PERFORMANS SLAVICE MARIN U MSUI‑U: Za ljepši svijet je potrebno proliti puno znoja
Umaška umjetnica Slavica Marin izvela je u petak, 2. lipnja, u Muzeju suvremene umjetnosti Istre prvi od dva najavljena performansa koji se nadovezuju na njenu monumentalnu instalaciju „Ljepši 
svijet“, donaciju prezentiranoj na izložbi „/Re/konstrukcije identiteta“.
Naime, MSUI je povodom obilježavanja Međunarodnog dana muzeja 18. svibnja predstavio svoje djelovanje i brojne promjene koje su ga pratile u protekle dvije godine (od adaptacije zgrade, selidbe djelatnika u nove prostore, pa do postavljanja prve verzije promjenjivog tipa stalnog postava), te je tim povodom otvorena izložba s donacijama umjetnika kao što su Đanino Božić, Slavica Marin, Fulvio Juričić, Alojz Orel (odnosno vlasnik ostavštine Alekseja Orela) i drugih fundusu MSUI‑a.
Marin se i ovoga puta pozabavila dvjema neodvojivim temama koje je zaokupljaju: ekologijom i konzumerizmom. Teškom rolom otpadne industrijske trake obavijala je svaki iz kolonade stupova koji podbočuju njen rad „Ljepši svijet“ – ručno ispletenu tapiseriju velikih dimenzija, sačinjenu od otpadnog plastičnog materijala – u glavnoj izložbenoj dvorani, desetak ga puta obišavši, sve dok nije potrošila traku.
Vrlo nepretencioznim pristupom, u improviziranoj suknji sačinjenoj od narančastih elektroinstalacijskih cijevi i šaleći se na svoj račun dok je kreirala ogradu od otpadne trake (”Morate znati, za ljepši svijet morate puno znoja proliti!”), spremno je odgovarala na pitanja publike, rekavši kako je „Ljepši svijet“ nastao još 2004. godine za Festival vizualnih umjetnosti u Novigradu, kada je, zbog prostorne konfiguracije Lapidariuma koji joj je omogućio da ga izloži i u unutrašnjem i u vanjskom, otvorenom prostoru, činio zatvoreni krug i, time, savršen postav. Prostor MSUI‑a je drugačiji jer se tu prvenstveno radi o fizičkim granicama – od zgrade samog muzeja, pa do kolonade stupova – a budući da je svjesna činjenice da je ljepši svijet za ograničen broj ljudi, ovoga puta je to i simbolički pokazala privremeno ogradivši svoj rad. Naglasila je da živimo u civilizaciji u kojoj neprestance kupujemo ono što nam ne treba, bacamo otpad i plaćamo njegovo zbrinjavanje, pa se svejedno i dalje gušimo u vlastitom smeću, no u sljedećem performansu zakazanome za 9. lipnja u 19 sati najavljuje ponovno oslobađanje prostora, a time i ljudskog duha.
