Darija Žmak Kunić u MMC galeriji u Umagu

18.07.2018.

„Ne možeš pronaći mir izbjegavajući život”

• U pros­to­ru MMC gale­ri­je Grada Umaga u uto­rak 10. srp­nja otvo­re­na je kon­cep­tu­al­na izlož­ba nazva­na “Ne možeš pro­na­ći mir izbje­ga­va­ju­ći život” („You can­nont find peace by avo­iding life”, Virginia Woolf) čija je auto­ri­ca mul­ti­me­di­jal­na vizu­al­na umjet­ni­ca Darija Žmak Kunić. Autoricu je pred­sta­vi­la pro­fe­so­ri­ca Sanja Benčić, savjet­ni­ca za kul­tur­na doga­đa­nja i mani­fes­ta­ci­je usta­no­ve FESTUM, koja je i ured­ni­ca kata­lo­ga i suauto­ri­ca pos­ta­va, a izlož­bu je pred­sta­vio njen kus­tos, ina­če povjes­ni­čar umjet­nos­ti dr. Berislav Valušek. Autorica je pojas­ni­la da je nje­zin suprug potak­nuo poče­tak rada na ovoj izlož­bi dok je njoj bio one­mo­gu­ćen odla­zak u ate­lje, a nadah­nu­će je pro­naš­la u pre­vi­ra­nji­ma tog spe­ci­fič­nog raz­dob­lja nje­zi­nog života.

Da bi dopr­la do pro­ma­tra­ča, u većem dije­lu ove višes­loj­ne i izra­zi­to slo­že­ne izlož­be, auto­ri­ca se koris­ti pisa­nim rije­či­ma, a inter­ven­ci­je koji­ma se slu­ži poma­lo mije­nja­ju kon­tekst pos­ta­va, ali pre­tež­no pojaš­nja­va­ju jedan sasvim osob­ni doživ­ljaj. Intervencije se raz­li­ku­ju od dje­la do dje­la, zbog toga je, da bi odgo­vo­ri­la na sva­ko pita­nje veza­no za sva­ki njen rad, Darija Žmak Kunić osta­la dos­tup­na posje­ti­te­lji­ma nakon pred­stav­lja­nja. U sklo­pu izlož­be pri­mje­ri­ce ima­mo mapi­ra­nje sta­nja na sto­lu da se doseg­nu žena­ma namet­nu­te vrli­ne, noć­nu odje­ću, te mno­go toga što se tek mora doku­či­ti, pro­nik­nu­ti ili zamis­li­ti, ali sve upu­ću­je na mis­li i pro­ble­me jed­ne žene u kući u kojoj je poma­lo gaz­da­ri­ca, a poma­lo zarob­lje­ni­ca. Neki od izlo­že­nih rado­va su i tje­les­no veza­ni za žene, kao pri­mje­ri­ce ožilj­ci od ope­ra­ci­je, kamen­ci, te kugla koja pred­stav­lja žen­sku krv, te tako izlož­bu čine dva suprot­stav­lje­na pola: ono što žena čini i ono što se čini njoj.

Kustos isti­če da je, kako ina­če biva, izra­da pred­go­vo­ra pro­is­tek­la izrav­no iz nje­go­vog pro­ma­tra­nja pos­ta­va, bez sudje­lo­va­nja auto­ri­ce, u pro­tiv­nom bi od auto­ra tre­bao saz­na­ti pre­vi­še poda­ta­ka. Izložbu i auto­ri­cu Valušek veže za pojam vje­šti­ča­re­nja, što je u dav­nim vre­me­ni­ma obu­hva­ća­lo poma­ga­nje i bri­gu za zajed­ni­cu koju su pre­uzi­ma­li poje­din­ci. Ti poje­din­ci su ima­li zna­nja i vje­šti­ne, a zajed­ni­ca im se obra­ća­la za savje­te veza­ne uz zdrav­lje ili u slu­ča­ju bilo koje dvoj­be. Tokom vre­me­na su nosi­te­lji tih zna­nja doš­li u sukob sa služ­be­nom vje­rom, te su sko­ro isko­ri­je­nje­ni, čes­to i na vrlo okru­tan način.

Valušek, koji pre­da­je povi­jest umjet­nos­ti na Akademiji pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti gra­da Rijeke je napi­sao osvrt nazvan “Moć žene” iz kojeg izdva­ja­mo: “Govorimo, dak­le o osobnim/obiteljskim mito­lo­gi­ja­ma koje su u teh­nič­ko-teh­no­lo­škom smis­lu vrlo čes­to ino­va­tiv­ne, opred­me­će­ne kao knji­ge umjet­ni­ka, crte­ži nas­ta­li veze­njem na papi­ru, kao kla­sič­ni i/ili inte­rak­tiv­ni rado­vi, tj. inter­ven­ci­je na pred­me­ti­ma osob­ne i rod­bin­ske ostav­šti­ne. Preneseni u gale­rij­ski pros­tor ti nas pred­me­ti neo­do­lji­vo pod­sje­ća­ju na ono što se od 16. do 18. sto­lje­ća u nje­mač­koj lite­ra­tu­ri nazi­va­lo Wunderkammer ili Ormari čuda, s poli­ca­ma popu­nje­nim neo­bič­nim i rijet­kim pred­me­ti­ma, a koji su nešto kas­ni­je iznje­dri­li prve europ­ske muze­je. Riječ je o vrlo osob­nom i vrlo poetič­nom “žen­skom (umjet­nič­kom) pismu”.”

Ovaj pos­tav koji na inti­man način spa­ja umjet­nost i život je mogu­će pogle­da­ti do 7. kolovoza.

Darija Žmak Kunić, rođe­na u Rijeci 1978. godi­ne, diplo­mi­ra­la je na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti na Sveučilištu u Zagrebu (BFA 2003.). Godine 2008. je na sve­uči­li­štu Univerza v Ljubljani, Akademija za likov­no umet­nost in obli­ko­va­nje stek­la zva­nje magis­tri­ce umjet­nos­ti (MA). Od 2005. godi­ne pre­da­je kao docent na Akademiji pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti Sveučilišta u Rijeci gdje je 2018. godi­ne pri­mi­la je nagra­du za nas­tav­nu izvr­s­nost. Radi uglav­nom u podru­čju skul­p­tu­re, umjet­nič­kog objek­ta – ins­ta­la­ci­je i vide­oins­ta­la­ci­je, uklju­ču­ju­ći eks­pe­ri­men­tal­ni zvuk, crtež i per­for­mans. Od 2000. godi­ne kon­ti­nu­ira­no izla­že na broj­nim samos­tal­nim i skup­nim izlož­ba­ma u Hrvatskoj i ino­zem­s­tvu. Njena umjet­nič­ka prak­sa uklju­ču­je i sudje­lo­va­nje na broj­nim žiri­ra­nim i kon­cep­cij­skim izlož­ba­ma, na koji­ma izvo­di site-spe­ci­fic rado­ve i kola­bo­ra­tiv­ne akci­je i pro­duk­ci­je. Godine 2009. bora­vi u Parizu u sklo­pu rezi­den­ci­jal­no pro­gra­ma Cite’ Internationale des Arts. Članica je HDLU‑a Zagreb od 2003. i HDLU‑a Rijeka od 2005. godine.

Tekst i foto­gra­fi­je Marko ŠORGO