“VRTNI ĐIR” u Gradskoj radionici: Raphaël Perrenoud i Lučka Koščak „Zemlja“

25.10.2017.

Hibridno scen­sko dje­lo “Zemlja” nas­ta­lo u surad­nji švi­car­skog cir­ku­skog akro­ba­ta i ple­sa­ča Raphaëla Perrenouda te slo­ven­ske kipa­ri­ce Lučke Koščak zatva­ra ovo­go­diš­nju sezo­nu “Vrtnog đira” u petak, 27. lis­to­pa­da, s počet­kom u 19 sati u Gradskoj radi­oni­ci u Puli.

Foto by Tone Stojko_01Projekt “Zemlja” pred­stav­lja krat­ki per­for­mans u kome se cir­ku­ske i ples­ne vje­šti­ne susre­ću s umjet­nič­kim izri­ča­jem skul­p­tu­re pri čemu se upri­zo­ru­ju fun­da­men­tal­ne suprot­nos­ti: kre­ta­nje i nepo­kret­nost, tre­nu­tak i vječ­nost, a krat­ko­traj­ne akro­ba­ci­je suoča­va­ju se s dugo­traj­nom kon­tem­pla­ci­jom pos­tav­lje­nih skul­p­tu­ra. Upravo koli­ko se akro­ba­ci­ja foku­si­ra na kori­šte­nje i pri­sva­ja­nje pros­to­ra, skul­p­tu­re još i više  pos­tav­lja­ju pita­nje tem­po­ral­nos­ti. Od drev­nih ritu­ala pa do buduć­nos­ti u kojoj sve struk­tu­re nes­ta­ju, “Zemlja” opi­su­je usam­lje­no puto­va­nje kroz život, smrt i onkraj. Na kon­cu, kad sve ilu­zi­je nes­ta­nu, samo će krv i sti­je­na osta­ti. Prva ver­zi­ja “Zemlje” razvi­je­na je u kaza­li­štu, s veli­kom ulo­gom ras­vje­te. Kroz rezi­den­ci­ju u Puli, pri­pre­ma se izved­ba na otvo­re­nom i na taj način pri­la­go­đa­va spe­ci­fič­nom pros­to­ru i otva­ra­nju novih moguć­nos­ti i usmjerenja.

Raphaël Perrenoud se ško­lo­vao u ženev­skoj cir­ku­skoj ško­li “Théâtre-Cirqule” i fran­cu­skoj naci­onal­noj cir­ku­skoj ško­li u Rosny-sous-Bois gdje je spe­ci­ja­li­zi­rao par­ter­nu akro­ba­ci­ju, tram­po­lin i jed­nos­tru­ki obruč. Nakon diplo­me 2008. upus­tio se  nomad­ski život, pro­pu­to­vao šez­de­se­tak zema­lja i sudje­lo­vao u izved­ba­ma 19 raz­li­či­tih cir­ku­skih gru­pa. 2016. osni­va vlas­ti­tu gru­pu “l’Étranger”, a pro­jekt “Zemlja” u surad­nji s Lučkom Foto by Tone Stojko_02Koščak prvo je dje­lo nas­ta­lo u samos­tal­noj pro­duk­ci­ji. Raphaël je tako­đer podu­ča­vao akro­bat­ski pokret na radi­oni­ca­ma u Ženevi, Pragu, Seattlu, Meksiku, Kambođi i Nepalu. Tijekom godi­na razvio je osob­ni stil aktro­bat­skog jezi­ka, na raz­me­đi cir­ku­skih vje­šti­na, gim­nas­ti­ke, capo­iere i Flying Low teh­ni­ke. Njegov način kre­ta­nja govo­ri za sebe i radi­je pos­tav­lja sup­til­na pita­nja nego što ilus­tri­ra jed­nos­tav­na značenja.

Lucka Koščak stu­di­ra­la je na Sveučilištu u Ljubljani te ESAV u Ženevi. Njezine skul­p­tu­re nala­ze se u raz­li­či­tim okru­že­nji­ma poput crk­ve u Zvewegemu (Belgija), kape­li­ce u Zalni (Slovenija), jav­nim par­ko­vi­ma (Grosuplje, Maribor, Izola), sje­di­šti­ma među­na­rod­nih orga­ni­za­ci­ja (ITU i UNHC u Ženevi) te pri­vat­nim kolek­ci­ja­ma i gale­ri­ja­ma. Predstavljala je Sloveniju na EXPO 2000 u Hannoveru te Masterclass u St.Petersburgu. Njezino stva­ra­laš­tvo nije veza­no samo uz likov­nu umjet­nost već se pro­te­že i na dru­ga podru­čja poput kaza­li­šta, foto­gra­fi­je, fil­ma i ple­sa, a dio nje­nog rada čini i art tera­pi­ja. Kao auto­ri­ca više jav­nih skul­p­tu­ra u Sloveniji, pokre­nu­la je ide­ju Grosuplje – Grad skul­p­tu­ra kada je 2004. oda­bra­na za izved­bu veli­kih skul­p­tu­ra u grad­skom jav­nom pros­to­ru. Redovno izla­že svo­ja dje­la na izlož­ba­ma u europ­skom pros­to­ru, a nedav­no je oda­bra­na da izla­že na 14. Međunarodnom Bijenalu Cerveira u Portugalu. Majka je dvo­je dje­ce i aktiv­no anga­ži­ra­na u soci­jal­nim, huma­ni­tar­nim i aktiv­nos­ti­ma solidarnosti.

Ulaz na sve pro­gra­me i aktiv­nos­ti Gradske radi­oni­ce je bes­pla­tan. Programe Gradske radi­oni­ce finan­cij­ski podr­ža­va­ju Ministarstvo kul­tu­re RH, Grad Pula i Zaklada Kultura Nova.

Priredio B. V.
Fotografije Tone STOJKO