4. dan PUF‑a – Međunarodnog kazališnog festivala

05.07.2018.

Naše buduće i prošle distopije

• Animiranim mrač­nim vizi­ja­ma bli­ske buduć­nos­ti i por­tre­tom soci­opa­ta na vlas­ti nas­tav­ljen je u Puli 24. PUF – Međunarodni kaza­liš­ni fes­ti­val. Karla Kracht i Andrés Beladiez iz Španjolske su na Maloj sce­ni Istarskog narod­nog kaza­li­šta pos­ta­vi­li magič­nu kom­bi­na­ci­ju ani­ma­ci­je i „live cine­ma“ u pred­sta­vi „2066“, dok je gru­pa auto­ra iz Srbije pod ime­nom Festival DEV9T upri­zo­ri­la tekst Alfreda Jarryja „Kralj Ibi“ u dvo­ri­štu Društvenog cen­tra Rojc gdje je za kraj čet­vr­tog dana 24. PUF‑a nas­tu­pa­la labin­ska kan­ta­uto­ri­ca Elis Lovrić.

„2066“ je dis­to­pij­ski crtić koji nega­tiv­ne odli­ke naci­ona­liz­ma i kapi­ta­liz­ma crpi iz proš­los­ti i pres­li­ka­va u bli­sku buduć­nost. Tema ani­mi­ra­nog fil­ma dje­lo­mič­no izve­de­nog uži­vo je mrač­na i depre­siv­na što je u direk­t­nom kon­tras­tu sa upo­ra­bom sim­pa­tič­nih male­nih huma­no­id­nih glav­nih liko­va. Nada da će buduć­nost doni­je­ti pobolj­ša­nje tre­nut­nog sta­nja u svi­je­tu ne pos­to­ji, ono što nam se doga­đa­lo kroz sto­lje­ća i što smo, kri­vi ili nevi­ni nas­li­je­di­li, tro­vat će nas i u 2066. godi­ni pa i dalje. Što nam u toj tuzi i nemo­ći pre­os­ta­je i na koji način se pro­tiv toga bori­ti goto­vo je nemo­gu­će odgo­vo­ri­ti, no možda se tra­čak nade ipak kri­je u samoj činje­ni­ci da te des­truk­tiv­ne obras­ce još uvi­jek može­mo pre­poz­na­ti i obli­ko­va­ti kroz umjet­nič­ko propitivanje.

Kracht i Beladiez na sce­ni rade kao sni­ma­te­lji, glaz­be­ni­ci, sce­no­gra­fi i mon­ta­že­ri u pot­pu­nom mra­ku dok je cen­tar paž­nje publi­ke pro­jek­ci­ja na veli­kom plat­nu. Već mon­ti­ra­nim dije­lo­vi­ma ani­mi­ra­nog fil­ma doda­ju raz­li­či­te kuli­se u vidu sje­ne na pro­jek­ci­ji. Istovremeno se u crti­ću pojav­lju­ju i snim­ke uži­vo mate­ri­ja­la pos­tav­lje­nog na pozor­ni­cu – od malih čovje­ču­lja­ka od gli­na­mo­la sve do make­te gra­da buduć­nos­ti, a sve­mu tome još tre­ba pri­do­da­ti i glaz­bu i zvuč­ne efek­te koji su tako­đer stva­ra­ni uži­vo. „2066“ je iznim­no uspje­šan i ins­pi­ra­ti­van hibrid koji osim što pro­izvo­di kona­čan rezul­tat daje i uvid u sam pro­ces stva­ra­nja i na taj način nam dopu­šta da vidi­mo što se ina­če doga­đa „iza kulisa“.

„Kralj Ibi“ suvre­me­na je i skra­će­na adap­ta­ci­ja zabra­nji­va­ne far­se i bur­le­ske Alfreda Jarrya („Ubu Roi“), fran­cu­skog sim­bo­lis­te iz 1896. godi­ne. Satiričan „mega­miks“ „Kralja Leara“, Machbeta“ i „Hamleta“ za glav­nog lika ima tatu Ubua, dje­ti­njas­tog soci­opa­ta koji na nago­vor žene daje ubi­ti kra­lja Poljske i pre­uzi­ma vlast. Nakon što iscr­pi narod sa sve većim pore­zi­ma kre­će u rat pro­tiv ruskog cara, no iako pobje­đu­je voj­ska ga napu­šta i pri­dru­žu­je se pri­jes­to­lo­na­s­ljed­ni­ku, sinu ubi­je­nog a kra­lja Poljske. Ubu bez poda­ni­ka i kra­ljev­s­tva pro­na­la­zi ženu u bije­gu i zajed­no s njom odla­zi u Francusku.

Iako je publi­ku u Rojcu zado­vo­lji­la, pred­sta­va „Kralj Ibi“ pati zbog sada već zas­ta­rje­log Jarryjevog humo­ra koji je čes­to prvo­lop­ta­ški i ovi­san o pros­to­ta­ma. Poruka je tako­đer podos­ta plit­ka i pro­zir­na, ana­li­za moći u kri­vi­ma ruka­ma i nehu­ma­nos­ti vla­da­ju­ćih ne dono­si nika­kav dub­lji uvid ili neo­če­ki­van obrat pa može­mo ust­vr­di­ti da Jarryjev tekst ili nije dobro osta­rio ili ga eki­pa iz Festivala DEV9T nije dovolj­no osu­vre­me­ni­la. U sva­kom slu­ča­ju nji­ho­va sin­te­za raz­li­či­tih umjet­nos­ti (kipar­stvo, glu­ma, video, oper­no pje­va­nje, suvre­me­ni ples i pokret) je uspješ­na i zanim­lji­va što ju čini naj­s­vje­tli­jom toč­kom predstave.

Zadnji dan 24. PUF‑a, čet­vr­tak 5. srp­nja, dono­si pre­da­va­nje Srđane Telarović na temu „Medicina i umjet­nost“ u INK‑u u 18.30 sati. Na istom mjes­tu, u 21 sat bit će odi­gra­na pred­sta­va „Ja, Sizif“ Puppet’s Laba iz Bugarske, dok će Teatar Snow iz Poljske izves­ti pred­sta­vu „Otok“ na pul­skom Forumu u 22.30. sati. Proglašenje dobit­ni­ka nagra­da 24. PUF‑a bit će odr­ža­no u fes­ti­val­skom klu­bu Kotač u DC‑u Rojc u 23.30 sati, a za glaz­bu će biti zadu­žen DJ Bebe.

Tekst Boris VINCEK

Fotografije arhi­va PUF‑a