Od „Nema nade“ do „Bandiere rosse“ – Viva la Pola! u znaku punka
Već se godinu dana u svijetu raznim događanjima obilježava 4. dekada punka, kontroverznog glazbenog pravca i životnog stila kojem se, nakon godina getoizacije i prijezira od strane srednjostrujaške kulture, napokon – a neki kažu i prekasno i pretjerano ulizivački – odaje dostojna počast. Tako je i ovogodišnje izdanje Viva La Pola! festivala, održano u petak, 14. srpnja, u klubu Uljaniku, bilo u cijelosti posvećeno tom jubileju. Prije svega nastupom zvijezda večeri – ljubljanskih legendi Pankrta, jednog od prvih punk bendova u istočnoj Europi i jedne od najutjecajnijih grupa tadašnjeg jugoslavenskog novog vala.
Osim Pankrta nastupilo je još pet bendova koji su koliko-toliko pružili presjek raznih pravaca u kojima se punk širio u svoja četiri desetljeća. Kako pulska publika nije navikla na rane koncerte, a ovaj je započeo već u 20 sati, možda najteži zadatak imali su bendovi koji su morali probiti led na gotovo praznoj terasi Uljanika – osiječko-pulskom zajebantskom punk bandu s 20-godišnjim stažem Tarzan u dunstflaši, te pulskim veteranima Đeni Bržendom, Emilom Kolakom, Wolfangom Erešem – Wolgijem i Nenadom Rašetom – Žaretom s njihovom „Ovrhom“, bendom poznatim po angažiranim tekstovima. Nedostatak publike nije ih omeo u tome da svoje nastupe otpraše srčano i pankerski neopterećeno. Saša 21, band Saleta Verude, ex gitariste KUD Idijota, iskoristilo je „svoj“ termin u 21 sat (odakle im i ime, jer Sale objašnjava kako su već u godinama kad im on najbolje odgovara, budući su im kasniji nastupi postali prenaporni) i do kraja su svojim „boogie punk rockom“ uspjeli i rasplesati neke od još uvijek rijetkih posjetitelja. Ujedno, najavili su kako rade na svom drugom albumu.
Sljedeći su se na Uljanikovu pozornicu popeli dečki iz riječkog Grča, banda poznatog po teatralnim nastupima i mračnim zvucima popraćenim horror tekstovima i (umjetnom) krvlju. Na koncu, valjda želeći pokazati da su zapravo „good guys“ koji se samo igraju, frontman Zoff je ženama u publici podijelio karanfile.
Za njima su se, kao zadnje zagrijavanje pred Pankrte, predstavili i novi-stari „evil boys“, The Black Bellis. Nastao lani kao jednokratni projekt, lokalna „supergrupa“, bend je predvođen legendarnim Mirom Kusačićem i Damirom Bačcem – Belijem. Bend je sastavljen od iskusnih glazbenika koji su muzicirali u mnogim legendarnim pulskim punk i r’n’r bendovima, a ni danas –nakon godinu dana zajedničke svirke – nisu sigurni hoće li biti samo kraći projekt ili će nastaviti sa zajedničkim radom. Negdje na pola nastupa, kao posebno iznenađenje, ugostili su članove Problema (bez pjevača Marina Piuka koji je u Australiji), benda koji je koncem sedamdesetih zakotrljao punk u Puli, te su zajedno otpjevavši hitove Problema “Čitav je moj život bio sranje”, “Momak ti si lud” i “Grad izobilja”, kao i „Vjeran pas“ riječkih Termita i „Narodnu pjesmu („Ni jedne nema bolje od naše policije“)“ od Parafa, te tako lijepo zaokružili svoj nastup i pripremili teren za Pankrte.
Oni su, pak, na pozornicu uletjeli s „Ni več upanja“, „nema više nade“, rečenicom kojom započinje jedan od njihovih prvih hitova „Lepi in prazni“ Nizali su potom stare uspješnice poput „Metka se ne more več žogat“, “Ljubljana je bulana”, „Punca, ne še umret“, „Ostan rajš pr men“, „Totalna revolucija“, „Anarhist, pankrt in ludist“ i novije “To ni več Slovenija” dodavši i posvetu KUD Idijotima i pokojnom Tusti kroz pjesmu “Blago” koju su snimili i za kompilaciju „Za tebe”. Nastup su okončali “Bandiera rossom”, što je još jedna poveznica s KUD Idijotima, s kojima imaju i zajednički hit „Svršimo zajedno“.
U Rojcu postoji graffit „Punk nije mrtav, ali smrdi“. Takav je i dojam s ovog festivala – punkeri više nisu u špici, nisu mirišljivi mladi nabrijanci, ali se i ne daju. Potvrdilo je to puno pomalo zbunjenih, naboranih, ali nasmijanih lica okupljenih starih punkera koji rijetko izlaze, ali su im ovakve prigode nešto poput njihovih „susreta generacija“.
Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