„Ćiro“ i „Razlogi za srečo“ u Istarskom narodnom kazalištu

29.05.2017.

Istarsko narod­no kaza­li­šte grad­sko kaza­li­šte Pula ovog tjed­na ugoš­ću­je dvi­je pred­sta­ve: „Ćiro“ Antonia Gabelića i Tarika Filipovića u pro­duk­ci­ji sati­rič­kog kaza­li­šta Kerempuh u pone­dje­ljak 29. svib­nja u 20 sati i „Razlogi za sre­čo“ Neila Labutea u pro­duk­ci­ji SNG‑a Maribor u sri­je­du 31. svib­nja u 20 sati.

Ciro_veliki

„Na koji je način lič­nost Ćire Blaževića ins­pi­ri­ra­la Tarika Filipovića nakon dugo­go­diš­njeg pri­ja­telj­stva vidjet ćemo kroz ovu duho­vi­tu, ali i dir­lji­vu mono­dra­mu. Osebujan i nepo­nov­ljiv nogo­met­ni tre­ner svih tre­ne­ra, kako su ga pro­zva­li na Svjetskom prvens­tvu u Francuskoj 1998. čije reče­ni­ce citi­ra­ju dan danas, nje­go­vo slav­no sine moj  dalo mu je neiz­bri­siv osob­ni pečat, kao i nje­go­va nepo­sred­nost, ali i eks­cen­trič­nost“, navo­di se u opi­su pred­sta­ve „Ćiro“.

razlogi_za_sreco_veliki

Dramatičar, sce­na­rist i reda­telj Neil LaBute (1963.) ame­rič­ki je „enfant ter­ri­ble” koji bez ver­bal­nih pre­pre­ka lju­ti­to, s pro­nic­lji­vim i pro­vo­ka­tiv­nim crnim humo­rom, seci­ra i pro­di­re dubo­ko ispod vanj­skih slo­je­va liko­va kak­vim se poje­din­ci pri­ka­zu­ju svi­je­tu. Komična dra­ma o part­ner­skim odno­si­ma „Razlozi za sre­ću“ (2013.) na suprot­ne oba­le smje­šta pri­ja­te­lje Grega i Kenta, pri­ja­te­lji­ce Steph i Carly, biv­še part­ne­re Steph i Grega i biv­še supruž­ni­ke Kenta i Carly, male­ne juna­ke naše­ga doba. Četvorka u Razlozima za sre­ću tra­ži povr­š­na i spa­so­nos­na rje­še­nja za sret­ni­ji nas­ta­vak živo­ta. Na brzi­nu doni­je­te ins­tant odlu­ke pri­ja­te­lji­ma ispu­nju­ju praz­ni­nu nakon ras­pad­nu­tih odno­sa, ali ne nude rje­še­nja, nego otva­ra­ju nove i nove zablu­de koje uklju­ču­ju Stephino vjen­ča­nje, lju­bav­nu vezu Carly i Grega, Kentov odnos sa Crystal, raz­dor muških i žen­skih save­za. Razlozi za sre­ću ne skri­va­ju se tamo gdje su ih tra­ži­li, raz­lo­zi za sre­ću su toli­ko mikro­skop­ski da ih osli­jep­lje­na makro­skop­ska ega ne mogu pro­na­ći. Na kon­cu magla se pola­ko diže, neg­dje se dale­ko uka­zu­je kop­no i uči­ni nam se da je LaBute u igri „vru­će-hlad­no” dos­ti­gao podru­čje „vru­ćeg”. I ta bli­zi­na iskup­lje­nja barem je jedan raz­log za sreću.

Priredio B. V.