Književna večer sa Zoranom Ferićem u Umagu

05.05.2017.

Jedan od naj­cje­nje­ni­jih hrvat­skih pisa­ca današ­nji­ce Zoran Ferić, povo­dom ovo­go­diš­nje Noći knji­ge, pred­sta­vio je svoj roman “Na osa­mi bli­zu mora” u Gradskoj knjiž­ni­ci Umag. Književnu večer su uz auto­ra vodi­li rav­na­telj knjiž­ni­ce Neven Ušumović i ured­nik u izda­vač­koj kući VBZ Zoran Simić.

IMG_8860Njegovi su tek­s­to­vi izu­zet­no uzbud­lji­vi i ori­gi­nal­no duho­vi­ti zahva­lju­ju­ći poeti­ci gro­te­ske, a pri­sut­ni su i neo­če­ki­va­ni šavo­vi izme­đu suprot­nih poj­mo­va kao što su sta­ro i mla­do, život i smrt, ili ero­ti­ka i nasi­lje, objaš­nja­va Ušumović glav­ne raz­lo­ge zbog koji pre­po­ru­ču­je čita­nje dje­la Zorana Ferića.

Knjigu “Na osa­mi bli­zu mora” je autor u dogo­vo­ru sa ured­ni­kom Dragom Glamuzinom zapo­čeo pisa­ti u obli­ku zbir­ke pri­ča, koja je tije­kom nas­ta­ja­nja neiz­bjež­no pre­ras­la u roman, budu­ći da struk­tu­ra roma­na sadr­ži više glav­nih liko­va i veći broj pri­ča kroz koje su opi­sa­ni nji­ho­vi doživ­lja­ji. Kako i samo ime naj­av­lju­je, rad­nja je smje­šte­na uz mor­sku oba­lu, a glav­ne liko­ve čita­telj sli­je­di na nji­ho­vim puto­va­nji­ma. Glavni liko­vi su muškar­ci koji teže zavo­đe­nju što većeg bro­ja žena koje se nala­ze na ljet­nom odmo­ru na hrvat­skoj oba­li, a u lokal­nom žar­go­nu tak­vi osva­ja­či gos­po­đa i dje­vo­ja­ka nose naziv Galebovi.

Zoran Ferić pro­vo­di svo­je ljet­ne odmo­re već četi­ri deset­lje­ća na oto­ku Rabu, gdje se susre­će s doma­ćim sta­nov­ni­ci­ma u jed­nom ugos­ti­telj­skom objek­tu smje­šte­no­me na samoj pla­ži. Autor je ple­te­ći pri­če svo­jeg roma­na zasi­gur­no utkao neko­li­ko liko­va iz tog loka­la, te neko­li­ko nji­ho­vih IMG_8859avan­tu­ra o koji­ma pri­če čes­to kru­že u tak­vim sigur­nim i opu­šte­nim mikro­svi­je­to­vi­ma. U sigur­nom pros­to­ru, u tre­nut­ku viso­kog samo­po­uz­da­nja odnos­no pre­na­pu­ha­nos­ti vlas­ti­tom osob­noš­ću, čes­to je obi­čaj hva­li­ti se vlas­ti­tim uspje­si­ma kako bi se ste­kao viši sta­tus, ali i slu­ša­ti tuđa iskus­tva kako bi se stek­le infor­ma­ci­je ili nauči­le nove vje­šti­ne. Postoje tako izme­đu osta­lih i lovač­ke i ribar­ske, a ovaj je roman o gale­bar­skim pri­ča­ma. Ono što je od vlas­ti­tog iskus­tva autor unio u roman zasi­gur­no je tra­jan sukob sa dobro­mis­le­ćom, glas­nom ili šut­lji­vom veći­nom, a uzrok tome leži u obi­telj­skoj tra­ge­di­ji pošto mu je djed, ruski židov, smrt­no stra­dao tije­kom holo­ka­us­ta, a baka umr­la pri poro­du. Zlo i praz­ni­na koje su u nje­go­vom živo­tu bili pri­sut­ni nala­ze se u poza­di­ni nje­go­vih dje­la, te izgle­da­ju kao crne rupe u sve­mi­ru neo­do­lji­vo priv­la­če­ći ili odbi­ja­ju­ći što­god se nala­zi na odre­đe­noj bli­zi­ni, pa su tako i sam autor i nje­go­va dje­la hva­lje­ni, a i napadani.

Tijekom veče­ri autor je pro­či­tao neko­li­ko ulo­ma­ka iz roma­na “Na osa­mi bli­zu mora” koju su knjiž­ni­ča­ri pro­gla­si­li 2015. godi­ne naj­po­želj­ni­jim za čita­nje. Autor je poka­zao izra­zi­tu duho­vi­tost uži­vo, pre­pri­ča­va­ju­ći na komi­čan način vlas­ti­te doživ­lja­je iz mla­dos­ti i raz­nih život­nih situ­aci­ja. Pojam “uzbud­lji­vi­je od živo­ta”, kojim se Ušumović pos­lu­žio u opi­si­va­nju dje­la Zorana Ferića zapra­vo govo­ri da IMG_8858se mane i sla­bos­ti liko­va pre­tva­ra­ju u nji­ho­ve glav­ne oso­bi­ne i ne sukob­lja­va­ju se, kako bi bio red, s pozi­tiv­cem odnos­no glav­nim likom, nego s moral­nim vri­jed­nos­ti­ma samih čita­te­lja. Na takav je način Ferić razot­krio i ono što svi čita­te­lji tra­že kod sva­kog auto­ra, a to je nje­gov jedins­tven pogled na svijet.

Zoran Ferić rođen je 1961. u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakul­te­tu zavr­šio jugos­la­vis­ti­ku. Predaje knji­žev­nost u istoj zgra­di u kojoj je zavr­šio osnov­no i sred­njo­škol­sko obra­zo­va­nje. Svoju prvu knji­gu obja­vio je kao tri­de­se­to­go­diš­njak, a za dru­gu, „Anđeo u ofsaj­du“, dobio je nagra­du Jutarnjeg lis­ta i Gjalski za naj­bo­lju knji­gu te godi­ne (2000.). Za roman „Kalendar Maja“ (2011.) ponov­no je dobio nagra­du Jutarnjeg lis­ta, te nagra­du Vladimir Nazor. Živi i radi u Zagrebu.

Tekst i foto­gra­fi­je Marko ŠORGO