SEDAM DANA STVARANJA U PAZINU

24.08.2017.

Multimedijalnom mani­fes­ta­ci­jom “Upravo stvo­re­no” u Pazinu se u subo­tu 19. kolo­vo­za na više loka­ci­ja odr­ža­lo pred­stav­lja­nje rado­va nas­ta­lih u sklo­pu  fes­ti­va­la “Sedam dana stva­ra­nja”. To je bio ujed­no i pos­ljed­nji dan ovo­go­diš­njeg, 14. izda­nja fes­ti­va­la, a pro­gram koji je tra­jao od 20 do 24 sata, uklju­či­vao je kon­cert, pred­stav­lja­nje radi­oni­ce psi­ho­lo­gi­je i kul­tur­nog pro­jek­ta, per­for­mans, ins­ta­la­ci­ju, kaza­liš­nu pred­sta­vu, otvo­re­nje izlož­be umjet­nič­kih knji­ga i izlož­be foto­gra­fi­ja. Svaki je doga­đaj naj­a­vio i pred­sta­vio vodi­telj fes­ti­va­la Šandor Slacki Senior, a loka­ci­je na koji­ma su se odvi­ja­li doga­đa­ji bile su na pote­zu od uli­ce Jurine i Franine do pazin­skog Kaštela.

IMG_4011

Na uli­ci ispred Gradske gale­ri­je likov­nih umjet­nos­ti upri­li­čen je kon­cert sku­pi­ne “Domski Bend” koja je izvo­di­la popu­lar­ne i tra­di­ci­onal­ne pje­sme. Bend je glaz­be­ni pro­jekt doma za odras­le oso­be Motovun, sas­to­ji se od 13 čla­no­va koji su ina­če šti­će­ni­ci i dje­lat­ni­ci doma, a pokre­nut je s ciljem raz­bi­ja­nja pre­dra­su­da i des­tig­ma­ti­za­ci­je oso­ba s men­tal­nim ošte­će­nji­ma. Ovaj nas­tup, koji je ras­ple­sao i ras­pje­vao posje­ti­te­lje i slu­čaj­ne pro­laz­ni­ke, bio je jedi­ni u sklo­pu pos­ljed­njeg dana fes­ti­va­la čiji sadr­žaj nije nas­tao za vri­je­me tra­ja­nja “Sedam dana stvaranja”.


radionica Psihologije i umjetnosti

U Buffetu “Bunker” je uz sudje­lo­va­nje publi­ke pred­stav­lje­na radi­oni­ca “Psihologije i umjet­nos­ti” koju je odra­di­la gru­pa čiji je men­tor bio magis­tar psi­ho­lo­gi­je Goran Poropat. Na radi­oni­ci se, kako je sam vodi­telj rekao, 
vrlo inten­ziv­no radi­lo po prin­ci­pu gru­pa za samo­po­moć, te sa nagla­skom na polaz­ni­ke koji su se osvje­šta­va­li men­tal­no i emo­ci­onal­no, isto­vre­me­no pos­ti­žu­ći i da od pot­pu­nih nez­na­na­ca pos­tig­nu kohe­zi­ju grupe.

IMG_4070

Akademska umjet­ni­ca Jelena Lovrec pred­sta­vi­la  je svoj pro­jekt nazvan “Main kul­tur­kam­pf”, koji se sas­to­ji u ostva­ri­va­nju kup­nje jed­nog četvor­nog metra zem­lji­šta po župa­ni­ji i nje­go­vog pre­pu­šta­nja umjet­ni­ci­ma ili udru­ga­ma u obli­ku plat­for­me za izla­ga­nje, per­for­man­sa ili u kak­vom god obli­ku kre­ativ­nost i inven­tiv­nost auto­ri osmis­li. Projekt se frag­men­ta­ci­jom odu­pi­re cen­tra­li­za­ci­ji umjet­nos­ti, a poželj­ne loka­ci­je su one zaba­če­ni­je, teže dos­tup­ne i što je mogu­će manje nase­lje­ne. U tom je pro­jek­tu naj­važ­ni­ji onaj koji je imao povje­re­nje i volju pro­da­ti malu čes­ti­cu zem­lje te otvo­re­ni um da razu­mi­je da pro­da­je nešto naiz­gled važ­no i stvar­no kao što je zem­lja, da bi slu­ži­lo za nešto neprak­tič­no, neeko­nom­sko, i još uvi­jek nestvarno.

