80. knjiga Drage Orlića na Sa(n)jmu knjige u Istri
Popodnevni dio programa 4. dana na 23. Sa(n)jmu knjige otvorio je istarski bard Drago Orlić, promocijom svoje nove knjige poezije „More tone ili Starinske pjesme“. O knjizi su, uz autora, govorili Aljoša Pužar, Boris Domagoj Biletić i Damir Miloš, koji je pročitao nekoliko pjesama iz te zbirke. U svojstvu urednika, Biletić je – nabrajajući njegova brojna postignuća i objavljene naslove – Orlića nazvao živućom, ne samo književnom, legendom i velikim zaljubljenikom (po vlastitim riječima „fetišistom“) knjige, kojem kao zdravom samoironiku ni pop kultura nije strana. Orlić je odabir teme mora za ovu svoju 80. objavljenu knjigu (21. poetsku zbirku) objasnio svojom vječitom fascinacijom njime (još iz djetinjstva u Vodnjanu, kada je koristio svaku priliku za bijeg do Fažane i cjelodnevno brčkanje), brojnim simboličkim značenjima mora, ali i činjenicom njegova sve većeg zagađenja: „Zaljubljen sam u tu vodetinu koju smo uništili. Mi smo vrsta koja proizvodi šporkecu i more nevjerojatnom brzinom gubi bitku protiv nas.“
Nakon Orlića predstavljen je poetski roman „Ervehe“, makedonskog pisca albanskog porijekla Luana Starove. Knjiga predstavlja osmi dio takozvane „Balkanske sage“, serije od dvanaest romana započete „Očevom knjigom“, a u kojoj Starova opisuje povijest više generacija svoje obitelji koje je trajno obilježilo iskustvo egzila, progona iz vlastite zemlje. Četrdesetih godina, za vrijeme staljinizma, obitelj je prognana iz albanskog Pogradeca na suprotnu, makedonsku stanu Ohridskoga jezera, u Strugu. Iako su u knjizi opisana i politička previranja koja su odredila sudbinu obitelji, ona nisu u prvom planu. „Ervehe“ je prije svega lirski zapis i svjedočanstvo o piščevoj majci koja je kroz burna vremena progona i gladi držala obitelj na okupu. Očuvala ju je zato jer je, kako njoj tako i suprugu i šestoro njihove djece, obitelj uvijek bila ispred bilo koje države ili politike. Luan Starov, koji danas ima 67 godina i njegova su djela prevedena na mnoge svjetske jezike, kaže da je do sada objavio preko 3.000 stranica na temu svoje obitelji i da će o njoj nastaviti pisati „možda i do kraja života“.
Pored glavnog programa Sa(n)jma koji ove godine za temu ima intimu, u ponedjeljak je programom “Hercegovinom djetinjstva” krenuo i regionalni program Hercegovina čita. Odabrao ga je Emir Imamović Pirke, a nastao je u suradnji s kulturnom manifestacijom West Herzegowina Fest u Širokom Brijegu, koja idućeg ljeta priprema svoje 16. izdanje. Ovaj festival spaja glazbu, film i literaturu, tvoreći tako platformu za kulturnjake i otvarajući prostor neafirmiranim autorima, kojima je nastup na WHF‑u često odskočna daska za dalje. O WHF‑u su u ponedjeljak uvečer pričali Goran Bogdan, Bobo Jelčić, Elvedin Nezirović i Sergej Trifunović, a brojnu publiku zabavili su prisjećanjima na svoje odrastanja u rodnom Mostaru. Prije ratnih užasa, ono se uglavnom svodilo na uobičajene priče o nogometu, Bruce Leeu i djevojkama, ali šaljivi duh zadržan je i u najtežim vremenima. Primjerice, ispričali su i anegdotu kad su jednoj baki rekli da je neki susjed poginuo, a ona odgovorila: „Ma, ‘ta će on!?!“ ili drugu, kad su čovjeku rekli da ga vode na stadion (znao je da je tamo logor), a on ih upitao: „Zašto? Ko igra?“
U nastavku programa Hercegovina čita Eveldin Nezirović će predstaviti svoj roman “Boja zemlje”, a tu su još Almin Kaplan s “Mostarskom zbirkom”, Marko Tomaš s “Regatom papirnatih brodova”, te slikar Safet Zec s izložbom “Kuća”. O knjizi “Hodoljublju Zuke Džumhura” 7. prosinca govorit će Đelo Hadžiselimović, Mile Stojić i Emir Imamović Pirke, a sve će se 8. prosinca zaokružiti potprogramom “Što je meni Hercegovina i gdje?” u kojem sudjeluju Ivica Đikić, episkop Grigorije, Vlaho Bogišić, te Emir Imamović Pirke.
Četvrti dan Sa(n)jma, kao i svake godine, okončan je proslavom rođendana ove manifestacije u kafiću P‑14.
Tekst Daniela KNAPIĆ Foto Arhiva Sajma knjige u Istri
