Održan 2. Do It With Others festival

07.05.2018.

U orga­ni­za­ci­ji mul­ti­me­dij­ske plat­for­me za edu­ka­ci­ju i razvoj EduSplash i Kluba Kotač u čet­vr­tak, 3. svib­nja   je u Društvenom cen­tru Rojc zapo­čeo dru­gi Do It With Others fes­ti­val. Ovaj trod­nev­ni doga­đaj zamiš­ljen je kao okup­lja­nje raz­li­či­tih umjet­nič­kih ruko­pi­sa Pule i regi­je, ali i šire, što rezul­ti­ra plat­for­mom za umre­ža­va­nje, surad­nju i kre­ativ­no izra­ža­va­nje. Za raz­li­ku od proš­lo­go­diš­njeg izda­nja koje se bazi­ra­lo na glaz­be­nom izri­ča­ju, ove se godi­ne DIWO fes­ti­val bavi mno­gim aspek­ti­ma suvre­me­ne umjet­nos­ti; od likov­ne, izved­be­ne pre­ko audio-vizu­al­ne i video umjet­nos­ti do autor­ske glaz­be i DJ kul­tu­re. Fokus je na inter­me­di­jal­ne i inter­dis­ci­pli­nar­ne pro­jek­te na sje­ci­štu teh­no­lo­gi­je, umjet­nos­ti i ino­va­tiv­ne upo­tre­be medi­ja, a rado­vi se sadr­ža­jem refe­ri­ra­ju na rele­vant­ne feno­me­ne suvre­me­nog druš­tva i kulture.

Kiša je prvog dana dije­lom osu­je­ti­la orga­ni­za­to­re, budu­ći su dio pro­gra­ma namje­ra­va­li odra­di­ti u unu­tar­njem dvo­ri­štu Rojca, te se umjes­to toga sve mora­lo odvi­ja­ti u Klubu Kotač. Prvo je na pro­gra­mu bilo otvo­re­nje izlož­be mla­de bri­tan­ske mul­ti­me­di­jal­ne umjet­ni­ce Sarah Maple, pri­je sve­ga vrlo talen­ti­ra­ne sli­ka­ri­ce koja u svom radu koris­ti i video, foto­gra­fi­ju, per­for­mans, itd. Kćer maj­ke Iranke i oca Britanca, Sarah se u svom umjet­nič­kom radu hra­bro i ori­gi­nal­no doti­če deli­kat­nih tema spol­nog iden­ti­te­ta i s nji­me pove­za­nim pre­dra­su­da­ma, femi­niz­mom, reli­gi­jom, druš­tve­nim ste­re­oti­pi­ma, pro­vo­ka­tiv­no pomi­ču­ći nji­ho­ve gra­ni­ce. Činjenica da dola­zi iz „mije­ša­ne obi­te­lji“, kako sama kaže, vrlo ju je rano nave­la na raz­miš­lja­nje o vlas­ti­tom iden­ti­te­tu: „Počelo me zani­ma­ti kako se dvi­je raz­li­či­te kul­tu­re mogu spo­ji­ti i je li to uop­će mogu­će. Također, u obi­te­lji je poti­ca­na čed­nost tako da me inte­re­si­ra­lo kako se to sla­ga­lo s izra­zi­to sek­su­ali­zi­ra­nim druš­tvom. Zbog mojih osob­nih iskus­ta­va uvi­jek sma­tram da je važ­no istak­nu­ti i pro­pi­ti­va­ti ste­re­oti­pe i to volim radi­ti kroz zaba­vu i humor. Humor uvi­jek pre­ne­se poru­ku!“ Kao uzo­re Sarah poseb­no isti­če žene poput Barbare Kruger, Faith Ringgold i Fride Kahlo, a opće­ni­to gra­vi­ti­ra pre­ma poli­tič­ki anga­ži­ra­nim umjetnicima.

Nastavak prve veče­ri DIWO‑a bio je nami­je­njen Procesu, poseb­nom pro­gra­mu klu­ba Kotač usmje­re­nom na osvješ­ći­va­nje druš­tva o LGBTIQ zajed­ni­ci, te – kroz zabav­ne i edu­ka­tiv­ne pro­gra­me – pro­mi­ca­nje jed­na­kos­ti i rav­no­prav­nos­ti u stva­ra­nju druš­tva bez bari­je­ra i pre­dra­su­da. Voditelj Procesa, Jan Franjul, ugos­tio je dje­voj­ke iz dva zagre­bač­ka ban­da, koje su se potom i kon­cert­no pred­sta­vi­le. Riječ je o žen­skim ban­do­vi­ma Žen i Tus Nua. Jordi Ilić, Jelena Božić i Matea Milevoj su band Tus Nua osno­va­le 2014. U ruj­nu 2016. dovr­ši­le su album Horizonts koji je dos­tu­pan bes­plat­no na nji­ho­voj Bandcamp stra­ni­ci, a upra­vo ga je služ­be­no obja­vi­la i ame­rič­ka izda­vač­ka kuća Weltraum-Wal Records iz Seatlea. U svom radu deta­lje sva­kod­ne­vi­ce ukla­pa­ju u svo­ju atmo­sfe­rič­nu glaz­bu, uz duho­vi­te, krat­ke i dvo­smis­le­ne, tekstove.

Grupu Žen, pak, čine Eva Badanjak, Sara Ercegović, i Ivona Ivković. Definiraju se kao „audio-vizu­al­ni pro­gre­siv­ni indie post-rock band s queer femi­nis­tič­kim sta­vom“, a zajed­no muzi­ci­ra­ju već sko­ro deset godi­na. 2011. pokre­nu­le su i plat­for­mu ŽivŽarŽur, putem koje se umre­žu­ju s dru­gim DIY ban­do­vi­ma i zajed­no lak­še dogo­va­ra­ju nas­tu­pe. Prvi album „I onda je sve poče­lo,’ obja­vi­le su u svib­nju 2013. u izda­nju queer femi­nis­tič­ke kuće Unrecords iz Beča, a svo­je su urat­ke obja­vi­le i na mno­gim kom­pi­la­ci­ja­ma. Žen zaigra­no seci­ra­ju rod­ne ste­re­oti­pe i pre­moš­ću­ju gra­ni­ce audio i vizu­al­nih umjet­nos­ti, evo­ci­ra­ju­ći puto­va­nja kroz vokal­ne har­mo­ni­za­ci­je uro­nje­ne u sim­bi­ozu gita­re, basa, bub­nje­va i elek­tro­ni­ke. U nas­tu­pu Žena vrlo im je bitan i vizu­al­ni iden­ti­tet. VJ-ing, spo­to­vi, ali i omo­ti albu­ma nado­pu­nju­ju glaz­bu i stva­ra­ju cje­li­nu s njome.

Osim same glaz­be u raz­go­vo­ru s ban­do­vi­ma bilo je rije­či i o vezi akti­viz­ma i glaz­be. Djevojke su pri­ča­le o činje­ni­ci da one kao queer oso­be i žene sva­kim svo­jim nas­tu­pom uz glaz­bu uvi­jek ima­ju i dodat­nu poru­ku jed­nos­tav­no zato što je band sa žena­ma čla­ni­ca­ma ovdje još uvi­jek rijet­kost. Govorile su o raz­li­ka­ma u pri­hva­ća­nju kod nas, na Balkanu i na sje­ve­ru gdje su sve svi­ra­le i pri­pa­da­ju­ćim raz­li­ka­ma u otvo­re­nos­ti društva.

Večer je svo­jim house setom zaokru­žio DJ Bebetto.

Tekst Daniela Knapić

Foto: web arhi­ve umjetnika