Tri samostalne izložbe u gradskoj galeriji Fonticus Grožnjan

24.07.2017.

U pros­to­ri­ja­ma grad­ske gale­ri­je Fonticus u Grožnjanu, u petak 14. srp­nja odr­ža­lo se otvo­re­nje tri­ju samos­tal­nih izlož­bi. Kustos gale­ri­je Eugen Borkovsky pred­sta­vio je rado­ve dvo­ji­ce sli­ka­ra Andreasa Pytlika i Džeke Hodžića, te kipa­ra Franza Xavera Angerera koji nije bio pri­su­tan na otvaranju.

IMG_3646Izložba Džeke Hodžića nazva­na “Membrane sje­ća­nja” sas­to­ji se od 34 sli­ke dimen­zi­ja od 15 sa 20 do 58 sa 70 cen­ti­me­ta­ra izra­đe­ne u kom­bi­ni­ra­noj teh­ni­ci od osam­de­se­tih godi­na do danas, a dio su veli­ke cje­li­ne nje­go­vih rado­va koji nose skup­ni naziv “Stradanje”. Kako sam autor kaže, ovi su rado­vi prvi put izlo­že­ni na ova­kav način zajed­no, te daju pre­gled nje­go­vog stva­ra­laš­tva pove­zu­ju­ći raz­ne cik­lu­se, a dati­ra­ni su vre­men­ski kako bi pri­ka­za­li kon­ti­nu­itet nje­go­vog umjet­nič­kog izra­ža­va­nja koje se nas­tav­lja i dalje. Kao mate­ri­jal za svo­je rado­ve Hodžić koris­ti sve što mu dola­zi pod ruke, od lje­pi­la do katra­na, pig­me­na­ta boje, pije­ska, dije­lo­ve upo­rab­nih pred­me­ta poput tepi­ha i slič­no, te sam izra­đu­je raz­ne pas­te pre­ma tre­nut­noj ins­pi­ra­ci­ji koji­ma pos­ti­že reljef­nost rado­va, poku­ša­va­ju­ći u sve­mu pro­na­ći umjet­nič­ku crtu, emo­ci­ju, ali i doku­men­tar­nu i estet­sku vri­jed­nost. Osmislio je i jed­nu vrstu pisma kojim nado­pu­nju­je pros­tor svo­jih plat­na nalik na moder­nu ver­zi­ju egi­pat­skih hije­ro­gli­fa, koje nema svo­jeg upo­rab­nog zna­če­nja, ali iz koje­ga nas­lu­ću­je­mo auto­ro­ve vizi­je, sta­vo­ve i razmišljanja.

Eugen Borkovsky obraz­la­že: “Na raz­me­đi iskus­tve­nog i spon­ta­nog Džeko Hodžić deset­lje­ći­ma niže seri­je rado­va dio kojih pred­stav­lja­mo ovim pos­ta­vom. Radovi su raz­li­či­tih data­ci­ja. Sve uje­di­nju­je kon­ti­nu­itet pris­tu­pa izved­bi. Svi su izve­de­ni kom­bi­ni­ra­njem teh­ni­ka i mate­ri­ja­la. U duhu asam­bla­ža, karak­te­ri­zi­ra­ju ih ure­zi, izbo­či­ne, zna­me­nja prvo­bit­ne svr­he ele­me­na­ta te tra­go­vi umjet­ni­ko­vih inter­ven­ci­ja. Svi rado­vi su na gra­ni­ci medi­ja sli­ke i relje­fa. Iskustvo se ogle­da u obli­ko­va­nju ele­me­na­ta, a spon­ta­nost u izbo­ru i kom­bi­na­ci­ji moti­va. Niz rado­va ugru­bo može­mo podi­je­li­ti na dvi­je gru­pe koje se raz­li­ku­ju po stup­nju nara­tiv­nos­ti. Jedna je gru­pa rado­va čit­ki­ja a dru­ga usmje­re­na aps­trak­t­nim rezultatima.”

