U sklopu ciklusa Autor u gostima, ovog četvrtka, 12. srpnja, s početkom u 21 sati u Klubu Pulske filmske tvornice bit će prikazano sedam kratkih filmova Marija Papića. Mario je redatelj koji je proizašao iz legendarnog kino kluba FAGEP-a iz Samobora, poznatog po eksperimentalnim filmovima i Damiru Čučiću. Filmove će putem videoveze predstaviti sam autor, a razgovor će moderirati Marko Zdravković-Kunac. Ulaz je slobodan.

Mario Papić za sebe kaže da je dijete kino kluba FAGEP-Samobor. U sklopi kluba stiče osnovnu filmsku naobrazbu te kao autor potpisuje oko 20-tak dokumentarnih i eksperimentalnih filmova, koji su prikazivani i nagrađivani na domaćim i međunarodnim festivalima. Iz prvotne ideje, da bi se filmom čovještvo još moglo i probuditi, razvila se tzv. profesija te je trenutno zaposlen kao redatelj. Marx je napravio razliku između neistine koja proizvodi sebe samu i istine života koja se ne da proizvesti.

Raspored projekcija:

Kada bih živio hiljadu godina, 2’,  2002. dokumentarni film

Što je vrijeme? Tko je čovjek? Vječito vraćanje jednakog.

Prije kiše, 8’,  2004.

Kamera “samozatajno” bilježi svakodnevicu mještana u selu Gornji Rujani  u Bosni i Hercegovini.

Zagreb, Hrvatska. 6’, 2007.

Fiksirana kamera na prozoru u Draškovićevoj ulici bilježi život na tramvajskoj stanici tijekom jednog dana.

The sound of music, 6’, 2009.

Portret ulice u Chiang Mai ( Tajland) koja se svake nedjelje pretvara u tzv. trgovinu na otvorenom.

8 x 8, 10’, 2013.

Jedno poslijepodne u Sarajevu. Svakoga dana ljudi širom grada igraju ulični šah. Kao i profesionalci, i ulični šahisti imaju svoje navijače koji ih bodre i obasipaju korisnim prijedlozima.

Staklene oči, 16’, 2015.

Filmski portret Zagreba nastao snimanjem refleksija na objektima koji čine dio zagrebačkog krajolika. Oslikavajući grad njegovom refleksijom u samome sebi, redatelj pokušava oslikati samu dušu grada.

Odnos, 6’, 2009.

Inspiracija i ishodište ovog filma bila je plesna predstava “10 godina” koreografa/plesača Rosane Hribar i Gregora Lušteka. Filmom se kroz četiri sekvence, montažerskim postupcima, iz odnosa dvoje plesača razvija jedan novi međuodnos baziran na ritmu i pokretu kroz koje se tematizira odnos dvoje ljudi u vezi. Film je pokušaj da se filmskim postupcima učini ono što plesači na sceni rade svojim tijelima (pokretima)- film koji pleše.

Klub Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Hrvatski audiovizualni centar i Grad Pula.

Priredio B. V.