Goran Blažević: “Svilim” u Gradskoj knjižnici Umag.
Knjiga Gorana Blaževića “Svilim – 3.300 kilometara pješice po izbjegličkoj ruti”, predstavljena je 19. prosinca, u Gradskoj knjižnici Umag. Ova je književna večer bila posljednje ovogodišnje 
druženje autora s publikom koje je organizirala knjižnica, a ravnatelj Neven Ušumović je predstavio autora koji je propješačio 3.300 kilometara od Jordana do Umaga stopama izbjegličke rute, te njegovo djelo koje je zapravo kombinacija dnevnika i putopisa ovog zaista velikog pothvata, koji po poteškoći i snazi svoje simbolike nadilazi slična postignuća i prenosi poruku mira i prijateljstva među ljudima i među narodima.
Goran Blažević je propješačio put Camino de Santiago 2010. godine, zatim od Umaga do Rima 2011., dok se njegovo treće pješačenje hodočasničkog karaktera trebalo po prvobitnom planu odviti od Umaga do Jordana. Međutim, izbjeglička kriza koja je nastala u međuvremenu te naknadno zatvaranje balkanske rute, naveli su ga da promjeni koncept, odnosno da okrene smjer putovanja. Autor na svome putu 
susreće ljude, posjećuje vjerske i povijesne objekte, te izbjeglički kamp, a odmara u gostoljubivim kućanstvima na koje nailazi. Zanimljiva je anegdota kako je došlo do neobičnog naziva knjige “Svilim”. Goran Blažević ispričao nam je kako je na samom početku svoje avanture susreo čovjeka koji pripada jedom od nomadskih plemena Beduina koji mu je nadjenuo to ime, odnosno Svilim, što je stari beduinski naziv koji označava “onoga koji nosi mir”.
Maja Klarić koja uz Gorana ima jedinu drugu glavnu ulogu u knjizi i koja mu se pridružila u jednom trenutku njegovog putovanja, pročitala je mnogobrojnoj publici odlomak iz knjige, te prikazivala 
na ekranu zanimljive fotografije s Goranovog putovanja. Maja je ujedno i urednica knjige i predstavnica udruge “Foto poetika”, drugog suizdavača ove knjige uz knjižnicu Umag, dok je grad Umag podmirio troškove izdavanja ovog djela. Iako se ovaj hrabri podvig sastoji od hodanja, a hodanje od koraka, on ne bi bio moguć bez ljudi koje je Goran susretao i koji su mu pružali pomoć i utočište. Putnik otkriva pritom neobične činjenice, kao i ovu da je značaj turizma u nekom području obrnuto proporcionalan stupnju gostoljubivosti njegovih stanovnika, a tema koja povezuje ljude različitih kultura je vrlo često najvažnija sporedna stvar na svijetu, odnosno nogomet. Ovi se ljudi pojavljuju jednokratno i epizodno u knjizi, isto kao što se autor pojavljuje jednokratno u njihovim životima. Goran je priznao da se osjetio pomalo posramljeno od tolikog gostoprimstva, pitajući se kako bi ti isti ljudi bili dočekani u našim krajevima. Lik zapadnjaka koji luta arapskim svijetom već je poznat kroz povijesne figure kao što su Lawrence od Arabije ili Amedeo Guilleti, ali Blažević ne dolazi kao dio vojne intervencije nego ga pokreće želja da pozove javnost na 
solidarnost prema izbjeglicama te da pomogne i da ublaži patnju, a hodanje i upoznavanje s ljudima je medij kojim se on koristi. Drugi razlog ovog putovanja je da zapad upozna ljudsku i prijateljsku stranu islama koji je posljednjih godina prečesto asociran na rat i nasilje, a gotovo je svaki Goranov susret pokazao da su putniku koji pokuca vrata otvorena, dati su mu ležaj, obrok i sve što mu je potrebno bez da se išta zna o njegovoj vjeri ili nacionalnosti. Od poteškoća koje je morao savladavati, odnosno s kojima se morao nositi, Blažević navodi hodačku krizu, hladnoću, strah i pse, dok je tek pred sam kraj kako sam kaže, shvatio koliko je zapravo umoran i koliko mu nedostaje dom.
Upitan kako objašnjava velike odazive publike na predstavljanja putopisnih djela, ravnatelj knjižnice profesor Neven Ušumović napominje da je ovo specifičan slučaj, da se radilo o našem putopiscu, te da je bio praćen medijima i bio već prepoznat po 
svojim pothvatima. Ušumović navodi: “Trik s putopisima je što ljudi traže istinite priče, ali ujedno ne one sa najtežim traumama, nego izvještaj iz prostora s elementom egzotike.”
Autor je kroz ovo putovanje stavio sebe na kušnju, svoje tijelo i svoj duh, ali isto tako ljude koje je susretao stavio pred odabir: hoće li primiti nenajavljenog, potpunog stranca pod svoj krov i na takav način živjeti u skladu s onime što propovijedaju sve tri monoteističke religije koje se protežu na svim kontinentima ili će ih se držati samo riječima, a putnika ostaviti na pragu.
Tekst marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR
