Mio Vesović – “Dijalog: putovanje, igra, sreća, ruža – Marija Braut” u Novigradu

26.05.2017.

Povodom ovo­go­diš­njeg Međunarodnog dana, te Europske noći muze­ja čija je tema bila nas­lov­lje­na “Muzeji i spor­ne povi­jes­ti: govo­ri­ti o neiz­re­ci­vom u muze­ji­ma”, u čet­vr­tak 18. svib­nja otvo­re­na je u Novigradu u pros­to­ru muze­ja Lapidarium izlož­ba nazva­na “Dijalog: puto­va­nje, igra, sre­ća, ruža – Marija Braut”, čiji je autor foto­re­por­ter Mio Vesović. Autora je pred­sta­vi­la rav­na­te­lji­ca muze­ja dr. sc. IMG_1052Jerica Ziherl, a o izlo­že­nim rado­vi­ma je posje­ti­te­lji­ma govo­rio povjes­ni­čar umjet­nos­ti i muze­olog Nikola Albaneže. Postav je mogu­će raz­gle­da­ti do 4. lipnja.

Izložbu čine tri cje­li­ne: dva­de­se­tak foto­gra­fi­ja por­tre­ta Marije Braut (1929−2015), jed­ne od naj­z­na­čaj­ni­jih ime­na hrvat­ske umjet­nič­ke foto­gra­fi­je, 40 kola­ža, te album foto­gra­fi­ja čiji je Marija Braut auto­ri­ca. Poveznica koja je potak­la ostva­re­nje ove izlož­be je crno-bije­la foto­gra­fi­ja dje­voj­či­ce na novi­grad­skom molu, koju je Marija Braut sni­mi­la sedam­de­se­tih godi­na proš­log sto­lje­ća i koju je izdvo­ji­la u jed­nom inter­v­juu dva­de­set godi­na kas­ni­je kao naj­dra­žu u cije­lo­me svo­jem opusu.

Kolaži Mie Vesovića su izra­đe­ni za kon­kret­ne oso­be, navo­di Albaneže, nadah­nu­te su nji­ma i nji­ho­vim osob­nos­ti­ma. Kolaži koje je Mio počeo izra­đi­va­ti nakon 2000. godi­ne mogu, zbog pri­sut­nos­ti golo­ti­nje pod­sje­ća­ti na način na koji auto­pri­je­voz­ni­ci ukra­ša­va­ju unu­traš­njos­ti kabi­na svo­jih teret­nih vozi­la, a na nji­ma se išči­ta­va druš­tve­ni komen­tar. Svaki kolaž ove izlož­be zah­tje­va od pro­ma­tra­ča potra­gu, iako on ne mora zna­ti deta­lje koji vežu auto­ra i oso­bu kojoj je kolaž nami­je­njen, a na nji­ma se mogu naći iskaz­ni­ce, izre­za­ne novin­ske foto­gra­fi­je, rukom pisa­ne cedu­lji­ce i dru­go. S rav­ne povr­ši­ne papi­ra, kolaž pre­la­zi na pred­me­te kao što su orma­rić ili zvuč­nik, pre­tva­ra­ju­ći ga u uni­kat­ni rad.

IMG_1085Fotografija je medij kojim se naj­bo­lje, bolje čak i od fil­ma, izra­ža­va neiz­vjes­nost naših živo­ta, a objek­tiv sve­pri­sut­nog kro­ni­ča­ra Mie Vesovića je bilje­žio druš­tve­ni život Zagreba, te poli­ti­ku, sport i estra­du. Albaneže je uspo­re­dio rado­ve “tek­s­tu­re i kon­tras­te foto­gra­fi­ja” Vesovića i Braut, te naveo slič­nos­ti i suprot­nos­ti, kao što su Marijina dis­tan­ci­ra­nost i otu­đe­nost nas­pram Mijinoj namet­nu­toj pri­sut­nos­ti i uklju­če­nos­ti, koji od sva­kod­nev­ni­ce stva­ra mit­ske pri­zo­re. Portreti su plod dru­že­nja s legen­dom hrvat­ske foto­gra­fi­je Marijom Braut. Kadrovi u koji­ma on sni­ma situ­aci­je u čijem se foku­su nala­zi Marija izvr­stan su pri­mjer nje­go­va nara­to­lo­škog pris­tu­pa, isti­če Nikola Albaneže. Autor, koji je bio uče­nik naj­važ­ni­jeg pred­stav­ni­ka hrvat­ske foto­gra­fi­je Toše Dabca, i sam je pri­li­kom otvo­re­nja izlož­be govo­rio o svo­jim rado­vi­ma, spo­me­nuv­ši da ih nije napra­vio za umjet­nost, nego za pri­ja­te­lje, te navev­ši epi­zo­de iz svo­jeg boga­tog pro­fe­si­onal­nog i pri­vat­nog živo­ta izra­zio div­lje­nje tan­ko­ćut­nos­ti koju samo­me sebi ne priz­na­je što je pot­vr­dio riječima:“Mrzim umjet­nost, volim život!”

Ovo je izlož­ba Mie Vesovića, a naj­ma­nje govo­ri o nje­mu. Izložba pro­go­va­ra o pri­ja­telj­skoj lju­ba­vi, bli­skos­ti i lje­po­ti, izlož­ba je dari­va­nje pri­ja­te­lja i nji­ma pri­ča svo­ju pri­ču. Vesović ovom izlož­bom oda­je počast pri­ja­te­lji­ma i pri­ja­telj­stvu, a posje­ti­te­lji oda­ju počast nje­mu, nje­go­vom stva­ra­laš­tvu, nje­go­voj osob­nos­ti i nje­go­vom radu.

Mio Vesović rođen je 1953. godi­ne u Gornjoj Dobrinji kod Užičke Požege. Studij film­skog sni­ma­nja zavr­šio je na zagre­bač­koj Akademiji za kaza­li­šte, film i tele­vi­zi­ju u kla­si Nikole Tanhofera. Od 70-ih sus­tav­no objav­lju­je foto­gra­fi­je u Poletu, Studentskom lis­tu, Svijetu, Pitanjima, Vjesniku i nizu dru­gih novi­na i časo­pi­sa. Godine 1979. s Ivanom Posavcem osni­va Studio MO (Meko oki­da­nje). Izlagao je na nizu samos­tal­nih i grup­nih izlož­bi u Hrvatskoj i ino­zem­s­tvu, a sto­ti­njak nje­go­vih foto­gra­fi­ja u zbir­ci je Muzeja suvre­me­ne umjet­nos­ti u Zagrebu. Zadnje veli­ko pred­stav­lja­nje imao je na retros­pek­tiv­noj izlož­bi 2003. u Galeriji Klovićevi dvo­ri. Živi i radi u Zagrebu.

Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR