Kad Aronofsky pretjera

21.10.2017.

KINO: MAJKA!, reda­telj Darren Aronofsky

mother

Iako Darren Aronofsky nikad nije bio mains­tre­am reda­telj, nje­gov novi film „Majka!“, koji je upra­vo sti­gao u hrvat­ska kina, dras­tič­ni­je je podi­je­lio gle­da­te­lje od svih dosadašnjih.

Priča se bavi brač­nim parom, pis­cem sred­njih godi­na (Javier Bardem) i nje­go­vom mla­dom ženom (Jennifer Lawrence), koji žive u kući usred šume i jed­ne veče­ri na vra­ta im bane vre­meš­ni liječ­nik (Ed Harris) koji je u potra­zi za smje­šta­jem. Budući da je pisac u kre­ativ­noj kri­zi, dru­že­nje s doš­lja­kom mu se ispo­čet­ka čini vrlo poti­caj­nim, ali kako u kuću ubr­zo dola­ze i osta­li čla­no­vi doš­lja­ko­ve obi­te­lji, odnos izme­đu pis­ca i nje­go­ve supru­ge pos­ta­je sve kom­pli­ci­ra­ni­ji, a nji­ho­va sva­kod­ne­vi­ca sve nadrealnija.

Prvi dio fil­ma vrlo je zanim­lji­vo naprav­ljen u kon­tek­s­tu psi­ho­lo­ške dra­me koja se bavi kre­ativ­nom kri­zom i kri­zom obi­telj­skih odno­sa, s kame­rom koja je krup­nim pla­nom fik­si­ra­na na pro­ta­go­nis­te te ih stal­no pra­ti u nji­ho­vim kre­ta­nji­ma inte­ri­je­rom. Nakon što pisac i nje­go­va supru­ga pro­bi­ju svo­je blo­ka­de (on konač­no napi­še knji­gu, a ona rodi dije­te), atmo­sfe­ra se odjed­nom mije­nja u smje­ru gomi­la­nja kaotič­nih i nere­al­nih doga­đa­ja popra­će­nih apo­ka­lip­tič­nim vizu­al­nim metaforama.

Kad se malo bolje raz­mis­li, veći­na dosa­daš­njih fil­mo­va Aronofskog vuče u tom smje­ru, ali s „Majkom!“ je defi­ni­tiv­no oti­šao u kraj­nost. Kao da je htio ispi­ta­ti koli­ko može pre­tje­ra­va­ti i tes­ti­ra­ti gle­da­te­lje­vo strp­lje­nje, koli­ko ga može mal­tre­ti­ra­ti vizu­al­nim i zvuč­nim šoko­vi­ma pod krin­kom artizma.

Što se auto­ra ovog tek­s­ta tiče, naj­bo­lji film Aronofskog ipak je onaj naj­o­bič­ni­ji i naj­sta­ro­mod­ni­ji u nje­go­vom opu­su (Hrvač). Emotivna i dos­to­jans­tve­na pri­ča o gubit­ni­ku (Mickey Rourke) kojeg je pre­ga­zi­lo vri­je­me i koje­mu je dra­že umri­je­ti nego odus­ta­ti od jedi­ne stva­ri koja mu daje smi­sao živo­tu (hrva­nje), neiz­mjer­no je vri­jed­ni­ja od ovak­vih artis­tič­kih prenemaganja.

 

Elvis Lenić