(Ne)opipljivost digitalnog: Održan 19. Media Mediterranea festival u Titovom parku

19.08.2017.

Post-Internet art, razot­kri­va­nje sus­ta­va i infras­truk­tu­ra putem digi­tal­nih rado­va koji su na nji­ma nas­ta­li, nji­ho­va efe­mer­nost pos­tav­lje­na u kon­tekst otvo­re­nog (i laž­no pri­rod­nog) pros­to­ra par­ka, nagla­sak na nus­po­ja­vi rada u manj­ku nje­go­ve mate­ri­jal­nos­ti samo su neke od tema koje su raz­ra­đe­ne u izla­gač­kom dje­lu ovo­go­diš­njeg fes­ti­va­la Media Mediterranea 19 udru­ge Metamedij koji je uspješ­no odr­žan u petak, 18. kolo­vo­za, u pul­skom Titovom parku.

Media Mediterranea-2 (1200x800)Tema fes­ti­va­la bila je „Digitalna roman­ti­ka“ koju je raz­ra­dio umjet­nič­ki direk­tor Hrvoje Hiršl koji napo­mi­nje da je nje­go­va naka­na bila pro­miš­lja­ti o digi­tal­noj umjet­nos­ti i spe­ci­fič­nos­ti infras­truk­tu­ra koje se gra­de unu­tar decen­tra­li­zi­ra­nih mre­ža gdje je sam napre­dak i razvoj eks­po­nen­ci­ja­lan i toli­ko ubr­zan da se goto­vo i ne može pratiti.

- Ono što sam htio naz­na­či­ti unu­tar ras­pi­sa teme je da su sami sus­ta­vi koji leže iza toga puno bit­ni­ji. Kroz rado­ve koje sam pozvao i selek­ti­rao za izlož­bu poku­ša­vam pri­ka­za­ti to što je u poza­di­ni – kako se to kroz vizu­al­no može razot­kri­ti, kako se sama infras­truk­tu­ra koja leži iza toga se može naz­na­či­ti, kako da se uzdig­ne od sli­ke koja sli­je­di trend – jer sve što se danas radi na vizu­al­noj bazi može biti aktu­al­no samo unu­tar vrlo krat­kog vre­me­na“, pojaš­nja­va Hiršl.

Media Mediterranea-9 (1200x800)On je oda­brao rado­ve među­na­rod­no priz­na­tih umjet­ni­ka koji su se odlič­no uklo­pi­li u samu temu fes­ti­va­la te su se, sva­ki na svoj način, dotak­nu­li zna­čaj­ki sis­te­ma u kojem su stvoreni.

„Random Darknet Shopper“ !Mediengruppe Bitnik pri­ka­zu­je rezul­tat nasu­mič­ne kupo­vi­ne auto­ma­ti­zi­ra­nog onli­ne bota na dubo­kom webu. „204_NO_CONTENT“ Darka Fritza to izvješ­će o pogreš­ci koja se pojav­lju­je u inter­net­skoj komu­ni­ka­ci­ji pos­tav­lja u real­ni pros­tor i izra­đu­je ga od kak­tu­sa i crne lave na oto­ku Fuerteventura i na taj način pre­la­zi iz digi­tal­nog u mate­ri­jal­no. „Plagiat“ Davora Branimira Vinczea je audio rad koji pro­pi­tu­je raz­li­ku izme­đu pla­gi­ja­ta i cita­ta u suvre­me­noj kla­sič­noj glaz­bi koja nije imu­na na infor­ma­cij­sko sme­ća koje nje­ni auto­ri sva­kod­nev­no guta­ju na druš­tve­nim mre­ža­ma. „Away on vaca­ti­on“ Jonasa Lunda je ins­ta­la­ci­ja koja se sas­to­ji od umjet­ni­ko­va Macbook Pro raču­na­la, HD kame­re, pri­la­go­đe­nog sof­tve­ra i inter­net­ske veze u kojem raču­na­lo samos­tal­no stva­ra sli­ke u šalje ih na Instagram dok je umjet­nik na godiš­njem Media Mediterranea-23 (1200x800)odmo­ru i na taj način tema­ti­zi­ra pita­nje rada u digi­tal­nom okru­že­nju. „Curtains“ Nicolasa Sassoona je jed­nos­tav­na kom­pju­te­ri­zi­ra­na ani­ma­ci­ja koja simu­li­ra dvi­je zavje­se koje vijo­re na vje­tru, dok je rad „If you see human then run“ auto­ra Luisa Rodil – Fernándeza zanim­ljiv pri­kaz inte­rak­ci­je dva UI robo­ta za uče­nje jezi­ka koji uče ime­ni­ce i gla­go­le na engle­skom jezi­ku iz raz­li­či­tih izvo­ra (BBC, The New York Times, Washington Post, “Alisa u zem­lji čude­sa“) i gene­ri­ra­ju neri­jet­ko duho­vi­te reče­ni­ce u obli­ku “Ako vidi­te (ime­ni­ca) onda (gla­gol)”. „GIF Salon“ Anthonyja Antonellisa sas­to­ji se od pro­jek­ci­je neko­li­ko GIF-ova u sta­rim, deko­ra­tiv­nim okvi­ri­ma koja ispi­pa­va raz­li­ku izme­đu gle­da­nja GIF-ova na webu i u galerijama.

