Predstavljanje radova Kiparske škole “Aleksandar Rukavina” u Brtonigli

09.07.2018.

U dvo­ri­štu Memorijalne gale­ri­je “Aleksandar Rukavina” u Brtonigli, u subo­tu 30. lip­nja u 19 sati pred­stav­lje­ne su četi­ri skul­p­tu­re od istar­skog kame­na, rado­vi četvo­ro mla­dih auto­ra koji su ih reali­zi­ra­li u pret­hod­nih šest dana u sklo­pu prvog izda­nja kipar­ske ško­le koja nosi ime umjet­ni­ka koji je svo­jim likov­nim rado­vi­ma i druš­tve­nim dje­lo­va­njem osta­vio neiz­bri­siv trag na Bujštini i šire. Ideja o pokre­ta­nju kipar­ske ško­le čiji će rado­vi traj­no kra­si­ti jav­ne povr­ši­ne Brtonigle pri­pa­da direk­to­ri­ci ovdaš­nje Turističke zajed­ni­ce Michelle Babić, a umjet­nič­ka koor­di­na­to­ri­ca ško­le Rosana Giusti je za ovo prvo izda­nje pro­jek­ta KIPAR oda­bra­la temu “Prostor susre­ta – pola­zi­šte odno­sa”. Projekt je reali­zi­ran uz pomoć sred­sta­va Općine Brtonigla čiji je načel­nik Paolo Klarić bio pri­su­tan na otva­ra­nju, a firma Kamen Pazin doni­ra­la je kame­ne blo­ko­ve dimen­zi­ja 50×50×70 od kojih su kle­sa­ne skul­p­tu­re. Studenti likov­nih aka­de­mi­ja Mia Knežević, Nives Žaković, Lucija Jelić i Rino Banko reali­zi­ra­li su svo­ja dje­la na istom pros­to­ru na kojem su služ­be­no otkri­ve­ni, dok je nji­hov men­tor bio riječ­ki umjet­nik Silvester Ninić, asis­tent na Katedri za kipar­stvo pri Akademiji pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti u Rijeci. Događaj je glaz­bom popra­tio buj­ski kan­ta­utor Vlado Kuzman.

Mia Knežević je ostva­ri­la skul­p­tu­ru koja pri­ka­zu­je boko­ve žene; odri­ču­ći se obli­na ona ostav­lja rav­ne lini­je, liša­va je meko­će ljud­skos­ti i pušta da oštri bri­do­vi i plos­na­te povr­ši­ne budu manje zavod­lji­vi i teži za osva­ja­nje. Nives Žaković je izra­di­la skul­p­tu­ru koja pri­ka­zu­je svo­je­vr­s­ni zagr­ljaj dva­ju blo­ko­va, bez pojaš­nje­nja je li to pri­si­ljen spoj ili spoj iz nuž­nos­ti ili prak­tič­nos­ti. Takvi su spo­je­vi kuća čes­ti u sta­ri­jim urba­ni­zi­ra­nim sre­di­na­ma, a dje­lo ove mla­de umjet­ni­ce pred­stav­lja jedan tipi­čan pri­zor u mjes­ti­ma kak­vo je Brtonigla-Verteneglio. Lucija Jelić je ruč­nim ala­tom utis­nu­la oti­ske lju­di koji jesu, ili bi htje­li zagr­li­ti njen kame­ni blok. Ovaj je blok kame­na pre­tvo­ren u pred­met kojeg se grli i dodi­ru­je, te pri­hva­ća i pri­ma dodi­re pri­ja­telj­stva. Rino Banko je umjet­nik koji je svo­me kame­nom radu dodao i metal. Rad sim­bo­li­zi­ra odno­se, veze i spo­ne koji­ma rural­na arhi­tek­tu­ra nado­ve­zu­je jed­ne objek­te na dru­ge, kao što su i lju­di opće­ni­to pove­za­ni na raz­ne nači­ne, čes­to ni ne zna­ju­ći to.

Mala je kolo­ni­ja kipa­ra u krat­ko­me roku pre­ras­la u bli­sko pove­za­nu sku­pi­nu koja je poda­ri­la Brtonigli prve skul­p­tu­re nakon onih samog Aleksandra Rukavine. Dugo oče­ki­va­ni umjet­nič­ki rado­vi u ovom će istar­skom mjes­tu sim­bo­li­zi­ra­ti nas­ta­vak tra­di­ci­je, a isto­vre­me­no i isko­rak u doživ­ljaj umjet­nos­ti, koja će pos­ta­ti dio nje­go­ve sva­kod­nev­ne vizi­je i vizu­re. Postavljanje umjet­nič­kih dje­la koja nisu spo­me­ni­ci proš­los­ti nego ostva­re­nje i upri­zo­re­nje lje­po­te upu­ću­je dubo­ku poru­ku samo za sebe, a ovaj zna­ča­jan dan za Brtoniglu je popra­ti­lo i neko­li­ko svje­do­ka vre­me­na, pri­ja­te­lja pokoj­nog Rukavine, koji su svo­ja sje­ća­nja podi­je­li­li s posjetiteljima. 

Uz otva­ra­nje izlož­be rado­va kipar­ske ško­le odr­ža­no i pred­stav­lja­nje nedav­no objav­lje­ne mono­gra­fi­je auto­ra Eugena Borkovskog, dugo­go­diš­njeg vodi­te­lja i kus­to­sa Gradske gale­ri­je Fonticus, posve­će­ne pede­se­to­go­diš­nji­ci pro­gla­še­nja Grožnjana Gradom umjet­ni­ka, što je zapra­vo ostva­re­nje ide­je i sna aka­dem­skog sli­ka­ra i kipa­ra Aleksandra Rukavine (1934.- 1985.). 

Tekst i foto­gra­fi­je Marko ŠORGO