„Karamustra“ je uvijek u pravu, pogotovo kada je u krivu
Multimedijalna predstava „Karamustra“ autora Libera Kokotovića u režiji Šandora Slackog igrala je u srijedu, 20. rujna u galeriji SKUC, a pretpremijeru je imala dan ranije u pulskoj Gradskoj radionici. Dizajn i izvedbu animacije tijekom trajanja predstave potpisuje Marina Burolo, a u izvedbi sudjeluju: Berislav Mudrovčić, Edo Orel i Šandor Slacki dok se za izbor glazbe potrudio Libero Kokotović.
Predstava je jednostavno čitanje u tri glasa dijelova teksta Libera Kokotovića u kojem je glavni lik Karamustra – balkanska inačica Nietzescheovog Zaratustre. Kao i kod Nietzschea i kod Kokotovića nailazimo na lika koji se izražava poput mesije ili barem proroka čije su „dicta et sententiae“ bezvremenske koliko i aktualne, univerzalne i istovremeno sasvim osobne. Karamustra zapisuje sve što mu pada napamet, susreće čuvene likove i razgovara s njima, daje savjete i tumači sve fenomene s kojima se susreće, razgovara s bogom jer se „razumiju“, a u svoj toj zbrci ne gubi na ljudskosti i humoru koji je često iznenadan i lagodan. Karamustra zna i što je ljubav, a za nju ima mali milijun definicija. Evo kako autor opisuje svoju kreaciju:
„Tko je Karamustra? Prva asocijacija – s pravom- Zaratustra, Nietzscheov prorok. Karamustra je po imenu više “Balkanska” varijanta. KARA – karati ili MUSTRA – baš si neka mustra. Još uvijek sam u nedoumici da li je on “luzer” ili heroj koji prkosi svijetu samim svojim životom. Nikad ne ostavlja dojam pobijeđenog ali ni pobjednika. Njega zapravo nije lako nigdje svrstati što je istovremeno divno i strašno. Njegov kozmopolitizam i anarhizam proizlazi iz uvjerenja i iskustva od pola stoljeća života iz kojeg se izrodio kao proturječan cinik. A u što bi drugo? Lik je uistinu stvaran, nastao kao sinteza iz ličnosti nekoliko meni dragih prijatelja, dakle itekako postoji. On nema jasnu predstavu o tome što ovaj svijet zapravo znači (a tko ima?) i gdje je njegovo mjesto u njemu. On je sklop proturječne zbrke. Sklon je mudrovanju iako ga se užasava. Karamustra je razapet u mreži stvarnog i nestvarnog, samoće i težnjom za pripadanjem, halucinacijama, snovima i zbilje, nihilizma i željom za smislom, mizantropije i čovjekoljublja. Uvjeren je da se ništa ne može promijeniti na bolje jer ni svijet ne pokazuje znakove ozdravljenja. I što čini? Živi na rubu svijeta u svom hermetizmu imaginarne realnosti baveći se najdivnijim i najuzaludnijim poslom na svijetu, umjetnošću.“
Slobodan Kokotović – Libero rođen je u Puli 1. srpnja 1955. bavi se slikarstvom, kiparstvom, performansom i konceptualnom umjetnošću i član je HDLU‑a Istre. Pored bavljenja likovnom umjetnošću objavljivao je prozu, novele, humoreske, dramske tekstove i poeziju. Autor je 17 samostalnih izložbi slika u Puli, Parizu, Labinu, Bujama, Šikutima i drugim mjestima. U njegovom likovnom opusu nalaze se slike u kombiniranoj kolaž tehnici, takozvane slike-objekti ili „geometrijska apstrakcija“ odnosno objekti u funkciji poetskih performansa. Izveo je brojne performanse te je tako sudjelovao na 6. danima hrvatskog performansa u Varaždinu 2006, u galeriji Milotić izveo je perfomans s Đuricom Ciganovićem na otvaranju izložbe “Bijelo, plavo, crveno”, u Šikutima je izveo perfomans s Đuricom Ciganovićem “I ludosti gore dragi moji ljudožderi”. Posljednjih godina s Šandorom Slackijem i Đuricom Ciganovićem sudjelovao je s performansima na otvaranju i zatvaranju izložbi kolega i prijatelja likovnih umjetnika.
Predstava „Karamustra“ igrat će još u četvrtak, 21. rujna u 20 sati u boćalištu na adresi Emova 1 (pored Arene).
Tekst i fotografije Boris VINCEK
