Otvorena izložba HRVOJA URUMOVIĆA u umaškoj MMC galeriji

11.06.2018.

Samostalna izlož­ba Hrvoja Urumovića otvo­re­na je u petak 8. lip­nja u uma­škoj MMC gale­ri­ji. Izložba osta­je otvo­re­na do 9. srpnja.

„Likovno-kri­tič­ki pro­laz i pri­laz dje­lu Hrvoja Urumovića nije nima­lo lak ni jed­nos­ta­van. Iako ga je veći­na suvre­me­nih hrvat­skih likov­nih kri­ti­ča­ra odči­ta­la, inter­pre­ti­ra­la i odre­di­la kao soci­jal­no anga­ži­ra­nog auto­ra (što je već dulje vri­je­me u tren­du i pola­ko, ali sigur­no pos­ta­je main-stre­am), čini nam se da tome baš i nije tako. Za tu je vrstu pre­tin­ca u koji je stav­ljen donek­le zas­lu­žan i sam kipar koji svo­jim vrlo jas­nim i goto­vo nedvo­smis­le­nim iro­ni­zi­ra­njem, ciniz­mom i sar­kaz­mom otva­ra ničim ome­ta­nu širo­ku tra­su koja naiz­gled bez zapre­ka vodi u zna­čenj­sku srči­ku ono­ga što nazi­va­mo likov­nim komen­ta­rom druš­tve­ne situ­aci­je. No, vidjet ćemo da stva­ri i nisu tako jed­nos­tav­ne, te da je pri­je riječ o jed­noj vrsti pri­kri­ve­ne stra­te­gi­je, ne nuž­no autor­ski osviještene.

„Jer u radu „Lica naci­je“, koji se otvo­re­no pozi­va na vije­nac gla­va (por­tret­nih karak­te­ris­ti­ka) zače­lja šiben­ske kate­dra­le Jurja Dalmatinca, ljud­ske su gla­ve zami­je­nje­ne ovčjim, pa će beata sim­pli­ci­tas tu odmah pre­poz­na­ti bas­nu i hrvat­ski poli­tič­ki narod kao ovce za poli­tič­ko i finan­cij­sko stri­že­nje sva­ke vrste. Slično će i dje­lo „Ralje 2 – na kupa­nju sa ženom i nje­nom ses­trom“, u inter­pre­ta­ci­ja­ma pos­ta­ti kri­ti­kom indus­tri­je turiz­ma, kon­zu­me­riz­ma i civi­li­za­ci­je u kojoj je bolest tije­la i psi­he traj­no sta­nje – na fel­li­ni­jev­ski način.

„Budući da autor nika­da nije i ne smi­je biti odgo­vo­ran za tuma­če­nja (dru­gih) svog dje­la, sklo­ni­ji smo u rado­vi­ma meta­fo­rič­ki gle­da­ti u ono čega nema, kao na pri­mjer u dije­lo­ve ljud­skih tije­la koja su pri­vid­no uro­nje­na u vodu (more), a u biti fizič­ki ne pos­to­je. Ili u nedos­ta­ju­ća tije­la ova­ca koja se nas­lu­ću­ju neg­dje s dru­ge stra­ne povr­ši­ne iz koje izra­nja­ju. Zašto? Zato jer nas ono što nedos­ta­je upu­ću­je na cje­li­nu; onim čega nema detek­ti­ra­mo sve­ukup­nost; sus­tav rekons­tru­ira­mo jedi­no pomo­ću ono­ga što jest i ono­ga što bi tre­ba­lo biti, a ne pos­to­ji. Što, dak­le fali? Svi oni jav­ni rado­vi po koji­ma je Urumović tako­đer poz­nat, spo­me­nič­ka plas­ti­ka koja mora odgo­vo­ri­ti i odgo­va­ra­ti uvje­ti­ma jav­nih natje­ča­ja – urba­nis­tič­kom kon­tek­s­tu, mikro-loka­ci­ji, povi­jes­noj situ­aci­ji, vrsti likov­nog izra­za, mate­ri­ja­lu izved­be, općoj ide­ji itd., itd. – cije­lom nizu res­trik­tiv­nih pra­vi­la i ogra­ni­če­nja unu­tar kojih autor mora (ako može) pro­na­ći mjes­ta za svoj indi­vi­du­al­ni izraz.

„Takva vrsta dis­ci­pli­ne zah­tje­va ne-dis­ci­pli­nu, odmak i nes­pu­ta­ni pros­tor slo­bo­de, igru i vese­lje – joie de vivre na način Vaska Lipovca, na pri­mjer. Također, auto­rov je ani­ma­li­zam (ovce) aktu­alan već dulje vri­je­me, ali bez ikak­vih poli­tič­ko – ide­olo­ških kono­ta­ci­ja, tako da smo sklo­ni­ji rado­ve na izlož­bi tuma­či­ti kao rezul­ta­te auto­ro­ve zaigra­nos­ti, opu­šte­ne nepre­ten­ci­oz­nos­ti, kao duho­vi­te likov­ne igre koji­ma nas­lo­vi nisu nuž­no potreb­ni, jer nas mogu odves­ti na stran­pu­ti­cu i zavesti.

„U sva­kom slu­ča­ju, riječ je o zna­čaj­nom autor­skom dopri­no­su hrvat­skoj figu­ra­tiv­noj plas­ti­ci, dopri­no­su koji (ipak) osta­je otvo­ren za tuma­če­nja, pa bila ona i pogreš­na“, piše Berislav Valušek u kata­lo­gu izložbe.

Hrvoje Urumović rođen je 5. kolo­vo­za 1976. godi­ne u Sarajevu. Godine 2000. diplo­mi­rao na Odsjeku za kipar­stvo Akademije likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu. Godine 2003. magis­tri­rao na pos­li­je­di­plom­skom stu­di­ju na Akademiji za likov­no umet­nost in obli­ko­va­nje u Ljubljani. Od 2000. godi­ne član je HDLU‑a Zagreb. Od 2004. do 2007. godi­ne član HZSU‑a. Od 2005. godi­ne nas­tav­no anga­ži­ran na Akademiji pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti Sveučilišta u Rijeci na Katedri za kipar­stvo, a tre­nut­no je u zva­nju izvan­red­nog pro­fe­so­ra na kate­dri za kipar­stvo na Akademiji pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti Sveučilišta u Rijeci. Autor je većeg bro­ja samos­tal­nih i više dese­ta­ka skup­nih izlož­bi. Dobitnik je broj­nih doma­ćih i među­na­rod­nih nagra­da za umjet­nič­ku i struč­nu dje­lat­nost, te je autor većeg bro­ja jav­no izve­de­nih spo­me­nič­kih dje­la reali­zi­ra­nih po doma­ćim i među­na­rod­nim kipar­sko-arhi­tek­ton­skim natje­ča­ji­ma. Živi i radi u Zagrebu i Rijeci.

Priredio B. V.