo aktualne, teže društvene teme“, ističe Ušumović
Vladimir Arsenić, čije se književne kritike mogu pratiti i na portalu “Booksa”, izjavio je da je Daša Drndić njegova omiljena autorica, ali i prijateljica, te da je strastveni čitatelj njezinih knjiga o kojima piše s velikim zadovoljstvom, smatrajući da je zadaća kritičara da promovira knjige koje voli i poziva publiku da uživa u njima na sličan način. Naglašava da je svaka Dašina knjiga prepuna istraživanja, te da ona svoje pisanje zasniva na tradiciji uporabe dokumenata i činjenica, a ne samo na iskustvu. Knjige su to koje su izuzetno promišljene i dobro istražene, njena književnost vuče temelje iz kasnog modernizma, a ima utjecaj na ostale pisce iz regije. Knjige Daše Drndić ipak puno bolje prolaze na inozemnom tržištu, te Ušumović dodaje da kad netko izvana traži što se u Hrvatskoj piše za svjetsku publiku, dolazi do njezinih knjiga.
Roman „EEG“ pruža nezaboravan književni doživljaj, nastavlja Ušumović, nazvavši ga zbog mnoštva podataka svojevrsnom enciklopedijom. Radnja romana se sastoji od više priča koje se “sljepljuju” u epizodama za vrijeme partije šaha glavnog lika, pripovjedača, pisca i kliničkog psihologa Andreasa Bana koji je glavni lik i njenog prethodnog romana “Belladonna”. Autorica vraća čitatelja partiji šaha koja sav sadržaj romana obuhvaća i povezuje, kao podsjetnik na sadašnjost. Poznata je činjenica da publika rado odabire filmove i knjige koje se zasnivaju na istinitim događajima, no u oba romana pripovjedač nam tumači da se ne radi o autobiografiji nego o multigrafiji, stvarni događaji iz života autorice i njene obitelji isprepliću se s imaginarnim, a njihove priče uronjene su u ocean drugih priča. Tu multigrafiju, višeslojnost koja izluđuje samog junaka romana izvrsno dočarava i naslovica knjige koju je sama autorica izabrala. Mnoštvo linija i portreta asocira na ludilo koje je jako bitna linija romana, jer se na određenim mjestima slijepljene priče jedna od druge ne mogu razlučiti.
Vladimir Arsenić također ističe enciklopedijsku prirodu ovog teksta, te napominje da je to tekst koji funkcionira kao zvuk, dok je njezin stil muzikalan, zvučan i ritmički, ispleten do filigranske razine, a od priče se račvaju digresije koje se kumulativno kotrljaju doprinoseći višedimenzionalnosti romana i uvlačeći čitatelja u neka dublja značenja. Autorica je usporedila ovaj moment kao kad deset potpunih stranaca sjednu za stol i istražujući počinju otkrivati kako su svi nekako fizički povezani. Arsenić navodi da su ga fascinirale neobične sudbine opisane u knjizi, koje nas suočavaju s nečim vrlo poraznim u ljudskoj prirodi, te dodaje da nas Dašine knjige redovito suoče sa samim sobom i natjeraju da se zapitamo o nekim stvarima koje zaista nisu ugodne, često izazivajući pri tom nelagodan osjećaj. Ponavljajući da je jedna od najvažnijih osobina Dašine književnosti dokumentarnost, kritičar navodi da ona to maestralno radi. Arsenić kaže: “Daša Drndić mora lažnom znanju ponuditi ono do kojeg je moguće doći istraživanjem, čitanjem, učenjem. U tom smislu, ona mora metaforama suprotstaviti činjenice. A one se kriju u povijesnim izvorima i knjigama. Dokumentarnost, stoga, ne služi kao neka vrsta ukrasa, već isključivo i jedino kao dokaz, zalog istinitosti, koja je vrhunska misija literature.”
Teme traže i nađu mene, a ne obrnuto, kaže autorica. Iako je u ovom romanu po prvi put utkala i dvije ljubavne priče, te malo humora “da olabavi taj nemir” i u ovoj knjizi vratila se na temu holokausta, a u prvi plan došle su gotovo zaboravljene priče. Opisuje strašne sudbine baltičkih židova u Drugom svjetskom ratu, a jedan od bitnih motiva je i pljačka obiteljske židovske imovine. “Povijest mi se stalno kači za vrat!” kaže glavni lik Andreas Ban. U jednom poglavlju se pita je li možda bolje sve zaboraviti? No već u slijedećem poglavlju ističe: “Ali ja se sjećam! I ja se želim sjećati!”
Tekst Lidija KUHAR i Marko ŠORGO Fotografije Lidija KUHAR
