Književno-filmske Bijele večeri vraćaju se u Klub Pulske filmske tvornice ovoga četvrtka, 4. svibnja, u 20 sati, a na programu će biti ekranizacija kultnog romana „Parfem“ Patricka Süskinda (1985.) u režiji Toma Tykwera iz 2006. godine. Ulaz je slobodan.

Bijele večeri nastavljaju putovanje u srce tame s jednim od najprodavanijih njemačkih romana s kraja prošlog stoljeća. „Parfem“ tajanstvenog autora Patricka Süskinda prati život i zločine Jean-Baptista Grenouillea, bešćutne nakaze savršena njuha koji u potrazi za stvaranjem najčarobnijeg mirisa čovječanstva ne preza od monstruoznih zločina, jer za savršeni miris fali mu ključni sastojak – mlade djevojke. Na povijesnoj pozadini Francuske osamnaestog stoljeća, Süskind je oblikovao „olfaktivni“ triler koji secira izopačeno u pojedincu i društvu, pri čemu se čini da je podli nitkov i zlikovac zapravo uvijek posljedica pokvarenog društva. Roman koji istražuje osjet njuha i emocionalna značenja koje mirisi mogu imati, neki kritičari čitaju i kao metaforu dolaska na vlast Adolfa Hitlera, no on je najvjerojatnije inspiriran stvarnom pričom o serijskom ubojici Manuelu Blancu Romasantau (1809.-1863.), koji je ubijao žene i djecu da bi od njih napravio sapun.

Ova napeta priča o potrazi za savršenim mirisom dosad je prodana u 15 milijuna primjeraka i prevedena na 45 jezika. Patrick Süskind je jedna od najvećih zagonetki njemačke književnosti – ne istupa u javnosti, na zna se gdje živi, a o njemu kruže brojni mitovi. Nakon “Parfema” iz 1985. godine objavio je samo dva naslova, pripovijetku “Golub” i “Priču o gospodinu Sommeru”. Autor je i vrlo popularne jednočinke “Kontrabas”.

Süskind se dvadesetak godina opirao snimanju filma prema svom bestseleru, smatrajući da samo Stanley Kiubrick i Miloš Forman to mogu učiniti, no popustio je na nagovor prijatelja. Tom Tykwer, jedan od najpoznatijih njemačkih redatelja mlađe generacije, 2006. je po romanu snimio stilizirani, napeti triler koji vjerno prati književni predložak. Za glavnu ulogu odabrao je tada nepoznatog mladog glumca Bena Whishawa, dok je Alana Rickmana i Dustina Hoffmana oduvijek htio angažirati, pa njihove uloge Richisa i Baldinija nije ponudio nikome drugome. Rad na scenariju je počeo već 2000., a Tykwer se producentu filma Berndu Eichingeru i scenaristu Andrewu Birkinu pridružio 2003. godine. Scenarij je prošao čak 20 revizija i po Eichengeru je najveći problem bio glavni lik i način na koji ga prikazati. Film je podvojio kritiku i najviše je zamjerki bilo baš na scenarij, dok su pohvale dobili redateljeva vizija i izvrsna gluma.

Bijele večeri je program Kluba PFT-a kojeg vodi novinar Boris Vincek. Iz mjeseca u mjesec on dovodi ekranizacije popularnih (i manje poznatih) romana i kratkih priča, a program je strukturiran poput kluba čitatelja. Projekcijama prethodi kratak uvod u film i roman, dok je nakon gledanja na rasporedu diskusija s publikom. Koncept Bijelih večeri pretpostavlja da je ona unaprijed pročitala knjigu kako bi diskusija o adaptaciji i prijelazu priče sa stranice na ekran bila zanimljivija i potpunija.

Klub Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Zaklada Kultura nova i Hrvatski audiovizualni centar.

Izvor