Objavljena imena dobitnika ZiN nagrada za književnost

03.04.2018.

Deset mje­se­ci nakon što je ras­pi­san natje­čaj za ZiN nagra­de za knji­žev­nost, objav­lje­na su ime­na pobjed­ni­ka. Žiri u sas­ta­vu ured­niš­tva ZiN Dailyja: Natalija Grgorinić, Ognjen Rađen i Ljubomir Grgorinić Rađen odlu­či­li su da nosi­te­lji ZiN nagra­da za knji­žev­nost u 2018. godi­ni budu slje­de­ći auto­ri i autorice.

U kate­go­ri­ji poezi­ja dobit­ni­ca nagra­de Pjesničko zvo­no, nagrad­nog jed­no­tjed­nog borav­ka u svra­ti­štu Zvona i nari u Ližnjanu te nov­ča­ne nagra­de od 2.000 kuna (uz pla­će­ne tro­ško­ve puta) jest: Biljana Milovanović Živak za pje­smu „Moj volje­ni i sit­no ple­ti­vo“. U kate­go­ri­ji pro­za dobit­nik nagra­de Prozni nar, nagrad­nog jed­no­tjed­nog borav­ka u svra­ti­štu Zvona i nari u Ližnjanu te nov­ča­ne nagra­de od 2.000 kuna (uz pla­će­ne tro­ško­ve puta) jest: Ernad Osmić za pri­ču „Discovery“. U kate­go­ri­ji kri­ti­ka dobit­ni­ci nagra­de Kritičko i, nagrad­nog jed­no­tjed­nog borav­ka u svra­ti­štu Zvona i nari u Ližnjanu te nov­ča­ne nagra­de od 2.000 kuna (uz pla­će­ne tro­ško­ve puta) jesu: Denis Peričić i Anita Peričić za kri­tič­ki pri­kaz pod nas­lo­vom „Roman koji tra­ži da ga se istra­ži“.

Svečana dodje­la ZiN nagra­da za knji­žev­nost odr­žat će se u dvo­ra­ni knjiž­ni­ce i knji­žev­nog svra­ti­šta Zvona i nari u Ližnjanu u petak, 4. svib­nja u 18 sati. Kao i svi doga­đa­ji Zvona i nara i ovaj je otvo­ren za širu javnost.

„Čestitamo, tako­đer, svim sudi­oni­ci­ma natje­ča­ja! Pravo obi­lje kva­li­tet­nih rado­va, pro­ze i poezi­je, može­te nas­ta­vi­ti čita­ti na stra­ni­ca­ma ZiN Dailyja već i sto­ga što ćemo i dalje objav­lji­va­ti iza­bra­ne rado­ve pris­ti­gle na natje­čaj“, navo­de orga­ni­za­to­ri. Slijedi obraz­lo­že­nje žiri­ja za dodi­je­lje­ne nagrade:

„Stihovi Biljane Milovanović Živak niču iz tra­di­ci­je lju­bav­ne liri­ke, osla­nja­ju se na kla­sič­ne moti­ve (tu su Penelopa, Odisej i pros­ci), uple­te­ni su u pos­t­mo­der­nis­tič­ko raz­ra­ču­na­va­nje tek­s­tu­al­ne stvar­nos­ti i van­tek­s­tu­al­ne nes­tvar­nos­ti pri tom zapra­vo dono­se­ći ono iskon­sko što tra­ži­mo u dobroj poezi­ji – naime, da nas tak­ne u srce i da govo­ri, zano­si suvre­me­nim jezi­kom. Jezikom koji će nas uvje­ri­ti kako se o lju­ba­vi nika­da ne može­mo umo­ri­ti pje­va­ti, kako lju­bav baš kao i poezi­ja nika­da ne zas­ta­ri­je­va i kako, pa da, uvi­jek pobje­đu­je. Pri tom iro­ni­ja, cini­zam, pas­tiš, citat­nost i dru­ga teorij­ska ska­la­me­ri­ja uop­će ne sme­ta­ju, dapa­če, pot­vr­đu­ju dina­mič­nost vječ­nih, toplih, naj­s­naž­ni­jih emo­ci­ja zapre­te­nih u riječ, u spoz­na­ju, u spas.

„Ernad Osmić fina­list je ZiN nagra­da za knji­žev­nost i u kate­go­ri­ji pro­ze i poezi­je, a odnio je pobje­du za naj­bo­lju pri­ču nas­lov­lje­nu “Discovery”. Dinamična nara­ci­ja, uvjer­lji­vi dija­lo­zi, odlič­no iza­bra­ni pra­vi pri­po­vjed­ni tre­nu­tak – liko­ve, naime, pra­ti­mo ispred rađa­oni­ce dok čeka­ju da na ovaj svi­jet pris­tig­ne novi život, daju pri­či Ernada Osmića pre­poz­nat­lji­vu svje­ži­nu i spon­ta­nost. To je pri­ča “ispa­la iz ruka­va”, krat­ka, život­na u kojoj su mudro­va­nja dva glav­na lika o smis­lu živo­ta smek­ša­na daškom nena­met­lji­va humo­ra. Tužan, smi­ješ­ni život, ali život koji se slavi!

„Autorski dvo­jac, Denis Peričić i Anita Peričić u svo­jem kri­tič­kom pri­ka­zu roma­na “Policijski sat” Luke Bekavca nude novo čita­nje ovog eks­pe­ri­men­tal­nog roma­na nuka­ju­ći čita­te­lje da u svo­jim tra­že­nji­ma za iza­zov­nim šti­vom idu u prav­cu istra­ži­va­nja i nepri­hva­ća­nja domi­nant­nih estet­skih vizu­ra i vri­jed­nos­ti. Kritički pri­kaz koji pot­pi­su­ju ovi vrs­ni dra­ma­tur­zi i pjes­ni­ci svje­do­či o snaž­noj potre­bi pisa­ca da raz­miš­lja­ju i tek­s­tu­al­no odgo­va­ra­ju na tek­s­to­ve svo­jih kole­ga. Pisac koji je ujed­no i pri­je sve­ga, čita­telj, a zatim i kri­ti­čar i pro­mo­tor rada svo­jih kole­ga, iza­zi­va­ju­ći sre­di­nu u kojoj dje­lu­je da pogle­da na knji­žev­ne rubo­ve gdje sve vrvi živo­tom (tre­ba, naime, samo podig­nu­ti tepih), takav pisac ispu­nja­va u pot­pu­nos­ti svo­je pos­la­nje kul­tur­nog dje­lat­ni­ka šire druš­tve­ne odgo­vor­nos­ti. Ako je tih pisa­ca dvo­je pa svo­jim dvos­tru­kim pot­pi­som upot­pu­nju­ju mnoš­tvo pot­pi­sa iz dru­gih išči­ta­va­nja baz­nog tek­s­ta, tim bolje, raskoš­ni­je, zanimljivije.“

Priredio B. V.

Izvor