Svečano obilježena 200. obljetnica rada svjetionika u Savudriji

20.04.2018.

Priče o svjetlu i njegovim čuvarima

• Savudrijski svje­ti­onik pros­la­vio je 200. rođen­dan, a dvod­nev­no sve­ča­no obi­lje­ža­va­nje ovog veli­kog jubi­le­ja ostva­re­no je u orga­ni­za­ci­ji i surad­nji Grada Umag, Muzeja gra­da Umaga, Ustanove Festum, Turističke zajed­ni­ce gra­da Umaga, Zajednice Talijana Savudrija i Umag, Udruge „Batana Salvorina“, Plovput d.o.o. te Hrvatskog pomor­skog muzej Split, koji su tije­kom 16. i 17. trav­nja pri­re­di­li zanim­lji­ve izlož­be, struč­na pre­da­va­nja, te sve­ča­nu i zabav­nu pros­la­vu kraj samog svjetionika.

Biljana Bojić v.d. rav­na­te­lji­ce Muzeja  pred­sta­vi­la je broj­noj publi­ci ovaj pro­jekt i nje­go­ve orga­ni­za­to­re, a gra­do­na­čel­nik Umaga Vili Bassanese, podi­je­liv­ši pri­god­ne zna­ko­ve paž­nje zas­luž­ni­ma za dopri­nos orga­ni­za­ci­ji ove pros­la­ve, otvo­rio je izlož­be. U pri­zem­lju Muzeja pos­tav­lje­na je izlož­ba nazi­va “Više od svje­tla i soli: 200 godi­na hrvat­skih svje­ti­oni­ka” u orga­ni­za­ci­ji Muzeja gra­da Umaga, Plovputa d.o.o. i Hrvatskog pomor­skog muze­ja Split koja je pred­sta­vi­la kolek­ci­ju ori­gi­nal­ne opre­me svje­ti­oni­ka i svje­ti­oni­ča­ra, sta­re foto­gra­fi­je, doku­men­ta­ci­ju, pomor­ske kar­te, uni­for­mu, make­te raz­nih hrvat­skih svje­ti­oni­ka te niz infor­ma­tiv­nih panoa sa zanim­lji­vim poje­di­nos­ti­ma o svje­ti­oni­ci­ma i živo­tu na njima.

Na prvo­me katu muze­ja izlo­že­no je iza­bra­nih 18 foto­gra­fi­ja dimen­zi­ja 70 sa 90 cen­ti­me­ta­ra s moti­vi­ma svje­ti­oni­ka s  izlož­be Plovputovih foto­gra­fi­ja „Hrvatski svje­ti­oni­ci“ i foto­gra­fi­ja „Čovjek i svje­ti­onik“ Fotokluba Split, a svo­ja su krat­ka pre­da­va­nja izni­je­li dr. sc. Marijan Bradanović i dr. sc. Dean Krmac pod nazi­vom „Prvih dvi­je sto­ti­ne godi­na savu­drij­skog svje­ti­oni­ka“ te mag. Sunčana Dežjot „Čuvari svje­tla – pri­ča o savu­drij­skim svjetioničarima“.

Doznali smo tako da je pro­jek­tant savu­drij­skog svje­ti­oni­ka Pietro Nobile nakon broj­nih kom­pli­ci­ra­nih idej­nih pro­je­ka­ta pri­bje­gao kraj­nje pojed­nos­tav­lje­nom rje­še­nju teme­lje­nom na ide­ji stu­pa koji pro­iz­la­zi iz kva­drat­nog pod­nož­ja s pri­do­da­nim anek­si­ma za bora­vak dva svje­ti­oni­ča­ra, pogon­skim i skla­diš­nim pros­to­ri­ma. Ovaj naš naj­sta­ri­ji sim­bol mora, more­plo­va­ca i svje­tla podig­nut je 1917. na rtu Savudrija, pušten u rad 17. trav­nja 1818., a pre­ma nekim izvo­ri­ma upa­lio ga je car Franjo II. Svrha mu je bila zašti­ti pomor­ce od nepoz­na­tih pli­či­na i skri­ve­nih hri­di i gre­be­na te noću navo­di­ti bro­do­ve uz savu­drij­ski rt pre­ma Trstu koji je tada bio glav­na luka Monarhije. Danas u RH sta­tus svje­ti­oni­ka ima 46 obje­ka­ta, no kako je nji­ho­vom auto­ma­ti­za­ci­jom nes­ta­la potre­ba za borav­kom čuva­ra svje­tla, oni se nala­ze još na samo 17 njih. Svjetionici bez stal­ne svje­ti­oni­čar­ske posa­de koja ih je odr­ža­va­la pos­tup­no su pro­pa­da­li, no zahva­lju­ju­ći dava­nju poje­di­nih u turis­tič­ki zakup, obnov­lje­ni su i pre­tvo­re­ni u atrak­tiv­ne turis­tič­ke destinacije.

