PERFORMANSI SLAVICE MARIN U SKLOPU IZLOŽBE „/RE/KONSTRUKCIJE IDENTITETA“ U MSUI‑U

01.06.2017.

Sastavni dio aktu­al­ne izlož­be „/RE/KONSTRUKCIJE IDENTITETA“ čini i „Ljepši svi­jet“, monu­men­tal­na ins­ta­la­ci­ja Slavice Marin, umjet­ni­ce koja će kroz dva cje­lo­ve­čer­nja per­for­man­sa koja će se odr­ža­ti u petak 2. lip­nja te slje­de­ćeg pet­ka, 9. lip­nja od 19 sati nada­lje u pros­to­ri­ma Muzeja suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre, vlas­ti­tom radu, ali i muzej­skom ambi­jen­tu pri­do­da­ti nova zna­če­nja i kon­tek­s­te. Poznata likov­noj publi­ci u zem­lji i ino­zem­s­tvu kroz svoj je dugo­go­diš­nji umjet­nič­ki rad kojeg karak­te­ri­zi­ra dje­lo­va­nje u podru­čju čis­te, ali i pri­mi­je­nje­ne umjet­nos­ti, reali­zi­ra­la broj­na ostva­re­nja: od Slavica Marin - Ljepši svijet, postavsli­ka, skul­p­tu­ra, obje­ka­ta, ins­ta­la­ci­ja koje je pred­sta­vi­la na samos­tal­nim i skup­nim izlož­ba­ma do izved­bi broj­nih per­for­man­sa. Zajedničku temat­sku okos­ni­cu koja se prov­la­či u nje­nim rado­vi­ma / izved­ba­ma neo­vis­no o medi­ju i vre­me­nu u kojem su nas­ta­li, nala­zi­mo u eko­lo­gi­ji, gdje pri­tom može­mo pra­ti­ti auto­ri­čin pri­je­laz sa prvo­bit­no kori­šte­nih pri­rod­nih na opreč­ne indus­trij­ske otpad­ne mate­ri­ja­le. Svojim temat­skim opre­dje­lje­njem i jav­nim dje­lo­va­njem usmje­re­nim u konač­ni­ci ka oču­va­nju pri­ro­de (oko­li­ša), ali i ljud­skog duha, uz kori­šte­nje cilja­no oda­bra­nih mate­ri­ja­la (uz koje i auto­ri­či­no vlas­ti­to tije­lo pos­ta­je nosi­te­ljem tih istih poru­ka), umjet­ni­ca pro­go­va­ra o goru­ćim pro­ble­mi­ma suvre­me­nog druš­tva; pre­tje­ra­nom kon­zu­me­riz­mu i gene­ri­ra­nju „nepo­treb­nog“ otpa­da, ali uka­zu­je i otva­ra alter­na­ti­ve koje pro­na­la­zi u moguć­nos­ti­ma nje­go­va recik­li­ra­nja. U pre­obra­ža­ji­ma „sva­kod­ne­vi­ce i nje­nih nus­pro­du­ka­ta kao sim­bo­la suvre­me­ne civi­li­za­ci­je“ u umjet­nič­ka dje­la, Slavica  Marin dale­ko od dra­ma­tič­nih, opte­re­ću­ju­ćih i tmur­nih nota, pro­go­va­ra pozi­tiv­nim i opti­mis­tič­nim tonom zago­va­ra­ju­ći sklad kojeg je, kako i sama pot­vr­đu­je, mogu­će doseći.

Slavica Marin rođe­na je u Banja Luci. Od 1986. godi­ne živi i radi u Umagu. Studirala je povi­jest umjet­nos­ti na Filozofskom fakul­te­tu u Ljubljani (SLO). Vlasnica je i vodi­te­lji­ca Galerije Marin od 1997. godi­ne. Sudjelovala je u radu neko­li­ko likov­nih kolo­ni­ja, fes­ti­va­la i rezi­den­ci­jal­nih pro­gra­ma te je za svoj rad višes­tru­ko nagra­đi­va­na. Članica je HDLU Istre. U tra­gu svo­jih više­go­diš­njih istra­ži­va­nja i jav­nog dje­lo­va­nja usmje­re­nog ka eko­lo­gi­ji, 16. svib­nja 2017. u sani­ra­nom dije­lu depo­ni­je u Donjem Picudu – Umag otvo­ren je jedins­tven Park skul­p­tu­ra kojeg će umjet­ni­ca kon­ti­nu­ira­no nadograđivati.

Priredio B. V.