Leon Vidović i Petar Dugandžić u grožnjanskoj galeriji Fonticus
Grožnjanska gradska galerija Fonticus 23. studenoga u 19 sati predstavlja dvije samostalne prezentacije: samostalnu izložbu Leona Vidovića „Zemljane perle“ te performance i izložbenu prezentaciju Petra Dugandžića „Rainbow23“ i „Izgubljeni Miraz 4 (Sazviježđa 4⁄23)“.
„Petar Dugandžić „Rainbow23“, pripada kreativcima, igračima. On se igra elementima koje si sam zadaje. U bjelini galerije nalazimo oznake činjenja, kretanja, ali i kretanje samo. Autor namjerno miješa igru i elemente igre. Koncept ove performativne, izložbene prezentacije, ublažuje granice između vizualnih, plesnih i zvučnih disciplina ujedinjenih u specifični doživljaj. Pred nama je razrada promišljanja koja su se u premisi podudarala sa osjetima i koja su prošla niz doživljajnih i spoznajnih pomaka. Autor ovim „recitalom“, jezikom pokreta tijela u živom nastupu, a prije toga gestualnom prilasku likovnoj podlozi, načinje područje propitivanja imaginarne realnosti. Rezultati su vizualna ponuda rezultata osobnih impresija.
„Autor svoj projekt naziva: „Lost Dowry IV“/„Izgubljeni Miraz 4“; s podnaslovom „Sazviježđa 4/23“. On tumači: „…Izloženi radovi dio su mog koncepta, a to je naslikati 23.000 slika za koje je intencija sličan motiv i isti krajnji cilj. (…) Danas, zagledan u zvijezde, razmišljam o ljudima koji nemaju potrebu pogledati u zvjezdano nebo. Onima koji zvijezde ne osjećaju kao vodiče kroz mrak. Prisjetimo se svih koji su zabilježili povijest Svijeta prateći zvjezdane tragove i utisnuli ih od pozicioniranja piramida, kasnijih hramova, pa do iščitavanja natalnih karata…“
„Vrijeme je tzv. postmoderne u kojem je umjetnost izgubila funkciju zadanog prikazivanja. Prisutna je intenzivna artistička djelatnost, gdje kreativac i izvedba imaju ulogu slobodnog svjedočenja trenutka. Artefakti koje potpisuje Leon Vidović, izazivaju zanimanje pri prvom susretu. Nove konotacije javljaju se pažljivijim promatranjem, a sasvim nove bivaju asocirane temeljem postava. Još jedna senzacija biva aktivirana, a to je saznanje o jednostavnoj izvedbenoj tehnologiji.
Autor, ogledavajući oko sebe, uočava tlo, rastresiti površinski sloj zemlje, samostalnu prirodnu tvorevinu nastalu djelovanjem elemenata Zemljine kore pod utjecajem atmosferilija. On uzima prastari element, sastavnice tla: ilovaču, glinu, zapravo onu vrstu zemlje na koju nailazi i koja mu privlači pažnju. Prirodno vlažnu ili sipku, on kreće oblikovati. Zasigurno se tijekom procesa zapitao koji oblik može formirati, a da ne „uvrijedi“ element. On odlično izabire: oblik kugle. I, kao što svjedočimo, zadržao se na obliku kugle, idealnom obliku, obliku kojeg je teško izmjeriti, odrediti, kako geometrijski tako i doživljajno, piše Eugen Borkovsky u katalogu izložbe.
