Jurkas, Galić i dokumentarci o filmu
PFF – 4. I 5. DAN
Anđelo Jurkas nastavlja sa svojim hiperproduktivnim tempom. Nakon lanjskog nastupa s čak dva cjelovečernja filma u Areni (Fuck Off I Lov You, Zbog tebe), ovog utorka prikazao je novi film „Do kraja smrti“, a na ovogodišnjem festivalu predstavlja i svoj film u nastajanju „Sretan kraj“.
Jurkas ponovno koristi recept mozaičke naracije, prateći brojne likove u kratkim epizodama, i uspijeva u svoj film dovući ogroman broj slavnih glumaca i glumica. No, problem je sličan kao i s lanjskim filmovima, budući da te silne epizodice ne uspijeva spojiti u smislenu i donekle povezanu cjelinu. Jurkas je prava enigma suvremene hrvatske kinematografije, prvenstveno zbog svoje hiperproduktivnosti kojoj je teško odrediti svrhu.
Da je sve motive koji su razbacani u njegova tri cjelovečernja filma (četvrti je na vidiku) skupio na jednom mjestu i temeljito sortirao, a zatim pokušao narativno mozaički uobličiti, vjerojatno bi napravio više nego solidan cjelovečernji film. Naročito s obzirom na to da je Jurkas talentiran autor koji ima smisla za kadar i može prenijeti emocije. No, ovakvim štancanjem sličnih tema i motiva gubi se smisao, jer će za koju godinu biti teško sjetiti se imena svih njegovih filmova, a kamoli onoga što se u njima zbiva.
Veteran Eduard Galić se u filmu „Za ona dobra stara vremena“ također bavi pripadnicima hrvatske mladeži, koji se nalaze na političkoj pozornici prijelaza iz komunističkog u kapitalistički sustav, ali to ipak radi suzdržanije i samodiscipliniranije od Jurkasa. Valja spomenuti i dugometražne dokumentarce koji se prikazuju u 17.00 popodne u Kinu Valli, a bave se određenim filmskim temama.
Tako smo do sada mogli gledati izvrsne dokumentarce o Ingrid Bergman i Caryju Grantu, koji bacaju novo svjetlo na njihove osobnosti i djela, te odličan dokumentarac o filmskoj proizvodnju u Njemačkoj za vrijeme nacizma (Hitlerov Hollywood). Nešto slabiji je dokumentarni film „Postati Bond“, o Australcu koji je slučajno dobio ulogu Jamesa Bonda i nakon uspjeha odustao od nje, budući da se redatelj više bavi trivijalnostima iz života protagonista nego slučajem Bond.
Elvis Lenić
