Glazbeni performans uz nijeme filmove u DC‑u Rojc

25.04.2018.

„Silent movies“

• Glazbeno-film­ski per­for­mans nazi­va “Silent movi­es” bit će odr­žan u subo­tu 28. trav­nja u 20 sati u pros­to­ru Gradske Radionice u Društvenom cen­tru Rojc (2.kat-lijevo), a u sklo­pu pro­gra­ma “Gradionica”. Riječ je o pro­jek­tu koji pred­stav­lja spoj pro­jek­ci­je nije­mih fil­mo­va i nove glaz­be čiji su auto­ri dvo­je pul­skih glaz­be­nih eks­pe­ri­men­ta­to­ra Vladimir Butković i Marko Jovanović. U glaz­be­nom-film­skom per­for­man­su istra­žu­ju kako bi skla­da­te­lji onog vre­me­na koris­ti­li današ­nje pris­tu­pe glaz­bi, eks­pe­ri­men­ti­ra­ju­ći s raz­nim teh­ni­ka­ma od elek­tro­ni­ke, akus­ti­ke, DJ-inga te kla­sič­ne glazbe.

Prikazivat će se slje­de­ći fil­mo­vi: Man Ray: „Le Retour à la raison“ (3 min, 1923.) Jedan je od prvih dada­is­tič­kih fil­mo­va. U Parizu, 1920-ih, Man Ray počeo je eks­pe­ri­men­ti­ra­ti s foto­gra­mi­ma (stav­lja­njem pred­me­ta na foto­sen­zi­tiv­ni papir te izla­ga­njem svje­tlos­ti). U tim rado­vi­ma, koje je nazvao “rayo­grap­hs”, svje­tlo je i pred­met i medij. U „Le Retour à la raiso­nu“ umjet­nik je pro­ši­rio rayo­graf­sku teh­ni­ku – posuo je sol i papar na jedan komad film­ske vrp­ce, spo­jio na dru­gi i dodao nizo­ve noć­nih sce­na sa saj­mo­va te seg­ment koji pri­ka­zu­je mobil u ple­su s vlas­ti­tom sje­nom. Pri kra­ju fil­ma pri­ka­zu­je se Man Rayev legen­dar­ni model Alice Prin – poz­na­ta kao Kiki od Montparnasse – gola, tije­la u pru­ga­ma svjetlosti.

Rene Clair: „Entr’Acte“ (25 min, 1924.) Ovo avan­gard­no remek-dje­lo zapo­či­nje  topov­skom palj­bom pre­ma publi­ci, što je i namje­ra cije­log fil­ma. Clair je želio pro­tres­ti publi­ku, baca­ju­ći je u dezo­ri­jen­ti­ra­ni svi­jet bun­tov­ne i nara­tiv­ne apsurdnosti.

Maya Deren and Alexander Hammid: „Meshes of the Afternoon“ (14 min, 1943.) Žena se vra­ća kući te zas­pi. Ima živo­pis­ne sno­ve. Kroz ponav­lja­ju­će sli­ke i pot­pu­nu neus­kla­đe­nost objek­tiv­nog pri­ka­za vre­me­na i pros­to­ra, nje­zi­ne skri­ve­ne unu­tar­nje želje izla­ze na vidjelo.

Hans Richter: „Ghosts Before Breakfast“ (9 min, 1928.) Nijemi eks­pe­ri­men­tal­ni avan­gard­ni film, sma­tra se jed­nim od prvih nadre­alis­tič­kih fil­mo­va ika­da naprav­lje­nih. Richterov inte­res za dada­izam iska­zu­je se iza­zi­va­njem stan­dard­ne umjet­nos­ti tog vre­me­na stva­ra­njem tema­ti­ke zabo­ra­va i fan­ta­zi­je. Originalna glaz­ba za ovaj film uni­šte­na je za vri­je­me nacizma.

Vladimir Butković od 2010. sudje­lu­je u radu kaza­li­šta Dr. Inat kao glu­mac, jed­no vri­je­me i kao vodi­telj glu­mač­ke ško­le. Glumom se zapra­vo poči­nje bavi­ti još u osnov­noj ško­li, da bi tokom 90-tih, uz ama­ter­ski i eks­pe­ri­men­tal­ni film, tome pri­do­dao i foto­gra­fi­ju i to u sklo­pu FK “Pula” u kojem je akti­van do 2010. godi­ne. Pored nave­de­nog bavi se i raz­nim “off” pro­jek­ti­ma koji uklju­ču­ju poezi­ju, per­for­mans, a u pos­ljed­nje vri­je­me sve češ­će i glazbu.

Marko Jovanović, magis­tar glaz­be­ne peda­go­gi­je, pul­ski je skla­da­telj, mul­ti­me­di­jal­ni umjet­nik te mul­ti-ins­tru­men­ta­list. Osim rada u ško­li, iz nje­go­vog dugo­go­diš­njeg glaz­be­nog stva­ra­laš­tva ističe se kaza­liš­na glaz­ba za broj­ne pred­sta­ve, vođe­nje glaz­be­nih radi­oni­ca te izra­da glaz­be za služ­be­ni video “Festival Visualia – 2014, Pula”. Djeluje u vlas­ti­tom stu­di­ju u koje­mu pos­tav­lja live seto­ve te sni­ma, pro­du­ci­ra i obra­đu­je glaz­bu. Izdaje glaz­be­ne albu­me za raz­ne izdavačke kuće (Soul shift music, Digital lab recor­din­gs, Sound lab itd.). Trenutno sudje­lu­je u pro­gra­mu Europske uni­je “European Music Incubator” koji je nami­je­njen glaz­be­ni­ci­ma u uspo­nu, na temu “Digitalna pedagogija”.

Ulaz na pro­gram­ske aktiv­nos­ti Gradske radi­oni­ce je bes­pla­tan. Program “Gradionica” Gradske radi­oni­ce finan­cij­ski podr­ža­va­ju Ministarstvo kul­tu­re RH, Grad Pula i Zaklada Kultura Nova.

Priredio B. V.