Sa(n)jam knjige u Istre: JAVNOST INTIME NA DRUŠTVENIM MREŽAMA

14.12.2017.

Glavna tema ovo­go­diš­njeg Sajma knji­ge u Isti bila je Intime, u čijem je ozra­čju, u kru­gu od deset dana, sat­kan i vođen sav glav­ni i poprat­ni knji­žev­ni pro­gram, daju­ći joj zna­čaj unu­tar aktu­al­nih tema pred koji­ma je inti­ma izno­va i u pot­pu­nos­ti pri­do­bi­la pozor­nost i kod koje je nas­tao nada­sve novi vidik o unu­tar­njem, dušev­nom i sva­kod­nev­nom svi­je­tu pojedinca.

Jednako tako aktu­al­no i danas zas­tup­lje­no goto­vo kod svi­ju, jest pro­ma­tra­nje inti­me na druš­tve­nim mre­ža­ma. Nakon aktu­al­nog doruč­ka s auto­rom, pro­gram 23. Sajma knji­ge u Istri u subo­tu, 9. pro­sin­ca, nas­ta­vio je govor­nim tem­pom i zanim­lji­vom disku­si­jom pre­dvo­đe­nom ured­niš­tvom i izrav­nim pri­je­no­som Trećega pro­gra­ma Hrvatskog radi­ja. Izlaganje inti­me u jav­nos­ti nešto je u čemu sva­kod­nev­no sudje­lu­je­mo na izra­van ili neiz­ra­van način iako, pone­kad, toga nismo niti svi­je­ni, a kada je riječ o druš­tve­nim mre­ža­ma pos­to­je gra­ni­ce u okvi­ru kojih je poželj­no to isto izla­ga­nje zašti­ti ili nena­met­lji­vo pred­sta­vi­ti i to ponaj­pri­je iz pošto­va­nja pre­ma vlas­ti­tom biću.

„Je li čuva­nje inti­me odr­ži­vo?“, „Treba li iza­ći iz sebe ili čuva­ti inti­mu kao sve­tost?“ te „Koliko je inti­ma druš­tve­no nepo­želj­na?“, neki su od glav­nih pita­nja pre­dvo­đe­nih spo­me­nu­tom temom, i čija su sta­ja­li­šta izno­si­li slo­ven­ska soci­olo­gi­nja Ksenija Vidmar Horvat, spi­sa­te­lji­ca, ese­jis­ti­ca i novi­nar­ka Tatjana Gromača te knji­žev­ni­ca Dorta Jagić. Unutar Crvenog salo­na i sko­ro punih sat vre­me­na okup­lje­na publi­ka ima­la je pri­li­ke čuti subjek­tiv­no-intim­na, ali i teorij­ska svoj­stva inti­me sagle­da­nih s tri per­s­pek­ti­ve: soci­olo­ške, druš­tve­no – kul­tur­ne i književne.

Psihološko tuma­če­nje o današ­njoj jav­noj potre­bi izla­ga­nja inti­me pojas­ni­la je slo­ven­ska soci­olo­gi­nja Ksenija Vidmar Horvat defi­ni­ra­ju­ći je kao sta­nje neo­li­be­ral­nog druš­tva koje od poje­din­ca zah­tje­va da sam pos­ta­je kriv­cem svo­je sre­će, uspje­ha ili neus­pje­ha, pre­zen­ti­ra­ju­ći se putem savr­še­nih sli­ka koje su odraz nje­go­ve sna­ge, i vital­nos­ti. Horvat je doda­la da tak­va vrsta zapo­vi­je­di i potre­be da se u jav­nom pros­to­ru pre­zen­ti­ra­mo u naj­bo­ljem svi­je­tlu nosi odre­đe­ne druš­tve­ne i kul­tur­ne posljedice.

Javna inti­ma je oblik samo­će i vrsta eks­pre­si­je koju izra­ža­va­mo putem Interneta jer nismo dovolj­no dobro pri­prem­lje­ni da istu svr­sta­mo u emo­ci­onal­ne i intim­ne kalu­pe. Dotičući se soci­jal­ne kom­po­nen­te i pita­nja koli­ko je ludo gle­da­ti na izla­ga­nje inti­me kao ste­re­otip­no i tipič­no žen­sko, vje­ro­jat­no je nere­le­vant­no jer nema niče­ga žen­skog u iska­zi­va­nju emo­ci­ja niti sta­vo­va, to je sva­ki­daš­nja stvar pri­sut­na kod sva­ko­ga, jedi­no je važ­no pita­nje auten­tič­nos­ti i poka­zi­va­nja putem mre­ža, odnos­no pri­ka­zi­va­nje da pos­to­ji­mo i doka­zu­je­mo da pos­to­ji­mo. Vidmar Horvat isti­če gene­ra­cij­sku raz­no­li­kost u afir­mi­ra­nju i pri­sva­ja­nju infor­ma­ci­ja, nekoć putem knji­ga, a danas putem ser­vi­ra­nih jav­nih infor­ma­ci­ja što uka­zu­je na soci­jal­nu pro­ble­ma­ti­ku i nes­ta­bil­nost u obra­ni inti­me koja se zna­čaj­no raz­li­ku­je u mla­đi­ma i starijima.

