INDIREKT – music & art festival Umag 2017

06.06.2017.

Indirekt, glaz­be­no-umjet­nič­ki fes­ti­val koji se po peti put odr­žao u Umagu u peri­odu od 1. do 4. lip­nja, svje­ti­onik neza­vis­ne umjet­nos­ti i naj­bo­lji mali fes­ti­val u drža­vi i ove godi­ne je pri­vu­kao veli­ki broj među­na­rod­nih umjet­ni­ka, ali i posje­ti­te­lja iz cije­le Hrvatske i regi­je. Ovaj prvi indie fes­ti­val u Istri svo­joj publi­ci omo­gu­ćio je raz­mje­nu ide­ja, sudje­lo­va­nje na raz­nim radi­oni­ca­ma, te uži­va­nje u dobroj IMG_1656glaz­bi izvo­đa­ča iz Hrvatske (Buoni amici_NT Wave, Das Univerzitas, DJ Dom Smith), Srbije (Sofie from Seattle, Navigatorz, Ti), Slovenije (Jakob Kobal, Torul,  L‘indiscoteque), Italije (Giungla, His Clancyness), Austrije (Molly, Mile me Deaf, Cari Cari), Bosne i Hercegovine (Groznycorp., Sir Croissant) i Rusije (Human Tetris). Festivalski dio koji se odno­sio na vizu­al­nu umjet­nost i knji­žev­nost bio je ovo­ga puta u pot­pu­nos­ti povje­ren žena­ma, pa je tako sam doga­đaj zapo­čeo otva­ra­njem izlož­be “Work in pro­gress” Lane Flanjak, mla­de foto­graf­ki­nje iz Buja koja je dala svo­je viđe­nje do sada izve­de­nih mura­la na Indirektima.

Subotnje popod­ne 3. lip­nja, fes­ti­val je posve­tio pred­stav­lja­nju dvi­ju knji­žev­ni­ca: Mime Juračak i Asje Bakić s koji­ma je Neven Ušumović, rav­na­telj Gradske knjiž­ni­ce Umag, vodio ugod­ni raz­go­vor u opu­šte­nom ambi­jen­tu kam­pa Veli Jože kod Savudrije. Istakao je na počet­ku da su se za pred­stav­lja­nje ovih mla­dih auto­ri­ca odlu­či­li pri­je sve­ga zato što su za knjiž­ni­ča­re Umaga one poz­na­te knji­žev­ni­ce s koji­ma su se već ima­li pri­li­ke dru­ži­ti i upoz­na­ti nji­hov rad. Asja Bakić knji­žev­ni­ca je, pre­vo­di­te­lji­ca, kolum­nis­ti­ca i blo­ge­ri­ca. Rođena je u Tuzli 1982. godi­ne, a sada živi i radi u Zagrebu. Završila je stu­dij bosan­skog jezi­ka i knji­žev­nos­ti na Filozofskom fakul­te­tu u Tuzli i IMG_1721govo­ri četi­ri stra­na jezi­ka: engle­ski, fran­cu­ski, nje­mač­ki i špa­njol­ski. Izdala je 2009. nevje­ro­jat­no duho­vi­tu zbir­ku pje­sa­ma zanim­lji­vog i suges­tiv­nog nas­lo­va koji priv­la­či čita­te­lje “Može i kak­tus, samo neka bode”, a 2015. ušla je u fina­le knji­žev­ne nagra­de „Edo Budiša“ Istarske župa­ni­je za naj­bo­lju knji­gu krat­kih pri­ča auto­ra do 35 godi­na sta­ros­ti. Asja je bila uvjer­lji­vi fina­list sa svo­jom izvan­red­nom zbir­kom krat­kih pri­ča “Mars”, te je tije­kom svib­nja proš­le godi­ne bora­vi­la u pazin­skoj Kući za pis­ce – Hiži od besid.

Sudjelovala je 2016. na sim­po­zi­ju Foruma Tomizza, među­na­rod­nim susre­ti­ma koji se odvi­ja­ju u Kopru, Trstu i Umagu, gdje je ima­la izvr­stan refe­rat o Rousseauvom „Usamljenom šeta­ču“. Uređuje i piše za Muf (medij, umjet­nost, femi­ni­zam), por­tal za femi­nis­tič­ko čita­nje popu­lar­ne kul­tu­re, te piše blog nazi­va “U car­stvu melan­ho­li­je”. No net­ko tko je pra­ti samo na blo­gu nema uvid u nje­no stva­ra­laš­tvo koje je ozbilj­ni­je i vrlo kom­plek­s­no, navo­di Ušumović. Njena zbir­ka „Mars“ je kolek­ci­ja dis­to­pij­skih pri­ča, koje koli­ko god IMG_1764da koke­ti­ra­ju sa žan­rom, fan­tas­ti­kom, ima­ju i vrlo slo­že­ne, čes­to humo­ris­tič­ne crte, a čes­to juna­ci­ma iz pri­ča ne može­te uhva­ti­ti iden­ti­tet i onda shva­ća­te da su npr. klo­no­vi. Primjer je pri­ča Asja 5.0 gdje ima­mo jed­nu zamiš­lje­nu buduć­nos­ti u kojem se pot­pu­no izgu­bio sek­su­al­ni odnos među lju­di­ma, no ima i baj­ko­vi­tih moti­va budu­ći da glav­ni junak živi u nekak­vom dvor­cu. U nje­nim obja­va­ma na raz­nim por­ta­li­ma bit­na je nje­na femi­nis­tič­ka i akti­vis­tič­ka crta, piše o por­no­gra­fi­ji na afir­ma­ti­van način, te se zbog svo­jih sta­ja­li­šta naš­la na uda­ru kri­ti­ke odre­đe­nih kru­go­va. Asja Bakić ušla je u oda­bir deset Novih gla­so­va Europe za 2017. godi­nu u sklo­pu pro­jek­ta Literary Europe Live, te će se tako ima­ti pri­li­ke pred­sta­vi­ti na raz­nim knji­žev­nim fes­ti­va­li­ma u Europi, a Asja nam je rek­la da je jako sret­na zbog te lije­pe vijes­ti i kako je već pozva­na na Maltu, u Poljsku, Latviju. Asja Bakić dobro je zaba­vi­la publi­ku čita­ju­ći neko­li­ko pje­sa­ma iz svo­je zbirke.