Jelena Lovrec i Marin Tudor

U zgra­di na putu za Kaštel izve­de­na je vrlo suges­tiv­na pred­sta­va nazva­na “Intima” u kojoj je sudje­lo­vao David Belas koji je ujed­no i jedan od orga­ni­za­to­ra fes­ti­va­la, te Maya Petrovna Hilcisin. Nakon pred­sta­ve publi­ka je mogla u susjed­noj pros­to­ri­ji raz­gle­da­ti i čuti izu­zet­no zanim­lji­vu umjet­nič­ku ins­ta­la­ci­ju, čiji je autor želio osta­ti ano­ni­man, a pos­tav­lje­ni ele­men­ti su gra­đe­vin­ska mije­ša­li­ca koja je pro­izvo­di­la isto­vre­me­no zaglu­šu­ju­ći i smi­ru­ju­će rit­mi­čan zvuk dok je pro­jek­tor na susjed­nom zidu pri­ka­zi­vao sce­ne teku­ći­ne i minerala.

 Maya Petrovna i David BelasProstor Pazinskog Kaštela bio je mjes­to gdje su izlo­že­ni dese­ci umjet­nič­kih knji­ga nas­ta­lih na radi­oni­ci direk­t­nog tiska, nazva­noj “Pazin scrap­bo­ok” pod men­tor­stvom Sabine Damiani. Najvažniji ele­ment izlož­be je raz­no­li­kost: ona je u dimen­zi­ja­ma, vrsti pod­lo­ge, uve­zu, nači­nu izla­ga­nja, te sadr­ža­ju koji je otis­nut, napi­san, nas­li­kan. Polaznici radi­oni­ce koji igrom slu­čaj­nos­ti nisu bili gra­đa­ni Pazina su istra­ži­li, pre­tra­ži­li i uni­je­li se u hva­ta­nju deta­lja koji žite­lji­ma izmi­ču, te su im ih u obli­ku jata (rado­vi vise sa stro­pa, ali dojam je da leb­de) dali da na novi način, u novoj per­s­pek­ti­vi upoz­na­ju i uži­va­ju u svo­me gradu.

Radionica ana­log­ne foto­gra­fi­je koju je vodio Sven Stilinović  tako­đer se pred­sta­vi­la izlož­bom, na kojoj je pre­zen­ti­ra­no sedam foto­gra­fi­ja, od kojih je šest dimen­zi­ja 60 sa 70  i jed­na 60 sa 140 cen­ti­me­ta­ra, a na nji­ma neke od poz­na­tih oso­ba, sudi­oni­ka festivala.

Sabina Damiani i Petra Počanić

Istovremeno uz otva­ra­nje izlož­bi, odvi­ja­la se pred­sta­va nazva­na “Trio za opnu, zvo­na i nebo” kojoj je smje­lo pri­sus­tvo­va­ti samo 15 gle­da­te­lja po izved­bi. Autorice su spi­sa­te­lji­ca i povjes­ni­čar­ka Neva Lukić i ple­sa­či­ca Josipa Bubaš, uz glaz­be­nu prat­nju Pina Josipa Ivančića odsvi­ra­nu na crk­ve­nim zvo­ni­ma iz fun­du­sa muzeja.

Šandor SlackiSusreli smo i jed­nog od aktiv­nih sudi­oni­ka, koji sudje­lu­je od samih poče­ta­ka na svim izda­nji­ma fes­ti­va­la,  likov­nog umjet­ni­ka i per­for­me­ra Darka Brajkovića Đepeta Njape koji je ista­kao da se sudi­oni­ci uno­va­ču­ju, pri­hva­ća­ju, ula­zi se u sre­di­nu koja ih tole­ri­ra, poštu­je i poti­če, gdje se puno radi, uči, ali i zabav­lja i dru­ži. Kao jed­nu od naj­ve­ćih vri­jed­nos­ti fes­ti­va­la izdva­ja te veze koje se stva­ra­ju među lju­di­ma, izme­đu umjet­ni­ka i publi­ke koja tu dola­zi sva­ke godi­ne. Publika je naj­važ­ni­ja, zaklju­ču­je a  atmo­sfe­ra je opu­šta­ju­ća rad­na i didaktična.

