Kolektivni likovni projekt ”Svjetlo / Chiaro” predstavljen u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu
Otvorenje izložbe selektiranog, kolektivnog, tematskog likovnog projekta naziva „Svjetlo / Chiaro“ održano je u petak, 22. prosinca u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu.
Autor projekta, kustos Eugen Borkovsky predstavio je 57 autora i njihove radove koji “obasjavaju recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu. U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima”. Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda.
Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija, a autor projekta i autori radova nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina.
Nataša Bezić slikarskim načinom evocira stanje svojevrsne egzaltacije kojeg se sjećamo iz mladosti, a upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar nudeći portretne izreske. Tina Braico nas svojim radom podsjeća na tijek koji je zapravo samo nizanje trenutaka u beskonačnom vremenu, dok Darko Brajković Njapo eksperimentira i kreativno propituje mogućnosti programiranog tretmana svjetla običnog, starog, fotokopirnog aparata. Vedran Burul upečatljivim fotografskim zapisom prezentira intimno propitivanje, a insinuacije svjetlom, ali i oblikom/modelom, pokazuju se provokativnima na radu Tajči Čekade. Izvrstan rad podastire Barbara Cetina, a Saša Dejanović poigrava se svjetlom na slikarski način, prenoseći ideju svjetla bojom, dok Bruna Dobrilović si, koristeći keramičku tehnologiju, zadaje zadatak prikazati trake svjetla.
Zanimljivu fotografiju, koja naginje reportažnoj, ali i portretnoj, 
podastire Slađan Dragojević, dok Petar Dugandžić nudi snimku svog performansa. Na temu ovog projekta Fernando i Lana Flanjak podastiru zanimljive fotografije, raskošni crtež Krešimira Gojanović, a slikarski rad nudi Željka Gradski. Na radu Igora Gustinija svjetlo je predstavljeno slikovno i tekstualno, dok Džeko Hodžić obrađuje dojmove iz vremena drevnog Egipta. Meta Hrovat koristi tehniku fotograma, a fotografskim triptihom predstavlja se Slavica Isovska. Marino Jugovac uzima jednu pločicu iz sistema te ju predstavlja unutar ovog projekta, te uz nju provokativno postavlja svijeću. Znak odsjaja svjetla na organu vida – oku – koristi Amina Konate Visintin želeći iskazati mogući trak nade. Jani Konec predstavlja apstraktni, slojevit slikarski rad kombiniranim tehnologijama, dok Tina Konec tušem, crt(k)anjem oblikuje krošnju stabla i fraktalnu interpretaciju krajobraza. Lidija Kuhar diptihom fotografski bilježi moguće izvore svjetla, a Andrea Kustić nudi rad naziva “Ravna Zemlja“. Edvard Kužina predstavlja “Mrak”, Gordana Kužina rad koji asocira na mandalu. Miranda Legović fotografijom bilježi neuobičajen odnos stakla i metala, Drago Leskovar nudi prostornu instalaciju. Lovorka Lukani postavlja trodijelnu 
instalaciju rađenu fotografskom tehnologijom, dok Stanislav Makuc tematizira pojam ovog projekta ispunjavajući prostor slike izrescima stranica novina i časopisa.
Milan Marin se poigrava idejom svjetla koristeći boju, a Slavica Marin na temu projekta nudi rad naziva “Family”. Klavdija Marušič predstavlja fotografski diptih, a Vanja Mervič Kirlijanovom fotografijom, registrira stanje aure. Josip Mijić i Renata Papišta predstavljeni su skulpturama, rad Tereze Pavlović odiše snagom, a Renata Pentek Šimoković uzima devet strujnih prekidača te ih montira u kutiju, a na mjestima za pritiskanje, lijepi sličice trenutnih svjetskih lidera, dok Relja Rajković nudi skulpturu oblikovanu od raznovrsnih metala. Svojevrsnu zamjenu teza plasira Katja Restović koja na temu projekta humorno odgovara slavinom za vodu, špinom iz koje „curi“ svjetlo, a Aleksandra Rotar nudi dva nadrealistička crteža. Halil Salčin zapaža i slika zanimljivost krhotina stakla, dok Ellen Semen predstavljena radom naziva “Otok” uljem na platnu slika nadrealnu situaciju. Sunčevo osvjetljavanje koje izaziva zanimljive efekte fotografski bilježi Goran Skorup Gromski, a Dorotea Smrkinić nudi nam voajersku ideju promatranja kroz ključanicu. Luiza Štokovac fotografskom tehnologijom bilježi svojevrsni nokturno, a zanimljivu svjetlosnu igru prostora i osoba fotografskom kamerom bilježi Tea Štokovac.
Goranka Supin koristi rezultate rendgenskog snimanja, a humoran rad na temu ovog projekta podastire Noel Šuran. Miriam Elettra Vaccari pronalazi kolekciju nečijih starih fotografija te uspješno njima sastavlja rad, a noćnu urbanu situaciju Eugen Varzić koristi za problematiziranje pojma svjetla. Ivona Verbanac nudi autorsku knjigu fotografija njenog performansa, a Tatjana Vuković predstavlja instalaciju. Roberta Weissman Nagy realizira izvrstan video-rad, Andrej Zbašnik predstavlja ready made predmet naziva “Svijećnjak“, a Martin Zelenko predstavlja video-performans i video-instalaciju.
Tekst Lidija KUHAR
Fotografije Marko ŠORGO