S aspek­ta dije­lje­nja knji­žev­nos­ti i o intim­nim tek­s­to­vi­ma na druš­tve­nim mre­ža­ma pri­ča­la je i knji­žev­ni­ca Dorta Jagić koja svo­ju pri­vat­nu i knji­žev­nu inti­mu iska­zu­je putem Facebooka osje­ća­ju­ći pri­tom isto­vre­me­no i hra­brost i strah. Kroz to iskus­tvo i mole­ći za pomoć, pro­ma­tra­la je reak­ci­ju lju­di, zajed­ni­ce i emo­ci­je koje su se jav­lja­le kao odgo­vor. Za nju je izla­ga­nje inti­me putem druš­tve­nih mre­ža, sre­ćom bilo puno lju­ba­vi, empa­ti­je i pomo­ći što joj je u tim momen­ti­ma pru­ža­lo nadu i spas, a isto­vre­me­no poka­za­lo dobru sta­nu druš­tve­nih mre­ža. Dodatno, publi­ci­ra­nje knji­žev­nos­ti putem druš­tve­nih mre­ža daje direk­t­nu komu­ni­ka­ci­ju s lju­di­ma, publi­kom i knji­žev­ni­ci­ma i to je opet pose­ban odnos, isto­vre­me­no ape­li­ra­ju­ći na važ­nost auten­tič­nos­ti koju valja oču­va­ti i osta­ti vje­ran bez obzi­ra na kon­ku­ren­ci­ju i nega­tiv­nos­ti koje mogu proizaći.

O povu­če­ni­jem obli­ku živo­ta i ne-jav­nom izla­ga­nju, odnos­no izla­ga­nju putem tek­s­ta govo­ri­la je Tatjana Gromača koja zas­tu­pa stav i ide­ju da je inti­ma sve­tost i nešto što se tre­ba saču­va­ti u nor­mal­nim okol­nos­ti­ma. Današnje vri­je­me obli­ku­je čovje­ka čija je svi­jest na goto­vo cje­lo­vit način obli­ko­va­na jav­noš­ću i jav­nim pogle­di­ma kroz medi­je i dru­ge sus­ta­ve infor­mi­ra­nja. Također, kroz mini esej Gromača isti­če i da se čovjek odre­kao vlas­ti­tog sebe, nema kon­flik­ta i pri­pa­da veći­ni, a to zna­či da pre­uzi­ma ser­vis­ne infor­ma­ci­je i isklju­ču­je kri­tič­ku svi­jest, ne pozi­va na samo­is­pi­ti­va­nje i dje­lo­va­nje i nes­vjes­no daje pot­vr­du da je sve to dobro. Čovjekova žud­nja za time da doži­vi jav­nu sfe­ru i bude vrjed­no­van od neko­ga pot­pu­no je boles­na jer je vrlo važ­no pri­hva­ti­ti se tak­vi­ma kak­vim jesmo. Intima je sve­ti pros­tor čovje­ko­va zbi­va­nja i oču­va­nje i nje­go­va­nje istog od nepro­cje­nji­ve je važ­nos­ti jer nepres­ta­no izla­ga­nje nije dobro, ne samo za nešto tre­nut­no nego i za svijet.

Javna ili ne, tema Intime na druš­tve­nim mre­ža­ma dotak­nu­la se svih uvod­no nave­de­nih pris­tu­pa, pa čak i šire, no iako o konač­nim zaključ­ci­ma nije bilo spo­me­na, jači napad defi­ni­tiv­no je izvr­šen na samos­tan­ski pris­tup oču­va­nja inti­me u današ­njem svi­je­tu, što je poče­lo zala­zi­ti u kru­go­ve nenor­mal­nog i nečeg naža­lost neodrživog.

Tekst i foto­gra­fi­je Mihaela CENKOVČAN