U okvi­ru Foruma Tomizza orga­ni­zi­ra se sva­ke godi­ne s dru­gom temom knji­žev­ni natje­čaj za krat­ku pri­ču Lapis Histriae koji je među­na­rod­no ori­jen­ti­ran. U oštroj kon­ku­ren­ci­ji među sto­ti­njak rado­va koji pris­tig­nu Mima Juračak je jed­na od rijet­kih auto­ra koji­ma je pri­ča čak dva puta ušla u zbir­ku iza­bra­nih. Mlada knji­žev­ni­ca iz Siska rođe­na je 1986. godi­ne, diplo­mi­ra­la je na Filozofskom fakul­te­tu u Zagrebu, bavi se pisa­njem krat­kih pri­ča, poezi­je, ali i crta­njem, ilus­tra­ci­ja­ma i kola­žom. Objavljuje i na svom blo­gu “Idu dani” kojeg sma­tra svo­jim pros­to­rom tes­ti­ra­nja i eks­pe­ri­men­ti­ra­nja, da vidi kako to izgle­da već podi­je­lje­no s većim bro­jem lju­di koji to čita­ju, a nekad joj je važ­no da nešto napi­sa­no što pri­je obje­lo­da­ni. Dobitnica je više priz­na­nja i nagra­da za svoj rad među koji­ma su metaFORA2015 u orga­ni­za­ci­ji Knjižnica gra­da Zagreba, fina­lis­ti­ca Mima Juračakje nagra­de “Kitica” za naj­bo­lji ruko­pis poezi­je za dje­cu i mla­de u orga­ni­za­ci­ji Hrvatskog druš­tva knji­žev­ni­ka, dobit­ni­ca nagra­de “Ulaznica” kojeg orga­ni­zi­ra knjiž­ni­ca u Zrenjaninu i veli­ke nagra­de “Vranac” iz Podgorice za naj­bo­lju krat­ku pri­ču 2016. godi­ne. Mima je nagra­đe­nu pri­ču “Presjek” pro­či­ta­la posje­ti­te­lji­ma. Iako je pri­lič­no pro­duk­tiv­na spi­sa­te­lji­ca Mima Juračak još nema svo­je uko­ri­če­no izda­nje, no sma­tra da i nije dobro fizič­ki obja­vi­ti knji­gu pre­ra­no i da je važ­no pri­ku­pi­ti dovo­ljan obim zado­vo­lja­va­ju­ćeg mate­ri­ja­la. “Ne mis­lim sad da ako net­ko piše da nuž­no mora drža­ti svo­ju knji­gu u ruci što pri­je. Mislim da mate­ri­ja­lu tre­ba da odle­ži da jed­nos­tav­no to bude nešto što želiš i na neki način pomi­rit se s tim da dovi­je­ka više nije tvo­je, da je otiš­lo od tebe, te je možda tu čak neko pita­nje moje kontrole.”

Ušumović je pri­mi­je­tio da Mima Juračak iz jed­nog jedi­nog bizar­nog tje­les­nog moti­va gra­di cije­lu pri­ču koja zais­ta “drži vodu”, pa je tako jedan lik opsjed­nut dla­ka­ma, a juna­ki­nje dru­ge pri­če čač­ka­njem uši­ju, dok je auto­ri­ca nave­la kako se sla­že s miš­lje­njem da uži­va u este­ti­ci ruž­nog  i tje­les­nog i kom­bi­ni­ra­nju toga s bizar­nim. Privlači je japan­ska este­ti­ka od knji­žev­nos­ti i fil­ma, do stri­pa i crti­ća, tako da taj bizar­ni dio u nje­nim pri­ča­ma ima veze i s tim svi­je­tom. Svestrana Mima uz pisa­nje se bavi i likov­nom umjet­noš­ću, tru­di se povre­me­no i izla­ga­ti svo­ja dje­la te isti­če: “Ne bih zna­la reći što mi je pri­mar­no, jer u kojem mi tre­nut­ku nešto dođe to i radim. A što će od sve­ga toga biti, vidjet ćemo.”

Za vri­je­me pred­stav­lja­nja dvi­ju spi­sa­te­lji­ca, na dru­goj loka­ci­ji, odnos­no u Danteovoj uli­ci u cen­tru gra­da Umaga, tri mla­de likov­ne umjet­ni­ce su svo­jim mura­li­ma ukra­ša­va­le zido­ve tri­ju zgrada.

Nedjeljnim, opu­šte­nim, popod­nev­nim dru­že­njem uz zvu­ke naj­mla­đeg glaz­be­ni­ka Sir Croissanta i slo­ven­skog kan­ta­uto­ra Jakoba Kobala, ovo­go­diš­nji Indirekt fes­ti­val pri­ve­den je kraju.

Tekst Marko ŠORGO i Lidija KUHAR
Fotografije Lidija KUHAR