Izložba fotografija “Plastica” u umaškoj galeriji Grin
Plastika je materijal koji je dočekan s oduševljenjem u potrošačkoj industriji, domovima i životima cijelog civiliziranog svijeta, te je nakon pet i više desetljeća od svoje pojave prodro u sve pore života većine ljudi, a svojom je ekonomičnošću, trajnošću i prilagodljivošću postao nezamjenjiv. Plastika je nerazgradiva, pa su njena sveprisutnost i goleme proizvedene količine postali prvorazredni ekološki problem. Temom plastike bavi se i međunarodna izložba fotografija “Plastica” koja je otvorena u subotu 5. svibnja u umaškoj galeriji Grin, kao peto izdanje godišnjeg ciklusa izložbi koje je organizirala udruga Zero pixel. Udruga je to koja promiče i nastoji sačuvati tehnike nedigitalne fotografije, te u tu svrhu okuplja tri tršćanske udruge fotografa. Osnivačica ovog projekta je profesorica fotografije Annamaria Castellan dok je umjetnički direktor dugogodišnji ugledni talijanski fotograf Ennio Demarin. Izložbu je postavila kustosica Maja Briski naglasivši da je ovo treća ovogodišnja izložba u prostoru galerije Grin, a u planu je otvorenje nove izložbe svakih dvadeset do trideset dana.
Svoje radove izložilo je 17 autora ove putujuće izložbe kojoj je Umag četvrta i posljednja postaja nakon Trsta, Pieve di Cadore i Gorizie. Osnovna osobina ove izložbe je njena nedigitalnost, odnosno isključivo tradicionalni analogni načini izrade fotografija, među kojima se ističe instant fotografija (polaroid), cijanotipija, mokri kolodij, camera oscura, te tradicionalna štampa sa srebrnom solju. Kreativnost autora je ujedno ograničena temom i tehnikom, ali je njima i oslobođena. Prikazujući ovaj materijal kroz njegove pozitivne i negativne osobine, te koristeći od motiva poput običnih kućnih kanti za smeće, do lutaka i plastičnog cvijeća, svakog od 17 autora tema je nadahnula na drugačiji način, pa su tako na fotografijama prikazani motivi od vjerske, odnosno duhovne prirode (Massimiliano Muner), pa sve do erotske (Demarin i Stefanutti). Izloženi radovi se razlikuju po tehnikama, motivima i umjetničkim konceptima kojima autori pristupaju obrađujući zadanu temu, te finoću kojom svoj pristup predstavljaju publici, a zanimljivo je primijetiti i dodirne točke različitih autora bez da su razmjenjivali ideje.
Profesorica Castellan je naglasila da trenutni postav nije kompletna prvobitna izložba nego je za potrebe ove izložbe došlo do dodatne selekcije radova. Među radovima je Annamaria Castellan istakla pristup Michele Scagnetti, koja je snimila plastično cvijeće na groblju jednog vjetrovitog dana, dok je Michele Peluso tehnikom polaroida na suptilan način prikazao propadanje prave ruže uz onu plastičnu koja opstaje i traje. Fotografija Alme Lanoire prikazuje ženu omotanu u foliju, i dio je triptiha koji prikazuje žensko tijelo koje obavija plastika, odnosno pokušaj da se oslobađa od nje. Robert Sironi fotografira osobe kojima plastične vrećice s prepoznatljivim natpisima prekrivaju glavu prikrivajući osobu, ali iskazuje počast njihovim imenima i zanimanjima. Marcus Gabriel svoj rad ironično naziva “Where’s Wally” a plastiku uopće ne prikazuje, a s druge strane na djelu Paola Toniatija nazvanim “Eros & Thamatos” posebno je vidljiva živost i toplina boja analogne fotografije. Luigi Tolotti je snimio svoju viziju komecijalizacije ženskog tijela nazvavši ju „Valuation“, a Fabio Rinaldi intrigira prikazom svinute beskonačne trake. Među autorima su još: Maurizio Pighizzini, i Ezio Turus. Tijekom cijele večeri autori su bili dostupni za bilo kakva pitanja posjetitelja i pojašnjenja svojih radova.
Domaćin Robert Sironi i Giacomo Frullani su uz Maju Briski predstavili i otvorili izložbu koju je moguće razgledati do 20. svibnja. Ennio Demarin je usput najavio i temu sljedeće izložbe, a to je “Zemlja”, točnije globalna vizija riječi zemlja, ne samo kao tlo koje se obrađuje, nego i kao pojam koji ujedinjuje narode.
Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidije KUHAR
