“Unutarnji krugovi” Koraljke Kovač u galeriji MMC‑a u Umagu

23.08.2017.

U pros­to­ri­ja­ma Multimedijalnog cen­tra u Umagu, u sri­je­du 16. kolo­vo­za otvo­re­na je izlož­ba aka­dem­ske sli­ka­ri­ce Koraljke Kovač nazva­na “Unutarnji kru­go­vi”. Vršiteljica duž­nos­ti rav­na­te­lja Pučkog otvo­re­nog uči­li­šta Tatjana Vujić pred­sta­vi­la je uz auto­ri­cu i kus­to­si­cu izlož­be, povjes­ni­čar­ku umjet­nos­ti i likov­nu kri­ti­čar­ku Višnju Slavicu Gabout.

IMG_3909Izloženi rado­vi pri­pa­da­ju pos­ljed­njim auto­ri­či­nim tri­ma cik­lu­si­ma, a ova izlož­ba sadr­ži 9 veli­kih sli­ka dimen­zi­ja od 150 sa 150 do 150 sa 220 cen­ti­me­ta­ra, te tri svi­je­tle­će ins­ta­la­ci­je veli­či­ne 40 sa 40 cen­ti­me­ta­ra. Velikim je rado­vi­ma jed­na­kih visi­na, koji su smje­šte­ni jedan do dru­go­ga u kon­ti­nu­ite­tu, pre­kri­ve­na dulji­na veći­ne zido­va gale­ri­je, a nji­hov je nas­ta­nak, napo­mi­nje auto­ri­ca, bio jako dugo­tra­jan i muko­tr­pan pro­ces. Podloga sli­ka je akva­rel papir na kojem su naj­pri­je ispi­sa­ne život­ne izre­ke koje nisu vid­lji­ve pro­ma­tra­ču, jer njih pre­kri­va­ju tuš i kom­bi­na­ci­je raz­nih teh­ni­ka sli­ka­nja. Jednako kako su život­ne izre­ke skri­ve­ne u sli­ka­ma, tako su nama lju­di­ma sud­bi­ne i sile koje nji­ma uprav­lja­ju uglav­nom nepoz­na­te, a sve što vidi­mo je samo povr­ši­na i even­tu­al­no pone­ki ponav­lja­ju­ći obra­zac. Raznolikost i raskoš boja i jed­nos­tav­ni obli­ci koje na dje­li­ma Koraljke Kovač uoča­va­mo može­mo uspo­re­di­ti sa stva­ri­ma i doga­đa­ji­ma na koje naila­zi­mo kroz vlas­ti­ti život­ni tok, koji naiz­gled nema­ju svoj smi­sao, i dok se pita­mo tko smo, odak­le dola­zi­mo i kamo ide­mo, odgo­vo­ri će čes­to osta­ti skri­ve­ni kao Koraljkine izre­ke ispod slo­je­va boja.

“Moji sli­ko­cr­te­ži su vizu­ali­zi­ra­ne stra­ni­ce mog intim­nog dnev­ni­ka. Svaka sli­ka ima svoj život i dio je moje osob­nos­ti – nekog mog ras­po­lo­že­nja, sta­nja, ili neke jako nagla­še­ne emo­ci­jeu kojoj me osta­vio te noći sanja­ni san, neki pose­ban citat ili pozi­tiv­na afir­ma­ci­ja iz knji­ge koju sam to jutro pro­či­ta­la, pa mi se uči­ni­lo da bi bilo div­no utis­nu­ti to u prvi sloj sli­ke.”, pojaš­nja­va autorica.