IMG_3664Andreas Pytlik pred­stav­lja se izlož­bom nazi­va “Prijedlozi za medi­ta­ci­ju”. Ovaj nje­mač­ki umjet­ni­ku uspo­nu, koji svo­jim rado­vi­ma kon­ti­nu­ira­no i pro­gre­siv­no sti­če inter­na­ci­onal­nu repu­ta­ci­ju odu­šev­ljen je pri­ro­dom koju sma­tra čis­tom samo tamo gdje nema pri­sus­tva čovje­ka. Tako i on to svo­je sta­blo kojeg naj­češ­će boji nje­mu omi­lje­nom zele­nom bojom na svo­jim sli­ka­ma pre­pu­nim kolo­ra ostav­lja usam­lje­nim da prko­si i ustra­je. Razmještene kan­ti­ce ulja koje su dio pos­ta­va pred­stav­lja­ju civi­li­za­cij­sku opo­me­nu i uka­zu­ju na opas­nos­ti koje prijete.

Kustos isti­če: “Zelena boja aso­ci­ra na opo­ra­vak i novi poče­tak, poput pri­ro­de koja nakon zime u pro­lje­će zaze­le­ni. Ona ozna­ča­va rast, sklad, svje­ži­nu i plod­nost. Ovu boju Andreas Pytlik na svo­jim rado­vi­ma uzi­ma kao karak­te­ris­tič­nu ozna­ku. Unutar pred­stav­lje­nog cik­lu­sa, nala­zi­mo ju kao nagla­še­nu ili u nijan­sa­ma. Umjetnik nudi ges­tu­al­no osli­ka­ne povr­ši­ne pre­kri­ve­ne slo­je­vi­ma i ucr­ta­nim obli­ci­ma, pone­kom tek­s­tu­rom a poneg­dje slov­nim zapi­si­ma. Materijal pam­ti pos­tu­pak pa u slo­je­vi­ma zapa­ža­mo naku­pi­ne ili ostat­ke cije­đe­nja raz­ri­je­đe­ne pig­men­ta­ci­je. Svi rado­vi su ploš­ni i nIMG_3636ude aso­ci­ja­ci­ju ili pre­poz­na­va­nje moti­va. Znakovnim reper­to­arom prev­la­da­va­ju obli­ci stabala.”

Franz Xsaver Angerer, tre­nut­no jedan od naj­bo­ljih maj­sto­ra na podru­čju Europe koji radi u drve­tu, izla­že “Glazbala vje­tra”, skul­p­tu­re u drvu izra­đe­ne kirur­ški pre­ciz­no, finim rezuc­ka­njem i sjec­ka­njem na minu­ci­ozan način. On rec­ka, sije­če, topi, pali drvo, uvi­jek ostav­lja­ju­ći momen­te nekog svje­tla, te dobi­va­ju­ći dubo­ke tono­ve skul­p­tu­ra kroz koje stru­ji huk vje­tra. Borkovski kaže: “Predstavljeni rado­vi koje pot­pi­su­je Franz Xaver Angerer naj­češ­će su izdu­že­ni pred­me­ti saz­da­ni od drva i izve­de­ni neuobi­ča­je­nom teh­no­lo­gi­jom. Objekti su ele­gant­no razi­gra­ni, pa smo nave­de­ni da ih doživ­lja­va­mo kao relje­fe, tro­di­men­zi­onal­ne objek­te ili pros­tor­ne gra­fi­ke. Poetika drva, koje ozna­ču­je pri­rod­nost i podat­nost, zavo­di umjet­ni­ka. On inter­ve­ni­ra tra­že­njem novog zna­če­nja. Nagorjelo deblo pos­ta­je medij. Ponegdje ras­te­ri­ran praz­ni­na­ma, oblik bje­ži okvir­noj for­mi, a poneg­dje obrnuto.”

Izložbu se može posje­ti­ti do 13. kolovoza.

Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR