“Mapiranje nutrine” Vinke Mortigjija Anušić u MMC galeriji u Umagu

16.04.2018.

Samostalna izlož­ba zagre­bač­ke sli­ka­ri­ce i gra­fi­čar­ke, pro­fe­so­ri­ce Vinke Mortigjija Anušić nazi­va “Mapiranje nutri­ne” otvo­re­na je u sri­je­du, 11. trav­nja u MMC gale­ri­ji Grada Umaga. Autoricu i nje­zin naj­no­vi­ji cik­lus rado­va pred­sta­vi­la je i izlož­bu otvo­ri­la povjes­ni­čar­ka umjet­nos­ti i likov­na kri­ti­čar­ka Višnja Slavica Gabout, a pri­sut­ne je poz­dra­vi­la pro­fe­so­ri­ca Sanja Benčić, savjet­ni­ca za kul­tur­na doga­đa­nja iz Ustanove FESTUM. Izložbu je mogu­će pogle­da­ti do 10. svibnja.

Izloženo je ukup­no tri­na­est sli­ka reali­zi­ra­nih kom­bi­ni­ra­nom teh­ni­kom na plat­nu, od kojih četi­ri dimen­zi­ja 60 sa 60 cen­ti­me­ta­ra, osam 100 sa 120, te jed­na veli­či­ne 120 sa 120 cen­ti­me­ta­ra. Boje koje domi­ni­ra­ju su crna, siva i bije­la, a umjet­nič­ka dje­la pri­ka­zu­ju hrva­nje i bor­bu, te hod kroz trnje da bi iz kaosa doseg­nu­le zvi­jez­de. Svjetlo je u dalji­ni vid­lji­vo, ono tinja, ali se ne razaz­na­je toč­no nje­gov izvor. Svaka ini­ci­ja­ti­va da se mapi­ra sadaš­nje sta­nje je hva­le­vri­jed­na, čak i samo kao budu­ći pod­sjet­nik na sadaš­nji tre­nu­tak koji će jed­no­ga dana pri­pa­da­ti prošlosti.

Kustosica isti­če: “Njezino sli­kar­stvo, za raz­li­ku od gra­fi­ka, karak­te­ri­zi­ra slo­bo­da sli­kar­skog kis­ta – ali i mini­ma­lis­tič­ki pris­tup. Isto tako, karak­te­ri­zi­ra ga akro­ma­ti­ka i mak­si­mal­no redu­ci­ra­ni kolo­rit: tu su siva, crna i bije­la (uz tek poko­ji spo­ra­di­čan i sasvim mini­ma­lan akcent dru­gih boja – žutu, roza, zele­nu…), koje uvi­jek među­sob­no sto­je u naiz­gled suprot­stav­lje­nim, diho­tom­nim odno­si­ma. Nasuprot mini­ma­liz­mu i kro­mat­skoj „škr­tos­ti“ među­tim, bogat­stvom ovdje pli­je­ni struk­tu­ra i razi­gra­na tek­s­tu­ra povr­ši­ne daju­ći sli­ka­ma vizu­al­nu dina­mi­ku, a nji­ho­vim pod­lo­ga­ma dojam sedi­me­na­ta i time produbljivanja/proširivanja u pros­tor. Sličnost s pred­met­nom stvar­noš­ću ovdje je tek aso­ci­ja­tiv­na, ali pri­tom i nes­tal­na jer sva­ki oblik koji se  može aso­ci­ja­ci­jom poja­vi­ti, brzo u njoj može i nes­ta­ti. Zato ne tre­ba tra­ži­ti pri­ču, nego valja pro­na­la­zi­ti oti­ske unu­tar­njih sta­nja. Ne išči­ta­va­ti samo fizič­ku real­nost sli­ke, nego poseg­nu­ti za duhov­noš­ću i višes­loj­noš­ću zna­če­nja. Ne doživ­lja­va­ti vizu­al­ni zapis samo kao jed­nos­tav­nu dnev­nič­ku zabi­lje­šku, nego kao sadr­žaj­no memo­rij­sko polje subjek­tiv­nih doživ­lja­ja, emo­tiv­nih zano­sa i duhov­nih ras­po­lo­že­nja; viđe­nja i per­cep­ci­ja; biva­nja i pos­to­ja­nja. Kao polje na kojem je mini­ma­lis­tič­kim pris­tu­pom, ali isto­dob­no slo­že­nim likov­nim rječ­ni­kom (od pro­fi­nje­nih lini­ja i mrlja te krip­tič­nih gra­fič­kih zna­ko­va, do pas­toz­nih naku­pi­na boje i opip­lji­vih tva­ri), kar­to­graf­ski ucr­ta­na vizu­ali­za­ci­ja auto­ri­či­nih osob­nih sje­ća­nja, pro­miš­lja­nja i osje­ća­nja, mapi­ra­ju­ći nje­zi­nu nutri­nu – i pri­tom na jedan spe­ci­fi­čan, poet­ski način ocr­ta­va­ju­ći nje­zin men­tal­ni krajolik.”

Učenici 4. i 5. raz­re­da osnov­ne glaz­be­ne ško­le pri Pučkom otvo­re­nom uči­li­štu “Ante Babić” u Umagu čiji je uči­telj Vjekoslav Crnobori ovaj doga­đaj su uljep­ša­li svo­jim izved­ba­ma na akus­tič­nim gita­ra­ma. Glazbeni uvod u pred­stav­lja­nje se sas­to­jao od nas­tu­pa kvar­te­ta u sas­ta­vu Lana Šusterajter, Erika Sporčić, Luna Krpan i Nika Čolak koje su odsvi­ra­le sta­ru narod­nu pje­smu “Gardener’s son”, dok je odlič­ni Matija Klaj na kra­ju izveo dje­lo nazva­no “Pavana” čiji je autor Francisco Tarega.

Tekst Marko ŠORGO

Fotografije Lidija KUHAR