Darko Brajković Đepeto Njapo“Moj per­for­mans nazvan bit(i) skul­p­tu­ra, kon­ci­pi­ran je u skla­du sa filo­zo­fi­jom, odnos­no poeti­kom mas­lač­ka koja pra­ti moj rad. U prak­si se radi­lo o sedam per­for­me­ra, odnos­no sedam živih skul­p­tu­ra, umo­ta­nih u foli­je, u inte­rak­ci­ji s publi­kom i pro­laz­ni­ci­ma. Glavna odli­ka ovog per­for­man­sa je što se u jed­nom tre­nut­ku deša­va pri­je­nos ulo­ga sa per­for­me­ra na publi­ku.” opi­su­je Brajković. Iznimno kre­ativ­na atmo­sfe­ra je nadah­nu­la dodat­ni nepla­ni­ra­ni per­for­mans Darka Brajkovića i vodi­te­lja fes­ti­va­la Šandora Slackog, da se pre­ina­če i pos­ta­nu Banana Man i Šanko Bananko, te da uz veli­ku dozu iro­ni­je i nešto poli­ti­ke, upo­zo­ra­va­ju gra­đa­ne na “skli­ska” podru­čja. “A iza­ći iz sigur­nos­ti gale­ri­je i ući u inte­rak­ci­ju s publi­kom na nji­ho­vom pros­to­ru uvi­jek je za umjet­ni­ka skli­ska zona” kaže Njapo.

Dora Biroš, jed­na od orga­ni­za­to­ra je o ovo­go­diš­njim dani­ma stva­ra­nja rekla:

14. izda­nje fes­ti­va­la Sedam dana stva­ra­nja ostat će zapam­će­no među sudi­oni­ci­ma, posje­ti­te­lji­ma i orga­ni­za­to­ri­ma kao jed­no od naj­us­pješ­ni­jih. Kombinacija iskus­nih 7ds-aša koji fes­ti­val pokre­ću već godi­na­ma i nove gene­ra­ci­je koja je u Pazinu naš­la svoj kre­ativ­ni dom ove je godi­ne rezul­ti­ra­la entu­zi­jaz­mom i ener­gi­jom koja se osje­ća­la u sva­kom tre­nut­ku i u sva­koj izved­bi. Posebno se to osje­ti­lo među sudi­oni­ci­ma fes­ti­va­la, no jed­na­ko tako i među broj­nim posjetiteljima.

Stvaralački opre­di­je­lje­ni poje­din­ci edu­ci­ra­li su se još jed­nom na umjet­nič­kim radi­oni­ca­ma pod vod­stvom iskus­nih men­to­ra, a pos­ljed­njeg dana fes­ti­va­la svo­je rado­ve izlo­ži­li na mul­ti­me­di­jal­noj mani­fes­ta­ci­ji Upravo stvo­re­no. Osim (mla­đih) sudi­oni­ka radi­oni­ca na fes­ti­va­lu su kao rezi­den­ti, surad­ni­ci ili men­to­ri sudje­lo­va­li broj­ni iskus­ni auto­ri iz zem­lje i svi­je­ta (Hrvatska, Australija, Britanija, Italija, Španjolska), a svo­jim su izved­ba­ma upot­pu­ni­li večer­nji pro­gram. Neki od njih su Trevor Brown i Veren Grigorov iz Australije te Maya Petrovna iz Velike Britanije, a od doma­ćih umjet­ni­ka bili su tu Sven i Vesna Stilinović, Pino Josip Ivančić, Davor Sanvincenti i drugi.

Osim rezi­de­na­ta i surad­ni­ka, u večer­njem pro­gra­mu fes­ti­va­la nas­tu­pi­li su što afir­mi­ra­ni, što nado­la­ze­ći umjet­ni­ci, čime je fes­ti­val Sedam dana stva­ra­nja još jed­nom ispu­nio svo­ju funk­ci­ju plat­for­me za razvoj suvre­me­ne umjet­nos­ti. Mlađi auto­ri ima­li su pri­li­ku pre­ko natje­ča­ja za sudje­lo­va­nje u pro­gra­mu pred­sta­vi­ti svoj rad i dobi­ti kons­truk­tiv­ne kri­ti­ke kako od iskus­ni­jih kole­ga na fes­ti­va­lu, tako i od publi­ke. Bilo je tu i polu­im­pro­vi­zi­ra­nih toča­ka poput ulič­nih per­for­man­sa, a u glaz­be­nom pro­gra­mu nas­tu­pi­li su pred­stav­ni­ci doma­će alter­na­tiv­ne sce­ne, kva­li­tet­ni ino­zem­ni glaz­be­ni­ci te lokal­ni, pazin­ski izvo­đa­či, čime je sva­ki dan osi­gu­ra­na zanim­lji­va glaz­be­na pod­lo­ga za stva­ra­nje i zaba­vu.  Uz nove autor­ske rado­ve pri­ka­za­ne na zavr­š­noj veče­ri te ostva­re­ne i na fes­ti­va­lu ispla­ni­ra­ne nove surad­nje, 14. izda­nje fes­ti­va­la Sedam dana stva­ra­nja uspje­lo je u još neče­mu vrlo važ­nom. Možemo slo­bod­no reći da su se ove godi­ne mno­ge stva­ri pos­lo­ži­le i da je fes­ti­val u kul­tur­nim i umjet­nič­kim kru­go­vi­ma još jed­nom pre­poz­nat kao jedins­tve­no mjes­to susre­ta kre­ativ­nih poje­di­na­ca želj­nih kva­li­tet­nog sadr­ža­ja, što se vidje­lo i na odlič­noj posje­će­nos­ti, a poseb­no nam je dra­go što je i lokal­no sta­nov­niš­tvo u veli­kom bro­ju ove godi­ne posje­ti­lo Sedam dana stvaranja.

