Tri samostalne izložbe u gradskoj galeriji Fonticus Grožnjan
U prostorijama gradske galerije Fonticus u Grožnjanu, u petak 14. srpnja održalo se otvorenje triju samostalnih izložbi. Kustos galerije Eugen Borkovsky predstavio je radove dvojice slikara Andreasa Pytlika i Džeke Hodžića, te kipara Franza Xavera Angerera koji nije bio prisutan na otvaranju.
Izložba Džeke Hodžića nazvana “Membrane sjećanja” sastoji se od 34 slike dimenzija od 15 sa 20 do 58 sa 70 centimetara izrađene u kombiniranoj tehnici od osamdesetih godina do danas, a dio su velike cjeline njegovih radova koji nose skupni naziv “Stradanje”. Kako sam autor kaže, ovi su radovi prvi put izloženi na ovakav način zajedno, te daju pregled njegovog stvaralaštva povezujući razne cikluse, a datirani su vremenski kako bi prikazali kontinuitet njegovog umjetničkog izražavanja koje se nastavlja i dalje. Kao materijal za svoje radove Hodžić koristi sve što mu dolazi pod ruke, od ljepila do katrana, pigmenata boje, pijeska, dijelove uporabnih predmeta poput tepiha i slično, te sam izrađuje razne paste prema trenutnoj inspiraciji kojima postiže reljefnost radova, pokušavajući u svemu pronaći umjetničku crtu, emociju, ali i dokumentarnu i estetsku vrijednost. Osmislio je i jednu vrstu pisma kojim nadopunjuje prostor svojih platna nalik na modernu verziju egipatskih hijeroglifa, koje nema svojeg uporabnog značenja, ali iz kojega naslućujemo autorove vizije, stavove i razmišljanja.
Eugen Borkovsky obrazlaže: “Na razmeđi iskustvenog i spontanog Džeko Hodžić desetljećima niže serije radova dio kojih predstavljamo ovim postavom. Radovi su različitih datacija. Sve ujedinjuje kontinuitet pristupa izvedbi. Svi su izvedeni kombiniranjem tehnika i materijala. U duhu asamblaža, karakteriziraju ih urezi, izbočine, znamenja prvobitne svrhe elemenata te tragovi umjetnikovih intervencija. Svi radovi su na granici medija slike i reljefa. Iskustvo se ogleda u oblikovanju elemenata, a spontanost u izboru i kombinaciji motiva. Niz radova ugrubo možemo podijeliti na dvije grupe koje se razlikuju po stupnju narativnosti. Jedna je grupa radova čitkija a druga usmjerena apstraktnim rezultatima.”
Andreas Pytlik predstavlja se izložbom naziva “Prijedlozi za meditaciju”. Ovaj njemački umjetniku usponu, koji svojim radovima kontinuirano i progresivno stiče internacionalnu reputaciju oduševljen je prirodom koju smatra čistom samo tamo gdje nema prisustva čovjeka. Tako i on to svoje stablo kojeg najčešće boji njemu omiljenom zelenom bojom na svojim slikama prepunim kolora ostavlja usamljenim da prkosi i ustraje. Razmještene kantice ulja koje su dio postava predstavljaju civilizacijsku opomenu i ukazuju na opasnosti koje prijete.
Kustos ističe: “Zelena boja asocira na oporavak i novi početak, poput prirode koja nakon zime u proljeće zazeleni. Ona označava rast, sklad, svježinu i plodnost. Ovu boju Andreas Pytlik na svojim radovima uzima kao karakterističnu oznaku. Unutar predstavljenog ciklusa, nalazimo ju kao naglašenu ili u nijansama. Umjetnik nudi gestualno oslikane površine prekrivene slojevima i ucrtanim oblicima, ponekom teksturom a ponegdje slovnim zapisima. Materijal pamti postupak pa u slojevima zapažamo nakupine ili ostatke cijeđenja razrijeđene pigmentacije. Svi radovi su plošni i nude asocijaciju ili prepoznavanje motiva. Znakovnim repertoarom prevladavaju oblici stabala.”
Franz Xsaver Angerer, trenutno jedan od najboljih majstora na području Europe koji radi u drvetu, izlaže “Glazbala vjetra”, skulpture u drvu izrađene kirurški precizno, finim rezuckanjem i sjeckanjem na minuciozan način. On recka, siječe, topi, pali drvo, uvijek ostavljajući momente nekog svjetla, te dobivajući duboke tonove skulptura kroz koje struji huk vjetra. Borkovski kaže: “Predstavljeni radovi koje potpisuje Franz Xaver Angerer najčešće su izduženi predmeti sazdani od drva i izvedeni neuobičajenom tehnologijom. Objekti su elegantno razigrani, pa smo navedeni da ih doživljavamo kao reljefe, trodimenzionalne objekte ili prostorne grafike. Poetika drva, koje označuje prirodnost i podatnost, zavodi umjetnika. On intervenira traženjem novog značenja. Nagorjelo deblo postaje medij. Ponegdje rasteriran prazninama, oblik bježi okvirnoj formi, a ponegdje obrnuto.”
Izložbu se može posjetiti do 13. kolovoza.
Tekst Marko ŠORGO Fotografije Lidija KUHAR