Savudrijski svje­ti­onik je spe­ci­fi­čan po tome što je jedan od kop­ne­nih na kojem je život ipak nešto lak­ši nego što je to na uda­lje­nim svje­ti­oni­ci­ma okru­že­ni­ma morem. Dugi niz deset­lje­ća jedi­na fizič­ka veza broj­nih svje­ti­oni­ča­ra na svi­je­tom i neo­dvo­ji­vi dio komu­ni­ka­ci­je i ops­kr­be bili su čam­ci. Život se odvi­jao pre­ma zada­nim para­me­tri­ma i sve je tre­ba­lo una­pri­jed izra­ču­na­ti. Surovost život­nih uvje­ta svje­ti­oni­čar­ske obi­te­lji su ubla­ža­va­le dovo­đe­njem doma­ćih živo­ti­nja, sad­njom bilja­ka i drve­ća kojih do tada tamo nije bilo, te je tako grad­nja svje­ti­oni­ka višes­tru­ko pro­mi­je­ni­la pri­rod­ne povr­ši­ne neka­da izo­li­ra­nih toča­ka. Iz kazi­va­nja svje­ti­oni­ča­re­ve supru­ge Anice Matičić, supru­ge Franje Matičića koji je pos­ljed­nje četi­ri svje­ti­oni­čar­ske godi­ne pro­veo upra­vo u Savudriji, doz­na­je­mo da su žene uz uobi­ča­je­ne kućan­ske pos­lo­ve vrlo čes­to obav­lja­le i svje­ti­oni­čar­ske pos­lo­ve. Ukoliko se nije radi­lo o svje­ti­oni­ku na kop­nu žene se nisu mogle zapos­li­ti jer je to zna­či­lo raz­dva­ja­nje obi­te­lji, do kojih je ipak čes­to dola­zi­lo radi ško­lo­va­nja dje­ce. Nekadašnje osnov­ne duž­nos­ti svje­ti­oni­ča­ra u Savudriji bile su: paljenje/gašenje svje­tla sklop­kom, sva­kod­nev­no sla­nje izvješ­ća tele­fo­nom, nad­zor i odr­ža­va­nje uma­ških luč­kih svje­ta­la, svje­tle­ćih ozna­ka i plu­ta­ča, uključivanje/isključivanje svje­ta­la za maglu, nad­gle­da­nje mora i nad­zor nad ribo­lo­vom, odr­ža­va­nje objek­ta i opre­me, vođe­nje doku­men­ta­ci­je, pa i bilje­že­nje mete­oro­lo­ških zapa­ža­nja. Od pro­lje­ća 2013. do danas duž­nost savu­drij­skog svje­ti­oni­ča­ra obav­lja Mario Milin-Ungar koji pri­pa­da 5. gene­ra­ci­ji svje­ti­oni­ča­ra i naži­ga­ča (osob­lje koje je pali­lo obal­na i luč­ka svje­tla). Mario navo­di da ga mno­gi pita­ju zašto još uvi­jek svje­ti­oni­ci pos­to­je kad je danas sve moder­ni­zi­ra­no, svi ima­ju GPS-ove i slič­no, na što im on odgovara:“Je, ali kad ti se poto­pi brod, ti pli­vaj u mraku!”

Tekst i foto­gra­fi­je Lidija KUHAR