IMG_3920

“Dojam koji se stje­če, kad se ula­zi u ovaj pros­tor, s ovim pos­ta­vom je kao da se jed­nos­tav­no uplov­lja­va u boje” istak­la je stal­na surad­ni­ca POU‑a Višnja Slavica Gabout te nagla­si­la važ­nost odno­sa kus­to­sa i auto­ra u umjet­nič­koj prak­si, od stva­ra­nja u ate­ljeu do izla­ga­nja u gale­ri­ji. O izlož­bi Koraljke Kovač kus­to­si­ca kaže: “Ova izlož­ba posve­će­na je moti­vu i temi kru­ga, koji u stva­ra­lač­kom opu­su ove auto­ri­ce zauzi­ma poseb­no mjes­to, tra­že­ći inter­dis­ci­pli­nar­ni pris­tup i višes­loj­no išči­ta­va­nje. Iščitavanje koje u nje uvi­jek kre­će od vizu­al­nog tek­s­ta – od karak­te­ris­tič­nih, slo­bod­no obli­ko­va­nih kruž­nih for­mi, koje u ovom sli­kar­stvu žive u aps­trak­t­nim pros­to­ri­ma boga­tih kolo­ris­tič­kih ska­la i pro­fi­nje­nih vale­ra. U pros­to­ri­ma očiš­će­nim od nara­ci­je, ali ispu­nje­nim vizu­al­nom pri­čom snaž­nog  sines­te­zij­skog efek­ta, koji ozvu­ču­je boju i čini je tak­til­nom. Čini da se s bojom pros­tor giba, ras­tva­ra, zvo­ni i odje­ku­je, tako stva­ra­ju­ći izu­ze­tan vizu­al­ni doživ­ljaj. Uz sli­ka­ri­či­nu vrhun­sku kolo­ris­tič­ku este­ti­ku pri usu­gla­ša­va­nju boja i nji­ho­vih tono­va, sim­bo­li­ka ima ogrom­no zna­če­nje i pred­stav­lja onaj dru­gi, misa­ono-sadr­žaj­ni dio, bez kojeg ovo sli­kar­stvo ne bi bilo pot­pu­no i cje­lo­vi­to i bez kojeg ne bi s gle­da­te­ljem komu­ni­ci­ra­lo kao cje­lo­vi­to umjet­nič­ko dje­lo. Djelo u kojem ona pro­fi­nje­no sje­di­nju­je i zaokru­žu­je for­mu i sadr­žaj u jedins­tve­nu, ali i inter­pre­ta­tov­no slo­je­vi­tu cjelinu”

Izložbu je mogu­će raz­gle­da­ti do 18. rujna.

Koraljka Kovač rođe­na je 17.07.1971. godi­ne u Zagrebu gdje je zavr­ši­la Školu pri­mje­nje­nih umjet­nos­ti i dizaj­na, sli­kar­ski smjer. Akademiju likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu upi­sa­la je 1991. godi­ne (peda­go­ški odjel, sli­kar­ski smjer), te diplo­mi­ra­la u kla­si prof. Zlatka Kesera. Bavi se peda­go­škim radom kao struč­ni surad­nik na Tekstilno – teh­no­lo­škom fakul­te­tu u Zagrebu. Članica je sku­pi­ne Daklelososi, udru­ge Punkt, HDLU‑a Zagreb i HZSU‑a. Izlaže od 1994 godi­ne na 74 kolek­tiv­ne izlož­be u zem­lji (Koprivnica, Krapina, Križevci, Poreč, Split, Šibenik, Rovinj, Zagreb) i ino­zem­s­tvu (Johannesburg, University of Pretoria; Mostar (BiH), Dunaszerdahely (Slovačka), Kranj SLO). Samostalno je izla­ga­la 50-tak puta u zem­lji (Karlovac, Križevci, Požega, Rijeka, Zagreb) i ino­zem­s­tvu (Leibnitz, Pecz, Berlin). Dobitnica je Rektorove nagra­de sve­uči­li­šta u Zagrebu 1996. godi­ne. Bavila se ani­mi­ra­nim fil­mom i ilus­tra­ci­jom. Živi i radi u Zagrebu.

Tekst i foto­gra­fi­je: Marko ŠORGO