Media Mediterranea-14 (1200x800)U sklo­pu izlož­be­nog dje­la pos­tav­lje­ni su i naj­bo­lji GIF-ovi koji su pris­ti­gli na natje­čaj Nedavna pra­po­vi­jest, te pobjed­nič­ki rad novog natje­ča­ja fes­ti­va­la “Zlatna lube­ni­ca” za mla­de umjet­ni­ke i umjet­nič­ke kolek­ti­ve iz Hrvatske koji se bave suvre­me­nom umjet­noš­ću, novim medi­ji­ma i ino­va­tiv­nim umjet­nič­kim prak­sa­ma, a to je „Post Postcard“ Paule Šobat. Autorici je pred­sjed­nik udru­ge Metamedij Marino Jurcan uru­čio diplo­mu, a ona je u krat­kom govo­ru objas­ni­la da se njen rad kojeg je oda­brao žiri kojeg su čini­li Oleg Šuran, Sunčica Ostojić i Marko Vojnić Gin, poigra­va sa svr­hom i sim­bo­li­kom raz­gled­ni­ce kao svo­je­vr­s­nog pod­sjet­ni­ka na trenutak.

Media Mediterranea-15 (1200x800)Uslijedila su potom dva zanim­lji­va pre­da­va­nja povjes­ni­čar­ke umjet­nos­ti, kus­to­si­ce i kri­ti­čar­ke Irene Borić te višes­tru­ko nagra­đi­va­nog kom­po­zi­to­ra Davora Branimira Vinczea. U svom pre­da­va­nju Borić je pred­sta­vi­la pro­jekt net.cube kojeg su uz nju kon­ci­pi­ra­le Martina Kontošić i Renata Šparada i koji nas­to­ji osi­gu­ra­ti uvje­te za umjet­nič­ke inter­net­ske pro­jek­te, poti­ca­ti doma­će inter­net­sko stva­ra­laš­tvo, nje­go­vo kon­tek­s­tu­ali­zi­ra­nje i mapi­ra­nje te komu­ni­ka­ci­ju među zain­te­re­si­ra­nim akte­ri­ma medij­ske sce­ne. Davor Branimir Vincze je kroz pre­zen­ta­ci­ju vlas­ti­tih dje­la nas­ta­lih u pos­ljed­nje tri godi­ne, govo­rio o tome kako se “post-Interenet art” reflek­ti­ra u suvre­me­noj glaz­bi. Gdje i kako suvre­me­ne teh­no­lo­gi­je, druš­tve­ne mre­že, veli­ke koli­či­ne poda­ta­ka, binar­na vizi­ja svi­je­ta, manjak razu­mi­je­va­nja za sve što leži iza raz­nih suče­lja koje sva­kod­nev­no koris­ti­mo, nala­ze svo­ju inter­pre­ta­ci­ju u sklo­pu akus­tič­kog doživljaja.

Media Mediterranea-24 (1200x800)U sklo­pu fes­ti­va­la odr­ža­ne su i dvi­je radi­oni­ce za dje­cu. Ekipa iz FabLaba Hrvatska odr­ža­la je radi­oni­cu nazi­va „FabLabbing: od 2D digi­ta­li­za­ci­je do 3D ispi­sa“ u kojoj su se dje­ca upoz­na­la s osno­va­ma 2D digi­ta­li­za­ci­je te 3D ispi­sa. Polaznici su izra­di­li svoj crtež ili kolaž kojeg su potom pre­ni­je­li kao oti­sak na tka­ni­nu, a naj­bo­lji su rado­vi dobi­li i pred­met izra­đen na 3D prin­te­ru. Sekcija Djeca i Arhitektura Društva arhi­te­ka­ta Istre odr­ža­la je radi­oni­cu nazi­va „DiA: roman­tič­ni sce­na­ri­ji“ u kojoj su polaz­ni­ci izra­di­li neko­li­ko okvi­ra za pri­ču (kuti­ja) u koji­ma su od gli­ne mode­li­ra­li sce­no­gra­fi­ju za pri­zo­re lju­bav­ne igre. Sve je to sni­ma­no i mon­ti­ra­no u GIF for­ma­tu, a u tome su im pomo­gle Maja Prokl i Ingrid Španić uz teh­nič­ku podr­šku Pulske film­ske tvornice.

Media Mediterranea-19 (1200x800)U sklo­pu fes­ti­va­la odr­žan je i gas­tro­nom­sko glaz­be­ni pro­gram nazi­va „Piknik soun­d­track“. Za gas­tro­nom­ski dio pobri­nu­le su se Tea Bevandić i Andreja Buić iz SEK‑a – soli­dar­ne eko­lo­ške kuhi­nje, dok su za glaz­be­ni dio bili zadu­že­ni Ansamble da camera/WunschBaum te Justin Case/Brian Air. Projekt Ansamble da camera/WunschBaum čine Sakadas – Branko Škara i Anamuhr – Anamarija Škara koji su u svom setu izve­li reper­to­ar sat­kan od sta­rih maj­sto­ra, barok­nih sona­ta, kla­sič­nih i roman­tič­nih dje­la, do suvre­me­nih sklad­bi i jazza, te organ­ske elek­tro­nič­ke glaz­be. Iza dvoj­nog ime­na Justin Case/Brian Air skri­va se DJ Marino koji je za ovu pri­li­ku pri­pre­mio set u kojem je spo­jio ambi­jen­tal­ni – down­tem­po i melan­ko­lič­no – roman­tič­nu indie pop elek­tro­ni­ku, a sve u zna­ku fes­ti­val­ske teme.

Festival Media Mediterranea 19 je i ove godi­ne doka­zao da je grad­ski park poput Titovog iznim­no zahva­lan okvir i okru­že­nje za ovak­vu vrstu sadr­ža­ja u kojem se pro­pi­tu­ju aktu­al­ni tren­do­vi u novo-medij­skoj pro­duk­ci­ji te radi na razvo­ju publi­ke na sus­tav­no osmiš­ljen i efek­tan način.

Tekst Boris VINCEK
Fotografije Slaven RADOLOVIĆ