Bekim Sejranović gost porečke BOOKtige

26.04.2017.

U sklo­pu Međunarodnog fes­ti­va­la pro­či­ta­nih knji­ga BOOKtiga u Poreču, u čet­vr­tak 20. trav­nja knji­žev­nik Bekim Sejranović pred­sta­vio je svo­ju knji­gu nazva­nu “Dnevnik jed­nog noma­da”. Ravnateljica Gradske knjiž­ni­ce Poreč i vodi­te­lji­ca orga­ni­za­cij­skog tima BOOKtige Irides Zović, pred­sta­vi­la je dvo­jac odnos­no auto­ra i mode­ra­to­ra knji­žev­ne veče­ri Zorana Simića koji su govo­ri­li o knji­zi, knji­žev­nos­ti, ali pogo­to­vo o živo­tu, kari­je­ri i obi­te­lji Sejranovića, kojeg je mode­ra­tor Simić defi­ni­rao kao jed­nog od naj­a­uto­des­truk­tiv­ni­jih auto­ra koji samo­ga sebe demistificira.

IMG_8810Simić napo­mi­nje da je ova pro­mo­ci­ja na saj­mu knji­ga među prvim pred­stav­lja­nji­ma knji­ge “Dnevnik jed­nog noma­da” koja je izda­na pri­je tek mje­sec i pol dana. Pisana je u dnev­nič­koj for­mi i teško joj je odre­di­ti žanr, isti­če Simić nas­tav­lja­ju­ći da ju se može sma­tra­ti roma­nom, iako je u konač­ni­ci hibrid sači­njen od tri dje­la, a to su: dnev­nič­ki zapi­si, puto­pis­ni dio te dnev­nik čitanja.

Sejranović, pro­fe­sor i magis­tar juž­nos­la­ven­ske knji­žev­nos­ti je pisac bez stal­ne adre­se, boem koji veći­nu svog vre­me­na pro­vo­di na putu. Veza izme­đu puto­va­nja i knji­ga, kaže autor, je kao izme­đu siro­vi­ne i umjet­nič­kog dje­la s time da takav život koji pre­ma­lo vre­me­na ostav­lja za odmor izme­đu puto­va­nja ote­ža­va i samo pisa­nje te zaklju­ču­je da se i na čita­nje tako­đer može gle­da­ti kao na neku vrstu puto­va­nja. Čitanje je i dalje dio nje­go­vog istra­ži­va­nja, a među pis­ci­ma koje sma­tra svo­jim uzo­ri­ma i čija dje­la čes­to izno­va čita je izdvo­jio Ernesta Hemingwaya, Marka Twaina, Charlesa Bukovskog, Janka Polića Kamova, Dostojevskog, te Knuta Hamsuna.

Dvojica sugo­vor­ni­ka su se poseb­no osvr­nu­la na Sejranovićev roman koji je pret­ho­dio knji­zi “Dnevnik jed­nog noma­da” a IMG_8833zvao se “Tvoj sin Huckleberry Finn”. Ovo je dje­lo prvens­tve­no pro­iziš­lo iz auto­ro­ve mla­de­nač­ke želje za plo­vid­bom, a u nje­mu se išči­ta­va auto­ro­va posve­ta vlas­ti­to­me dje­tinj­stvu u Brčkom, te želja da o toj avan­tu­ri dru­gi čita­ju što se i desi­lo, i to dugi niz godi­na nakon što je odus­tao od pomor­ske kari­je­re. Drugi motiv koji je pota­kao auto­ra da napi­še roman o plo­vid­bi rije­kom Savom jest želja da oda počast remek dje­lu Marka Twaina, kojim je stvo­re­na čita­va mito­lo­gi­ja oko rije­ke Mississippi, dok tre­ći motiv koji pro­ži­ma pret­hod­na dva pred­stav­lja kom­plek­san odnos s ocem kape­ta­nom riječ­ne plovidbe.

Svačiji je život isto­vre­me­no ne samo puto­va­nje već i roman, samo ovi­si kako se ispri­ča, napo­mi­nje autor. Većina je nje­go­vih dje­la auto­bi­ograf­ska, jer ma koli­ko se tru­dio biti objek­ti­van, to je za nje­ga bilo napros­to nemo­gu­će, a temu o kojoj piše ne bira, ona se sama name­će, to je ono što ga opsje­da. U konač­ni­ci, sma­tra Sejranović, neči­je dje­lo je kao nje­gov auto­por­tret, to nije on, to su sli­ke uhva­će­ne u vre­me­nu i pros­to­ru, zarob­lje­ne u stra­ni­ca­ma papi­ra, i to se zove književnost.

U raz­go­vor izme­đu auto­ra Bekima Sejranovića i mode­ra­to­ra Zorana Simića su se iz publi­ke pri­dru­ži­li pita­nji­ma i miš­lje­nji­ma pisac Zoran Ferić, te ured­nik Drago Glamuzina. Drago Glamuzina, ured­nik roma­na Bekima Sejranović i Zorana Ferića isti­če da oba ova auto­ra spa­da­ju u vrh Hrvatske knji­žev­nos­ti, a isto­vre­me­no je s nji­ma naj­lak­še raditi.

Bekim Sejranović je pisac rođen u Brčkom 1972. godi­ne. Studirao je na riječ­kom Pomorskom fakul­te­tu, no odus­ta­je od sna da pos­ta­ne pomo­rac, te na tamoš­njem Filozofskom fakul­te­tu poči­nje stu­di­ra­ti kro­atis­ti­ku i kom­pa­ra­tiv­nu knji­žev­nost. Godine 1993. seli se u Oslo, na čijem je Povijesno-filo­zof­skom fakul­te­tu magis­tri­rao juž­nos­lo­ven­ske knji­žev­nos­ti. Na istom fakul­te­tu od 2001. do 2006. godi­ne radi kao lek­tor i pre­da­je juž­nos­lo­ven­ske knji­žev­nos­ti, jezi­ke i pre­vo­đe­nje. Istovremeno, od 2000. godi­ne pa sve do danas radi kao sud­ski tumač i knji­žev­ni pre­vo­di­lac, pre­da­je nor­ve­ški za stran­ce, te piše i objav­lju­je prozu.

Tekst i foto­gra­fi­je Marko ŠORGO