Premijera dokumentarca Bojane Burnać

Tijekom proš­log tjed­na u tri hrvat­ska kina (Dubrovnik, Sisak, Pula) pre­mi­jer­no je pri­ka­zan doku­men­tar­ni film „Moj život bez zra­ka“, a pro­jek­ci­ja­ma je pri­sus­tvo­va­la i reda­te­lji­ca Bojana Burnać koja je film pred­sta­vi­la publici.

Riječ je o por­tre­tu višes­tru­kog svjet­skog prva­ka i rekor­de­ra u ronje­nju na dah Gorana Čolaka, koje­ga je reda­te­lji­ca, tako­đer roni­te­lji­ca i podvod­na sni­ma­te­lji­ca, pra­ti­la tije­kom pet godi­na. Njezin doku­men­ta­rac je spor i medi­ta­ti­van film, u koje­mu rekor­de­ra stal­no gle­da­mo iz bli­zi­ne i na taj način hva­ta­mo fine­se nje­go­vog živo­ta i rada, bez izrav­nog obra­ća­nja kameri.

U tom smis­lu, vje­ro­jat­no je suvi­šan juna­kov mono­log neg­dje u sre­di­ni fil­ma, dok zara­nja u impre­siv­nu modru dubi­nu, u koje­mu objaš­nja­va poče­tak svo­je opse­si­je morem. Iako infor­ma­cij­ski bitan za film, mono­log ipak zvu­či bli­je­do (Čolak nije naro­či­ti govor­nik) u odno­su na impre­siv­ne kadro­ve koje u tim tre­nu­ci­ma gle­da­mo. No to je ipak samo detalj, film je u cje­li­ni slo­je­vit, zaokru­žen i vizu­al­no impre­si­van (naro­či­to u roni­lač­kim pri­zo­ri­ma), vrlo priv­la­čan i gle­da­te­lji­ma koji o ronje­nju ne zna­ju goto­vo ništa.

Elvis Lenić