Izložba Bruna Mascarellija u Muzeju grada Rovinja

11.09.2017.

Izložba „Pariški opus“ rovinj­skog umjet­ni­ka Bruna Mascarellija bit će otvo­re­na u uto­rak, 12. ruj­na, u ¸19 sati u Muzeju gra­da Rovinja.

„U svom zna­če­nju dje­lo Bruna Mascarellija pri­svo­ji­lo si je moć roman­tič­nog pre­uzi­ma­nja meta­fi­zič­kog ljud­skog sje­ća­nja. Sjećanje čovje­ka koji ima dugo­traj­no, veli­ko i boga­to iskus­tvo opse­siv­nog sli­kar­stva i pro­miš­lja­nja umjet­nos­ti. Njegove su sli­ke kolo­ris­tič­ki jake i žive, Bruno Mascarellispon­ta­ne, pune poezi­je, pul­si­ra­ju slo­bo­dom i impro­vi­za­ci­ja­ma. Pejzažni su moti­vi realis­tič­ni poput sno­va i mašto­vi­tih rad­nji veza­nih za stvar­nost, ima­ju halu­ci­nant­ne eks­plo­zi­je sim­bo­li­ke sno­va. Takvim se vizi­ja­ma sli­kar kre­će na ivi­ci svje­to­va sna i jave, fan­tas­tič­nih i neo­bič­nih pri­ka­za­nja, pre­dodž­bi i zbi­lje koji mu poma­žu stva­ra­ti sli­ke pune nadre­aliz­ma, eks­pre­si­oniz­ma i metafizike.

„Promatranjem Brunovih sli­ka tre­ba sva­ka­ko uze­ti u obzir i svo­je­vr­s­nu dvoj­nost nje­go­vih rado­va. Simultani pro­ce­si napu­šta­nja i nepres­ta­nog ope­to­va­nog vra­ća­nja k sli­ci. Odlazak i puto­va­nje kroz maštu, neki zamiš­lje­ni svi­jet kao i stvar­ni, figu­ra­tiv­ni svi­jet. Poput odla­za­ka od kuće, pri­ja­te­lja, gra­da i nepres­ta­ni povra­tak. Slično pro­mje­na­ma ras­po­lo­že­nja u jed­nom te istom danu. Njegov način sli­ka­nja uvje­tu­je tu dvoj­nost jer se i sli­ka­nje odvi­ja kroz spon­ta­ne pro­ce­se, bez una­pri­jed ispla­ni­ra­nih moti­va ili kom­po­zi­ci­ja. Bruno sli­ka brzo kako bi sli­ka zadr­ža­la blje­šta­vi­lo izne­na­đe­nja, potez kis­ta pos­ta­je izne­nad­ni čin poput gro­ma iz vedra neba, blje­sak tre­nut­ka. Slike nisu zgus­nu­te u tami ili mis­ti­ci, upa­lje­ne su, ima­ju naboj svje­tla po želji umjet­ni­ka. Takvim nači­nom sli­ka­nja autor ne dopu­šta pros­tor za pole­mi­ke, sli­ka nas­ta­je u mahu, iz srca, figu­ra­ci­ja izvi­re iz aps­trak­t­nog eks­pre­si­oniz­ma i obr­nu­to. Sljedećeg dana, tjed­na ili godi­ne, nakon što sli­kar uspos­ta­vi dija­log sa svo­jom sli­kom, potreb­no je smi­re­no i pro­miš­lje­no vra­ća­nje kako sli­ka ne bi osta­la nedo­vr­še­na. Mascarellijevi su sli­kar­ski eks­pe­ri­men­ti spe­ci­fič­ni, moza­ik izri­ča­ja i sti­lo­va, ruko­pi­sa koji na prvi pogled izgle­da­ju kao da pri­pa­da­ju raz­nim faza­ma. Poetika je to koja je uspje­la spo­ji­ti raz­li­či­te dije­lo­ve u jedins­tve­ni osob­ni stva­ra­lač­ki opus.

„Pored fak­to­graf­ske dvoj­nos­ti u kojoj je sli­ka stva­ra­na brzo, blje­šta­vo i nje­ne kas­ni­je pro­miš­lje­ne dora­de, pos­to­ji i dvoj­nost figu­ra­ci­je i aps­trak­ci­je. Ta je dvoj­nost nagla­še­na i samim nas­lo­vi­ma sli­ka. Naslovi su isto­vre­me­no stvar­ni topo­ni­mi koji pri­ka­zu­ju nešto iz umjet­ni­ko­ve mašte ili su real­ni pri­kaz ime­no­va­nog mjes­ta, pose­bi­ce kada je riječ o pej­za­žu. Jednako vri­je­di i za mrtvu pri­ro­du ili por­tret. Očito je kako umjet­nik svo­je sli­ke stva­ra po sje­ća­nju a ne pro­ma­tra­njem nas­li­ka­nog moti­va. Stoga one ima­ju aps­trak­t­nu kom­po­nen­tu koja izvi­re iz stvar­nos­ti ili pak realis­tič­nu kom­po­nen­tu koja izvi­re iz aps­trak­ci­je“ piše kus­tos Dario Sošić u pred­go­vo­ru kata­lo­ga izložbe.

Izvor