U kojem se smje­ru kre­tao i razvi­jao fes­ti­val tije­kom dosa­daš­njih izda­nja i može­te li istak­nu­ti zna­čaj i duh Sedam dana stvaranja?

Ironičan pris­tup kul­tur­nom turiz­mu i demo­kra­tič­nost po pita­nju edu­ka­ci­je, koje je Europsko udru­že­nje fes­ti­va­la istak­nu­lo u svo­joj ocje­ni Sedam dana stva­ra­nja pri dodje­li EFFE Labela, fes­ti­val­ske ozna­ke izvr­s­nos­ti i ino­va­tiv­nos­ti, i dalje osta­ju među ključ­nim vri­jed­nos­ti na koji­ma se fes­ti­val teme­lji. Sedam dana stva­ra­nja osta­je ono što je bio od samih poče­ta­ka – plat­for­ma za edu­ka­ci­ju, pro­mo­ci­ju i pro­duk­ci­ju te omi­lje­no mjes­to susre­ta otvo­re­no svi­ma koji se žele priključiti.

U nefor­mal­nu zajed­ni­cu kojom uprav­lja jedi­no pot­pu­na autor­ska slo­bo­da mno­gi se sudi­oni­ci izno­va vra­ća­ju, čime ona ras­te po pita­nju uklju­če­nih auto­ra, ali i orga­ni­za­cij­ski. Brojne pozi­tiv­ne vri­jed­nos­ti ovo­ga fes­ti­va­la sva­ka­ko će se zadr­ža­ti u buduć­nos­ti, a osim poja­ča­ne među­na­rod­ne surad­nje, nada­mo se još široj surad­nji s lokal­nom zajed­ni­com, kako bi svi zajed­no pri­do­ni­je­li ovom važ­nom pro­jek­tu koji uz sve što već daje, ima poten­ci­ja­la za još puno više.

Što može­te pre­dvi­dje­ti, u kojem će se smje­ru ubu­du­će kre­ta­ti festival?

Slijedi nam jubi­lar­no 15. izda­nje fes­ti­va­la na koje­mu se poči­nje radi­ti već sad te u povo­du kojeg je naj­av­lje­no i izda­va­nje mono­gra­fi­je Sedam dana stva­ra­nja. Ovaj će pro­jekt zauze­ti važ­no mjes­to u doku­men­ti­ra­nju i pro­uča­va­nju hrvat­ske suvre­me­ne umjet­nos­ti budu­ći da su kroz fes­ti­val proš­li mno­gi danas zna­čaj­ni auto­ri. Za idu­ću godi­nu naj­av­lju­je se i još zanim­lji­vi­ji glaz­be­ni pro­gram koji će na fes­ti­val pri­vu­ći i širu alter­na­tiv­nu sce­nu koja se možda ina­če ne bi direk­t­no uklju­či­la na festival.

Uz sve pla­no­ve za buduć­nost i dosa­daš­nja pos­tig­nu­ća, jed­no od naj­važ­ni­jih je zasi­gur­no i to što se umjet­ni­ci koji dođu na fes­ti­val zais­ta zalju­be u Pazin, čime on pos­ta­je važ­na toč­ka nji­ho­vog stva­ra­lač­kog puto­va­nja kojoj se rado vra­ća­ju. Uz to, mla­di se pre­ko fes­ti­va­la uklju­ču­ju u nove umjet­nič­ke i druš­tve­no koris­ne pro­jek­te, čime fes­ti­val zais­ta zas­lu­žu­je naziv kul­tur­nog inkubatora.

Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR