“SIOUX INDIJANCI – život, kultura, duhovnost” – izložba fotografija i predavanje u Buzetu

13.04.2018.

U Zavičajnom muze­ju Buzeta, u petak 6. trav­nja, rav­na­telj Saša Nikolić otvo­rio je samos­tal­nu izlož­bu foto­gra­fi­ja Igora Brajdića nazi­va “Sioux Indijanci – život, kul­tu­ra, duhov­nost” na kojoj je autor odr­žao i  pre­da­va­nje posve­će­no Sioux (Lakota) Indijancima. Izloženo je ukup­no 17 foto­gra­fi­ja dimen­zi­ja 75 sa 50 cen­ti­me­ta­ra. Izložbu je mogu­će pogle­da­ti do 20. travnja.

Brajdić je, uz pro­jek­ci­ju foto i video mate­ri­ja­la, izlo­žio svo­ja sje­ća­nja i doj­mo­ve pro­is­tek­le iz dva puto­va­nja u Sjedinjenim Američkim Državama koja su ukup­no tra­ja­la tri­de­se­tak dana na teri­to­ri­ju rezer­va­ta indi­jan­skih ple­me­na Lakota, Cheyenne i Vrana (Crow), pri­ka­zav­ši posje­ti­te­lji­ma krat­ku povi­jest nase­lja­va­nja Indijanaca u Americi, nji­hov sadaš­nji druš­tve­ni sta­tus te poseb­no sve­tu indi­jan­sku cere­mo­ni­ju nazva­nu “Ples Sunca”. Otkrio je i kako je zbog orga­ni­za­ci­je puto­va­nja veli­ki bro­je foto­gra­fi­ja snim­ljen iz jure­ćeg vozi­la, za što je morao biti u stal­no­me sta­nju pripravnosti.

Predavanje je prvens­tve­no nagla­si­lo nerav­no­pra­van polo­žaj etnič­ke sku­pi­ne sta­ro­sje­di­la­ca sje­ver­no­ame­rič­kog kon­ti­nen­ta, pro­go­ne i geno­cid koji­ma su bili izlo­že­ni u proš­los­ti, te pri­rod­nu lje­po­tu, pros­tra­nost i pus­toš koji­ma su okru­že­ni. Autor pre­da­va­nja je puto­vao, odnos­no sudje­lo­vao u dva puto­va­nja udru­ge Sentiero Rosso iz Italije koja dije­li istu lju­bav pre­ma ovom sko­ro izu­mr­lom naro­du posje­tiv­ši Minnesotu, Južnu Dakotu, Nebrasku, Wyoming i Montanu. Putovanje nije obi­lje­že­no samo susre­ti­ma s Indijancima, nego i sa, za to pod­neb­lje, karak­te­ris­tič­nim živo­ti­nja­ma kao što su bizo­ni, orlo­vi, pus­tinj­ski psi, te griz­li­ji i vidre. Brajdić je nagla­sio da je teri­to­rij ovog neka­da ponos­nog naro­da koji je domi­ni­rao pre­ri­jom sve­den na mala i neo­bra­di­va podru­čja, a pos­ljed­nji se pre­ži­vje­li Indijanci bore da odr­že svo­ju kul­tu­ru ili se pre­pu­šta­ju asi­mi­la­ci­ji bje­lač­kog nači­na živo­ta, te naža­lost naj­češ­će budu žrtve neima­šti­ne i ovis­nos­ti o alkoholu.

Rezervati su pre­tež­no smje­šte­ni na zapa­du SAD‑a i u Kanadi. Bogatstvo i raskoš naj­ve­će eko­nom­ske i voj­ne sile u povi­jes­ti, one Američke, nji­hov uspon na svjet­skoj sce­ni koji tra­je već dulje od sto­lje­ća se deša­va dok su isto­vre­me­no pras­ta­nov­ni­ci koji su cije­ni­li pri­ro­du, zem­lju i živo­ti­nje i od njih živje­li, bili ubi­ja­ni i pro­tje­ri­va­ni, a nakon toga pos­ta­li neže­lje­ni gos­ti u zem­lji svo­jih pre­da­ka. Brajdić je istak­nuo da je pose­ban doživ­ljaj i jedan od glav­nih moti­va ovih puto­va­nja bilo pri­sus­tvo­va­nje naj­ve­ćoj sve­ča­nos­ti naro­da Sioux, sve­toj cere­mo­ni­ji nazva­noj „Ples Sunca“. Ta se sve­ča­nost sas­to­ji od ritu­al­nog samo­ra­nja­va­nja uz ples i pje­smu tije­kom koje sva­ki muška­rac drži orlo­vo kri­lo, a ova je tra­di­ci­ja bila zabra­nji­va­na od ame­rič­kih vlas­ti sve do sedam­de­se­tih godi­na proš­log stoljeća.

Najpoznatiji je pred­stav­nik naro­da Sioux pogla­vi­ca nazvan Ludi Konj čije je ime, kako otkri­va Brajdić, pogreš­no pre­ve­de­no i kao tak­vo svug­dje pri­hva­će­no, dok bi isprav­no zna­če­nje zvu­ča­lo više kao pro­pe­ti, odnos­no nepri­pi­tom­lje­ni konj. Ovaj je pogla­vi­ca ubi­jen u rezer­va­tu od stra­ne ame­rič­kih voj­ni­ka, a autor pre­da­va­nja je posje­tio mjes­to nje­go­vog uboj­stva na kojem posje­ti­te­lji ostav­lja­ju daro­ve među koji­ma je jako čes­ta gran­či­ca kadu­lje, koja je za Sioux indi­jan­ce sve­ta bilj­ka. Ipak, dje­lat­ni­ci par­ka noću skla­nja­ju ostav­lje­ne daro­ve u poku­ša­ju da spri­je­če stva­ra­nje neke vrste sve­ti­šta. Zanimljivost je da ne pos­to­ji foto­gra­fi­ja pogla­vi­ce Ludog Konja jer on nika­da nije dozvo­lio da ga se sni­mi. Među mjes­ti­ma koje su Brajdić i nje­go­vi suput­ni­ci posje­ti­li valja spo­me­nu­ti Nacionalni Park Yellowstone, te Little Big Horn, mjes­to gdje je pot­pu­kov­nik George Armstrong Custer pogi­nuo zajed­no sa svim svo­jim voj­ni­ci­ma, nakon čega je voj­ska uzvra­ti­la masa­krom 150 do 300 Indijanaca, uglav­nom žena, dje­ce, sta­ra­ca i ranje­ni­ka kod mjes­ta Wounded Knee u Južnoj Dakoti 1890 godi­ne. Jedan od zanim­lji­vih poda­ta­ka koje je iznio Brajdić je i taj da je istri­jeb­lje­no goto­vo 60 mili­ju­na bizo­na da bi se izglad­ni­lo Indijance.

Kršćanstvo pred­stav­lja još jedan vid pro­mje­ne u odno­su na ori­gi­na­lan način živo­ta Indijanaca, te danas sva­ki Indijanac ima uz svo­je indi­jan­sko i krš­ćan­sko ime, a mno­ge će izne­na­di­ti činje­ni­ca da oni ima­ju i vlas­ti­tu kato­lič­ku sveticu.

Igor Brajdić rođen je u Rijeci 1943. godi­ne, umi­rov­lje­ni je sve­uči­liš­ni pro­fe­sor mate­ma­ti­ke i fizi­ke, magis­tar infor­ma­cij­skih zna­nos­ti i dok­tor eko­nom­skih zna­nos­ti. Od 1990. do danas izu­ča­va kul­tu­ru i povi­jest sje­ver­no­ame­rič­kih indi­ja­na­ca s nagla­skom na narod Lakota (Siouxi). Sudjelovao je na više samos­tal­nih i skup­nih izlož­bi u Rijeci, Opatiji, Buzetu i Ljubljani.

Tekst Marko ŠORGO

Fotografije Lidija KUHAR