Radionica spekulativnog dizajna „Nature vs. Nurture“ udruge Metamedij

17.07.2018.

Artist Talk Susane Soares u Dnevnom boravku DC‑a Rojc

• Udruga Metamedij u surad­nji s Odsjekom za dizajn vizu­al­nih komu­ni­ka­ci­ja (Umjetnička aka­de­mi­ja u Splitu) od 16. do 19. srp­nja u Društvenom cen­tru Rojc u Puli orga­ni­zi­ra bes­plat­nu radi­oni­cu spe­ku­la­tiv­nog dizaj­na pod nazi­vom “Nature vs. Nurture“. Radionica se odr­ža­va pod vod­stvom men­to­ri­ce Susane Soares koja je u uto­rak, 17. srp­nja u Dnevnom borav­ku Društvenog cen­tra Rojc odr­ža­la Artist Talk otvo­ren za jav­nost na temu radionice.

- Proizvodnjom teh­no­lo­gi­je obli­ku­je­mo pri­ro­du. Utjecaj koji ima­mo na žive sus­ta­ve pos­ta­je eks­pre­siv­ni­ji. No mije­nja li teh­no­lo­gi­ja i našu osob­nu pri­ro­du? Na neki način da, život­ni vijek se uve­li­ke pro­du­žio u zad­njih neko­li­ko deset­lje­ća. Živimo duže zahva­lju­ju­ći boljem zdrav­s­tvu i boljoj pre­hra­ni, ali isto­vre­me­no ima­mo stvar­ni mani­pu­la­tiv­ni utje­caj zahva­lju­ju­ći nači­nu na koji se raz­m­no­ža­va­mo. U 2010. godi­ni tim znans­tve­ni­ka je uspio repro­du­ci­ra­ti sin­tet­ski DNK – bila je to pri­je­lom­na toč­ka u nači­nu na koji bi mogli stvo­ri­ti i mani­pu­li­ra­ti život. Povodom toga jedan je dizaj­ner pred­lo­žio novu gra­nu na drvu živo­ta kako bi smjes­ti­li i novi oblik pri­ro­de – one nas­ta­le na teme­lji­ma sin­te­tič­ke biolo­gi­je, kaza­la je Soares.

Ona se potom upi­ta­la koja je ulo­ga dizaj­na u teh­no­lo­škom polju te u polju znans­tve­nog istra­ži­va­nja i odgo­vo­ri­la da sma­tra da u tom slu­čaj dizajn nije nuž­no usmje­ren pre­ma nekom koris­ni­ku ili komer­ci­ja­li­za­ci­ji već da može pos­lu­ži­ti za shva­ća­nje budu­ćeg utje­ca­ja znans­tve­nog napret­ka. Soares je zatim govo­ri­la o jed­nom rezi­den­ci­jal­nom pro­gra­mu u kojem je sudje­lo­va­la i gdje je pra­ti­la rad sku­pi­ne znans­tve­ni­ka koji su vrši­li istra­ži­va­nja na matič­nim sta­ni­ca­ma. U počet­ku su ih sma­tra­li kon­tro­verz­ni­ma jer su radi­li s matič­nim sta­ni­ca­ma embri­ja, no per­cep­ci­ja publi­ke se pro­mi­je­ni­la kada su poče­li koris­ti­ti matič­ne sta­ni­ce odras­lih lju­di. Paradoks je u tome što to ne bi mogli uči­ni­ti, a da pret­hod­no nisu radi­li s matič­nim sta­ni­ca­ma embri­ja. Njena je zada­ća bila odr­ža­ti jav­nu pre­zen­ta­ci­ju nji­ho­vog rada.

Soares je zatim govo­ri­la o pri­mje­ru umjet­ni­ka Eduarda Kaca koji je s timom znans­tve­ni­ka uspio stvo­ri­ti zeca koji sja­ji u mra­ku. Taj je pro­jekt pokre­nuo deba­tu o genet­skom inže­nje­rin­gu i teh­ni­ka­ma mani­pu­la­ci­je živo­ta i koli­ko dale­ko može­mo i smi­je­mo ići. U jed­nom recent­ni­jem pro­jek­tu znans­tve­ni­ci su stvo­ri­li jedan hibrid – naku­pi­nu sta­ni­ca koja ima dovolj­no ins­truk­ci­ja da obi­ta­va i koris­ti jedan zaseb­no stvo­re­ni objekt – nešto poput mini-moz­ga zarob­lje­nog i stak­le­nom mjehuriću.

- Mislim da je ulo­ga dizaj­ne­ra u genet­skom inže­nje­rin­gu i sin­te­tič­koj biolo­gi­ji ići u smje­ru odr­ži­ve buduć­nos­ti, kaza­la je Soares i dala još pri­mje­ra o tome kako dizajn u ovom polju poti­če pro­miš­lja­nje i pokre­če debate.

Korištenje pče­la u detek­ti­ra­nju miri­sa rane faze raka plu­ća i kože i na koji ih se način može koris­ti­ti bez da im se naudi, istra­ži­va­nje mala­ri­je i zašto komar­ce neke oso­be priv­la­če više nego dru­ge kroz natje­ca­nje, bak­te­ri­je koje stva­ra­ju cigle, sma­nje­nje uno­sa mesa putem pro­mje­ne obli­ka zuba koji bolje žva­ču bilje, „prin­ta­na“ hra­na na bazi inse­ka­ta – alter­na­tiv­ni izvor bje­lan­če­vi­na, dizajn za pre­živ­lja­va­nje bilja­ka u eks­trem­nim vre­men­skim uvje­ti­ma, stva­ra­nje sira s bak­te­ri­ja­ma iz ljud­skog pazu­ha, rekons­tru­ira­nje koralj­nih gre­be­na sin­te­tič­kim kora­lji­ma… samo su neki od pro­je­ka­ta na koji­ma je Soares radi­la i koje je pred­sta­vi­la publici.

- Namjera spe­ku­la­tiv­nog dizaj­na je pos­tav­lja­ti pita­nja i pro­pi­ta­ti etič­ke utje­ca­je tih istra­ži­va­nja i teh­no­lo­gi­ja. Želimo li tu teh­no­lo­gi­ju, je li ona uop­će poželj­na? Ono što je važ­no jest da o tim pita­nji­ma raz­go­va­ra­mo i dođe­mo do zajed­nič­kog kon­sen­zu­sa, zaklju­či­la je Soares koja je potom odgo­va­ra­la na pita­nja iz publike.

Susana Soares zavr­ši­la je pred­di­plom­ski stu­dij na ESAD‑u u Portugalu, nakon čega zavr­ša­va diplom­ski Dizajna inte­rak­ci­ja u Royal College of Art u Londonu. Soares je pre­da­va­či­ca na LSBU (London South Bank University) te je među­na­rod­no pre­da­va­la i pre­zen­ti­ra­la svoj rad na Networkshopu (Caltech University, Los Angeles), na sim­po­zi­ju­mu Creative Engagement/Medi(t)ation of Survival Symposium u MOMAK, Kyoto, te na kon­fe­ren­ci­ji Headspace – scent as design u orga­ni­za­ci­ji MoMA & Seed maga­zi­ne, New York. Njezin je rad objav­ljen u dizaj­ner­skim i znans­tve­nim publi­ka­ci­ja­ma te je izlo­žen u MoMA, New York, u MOMAK, Kyoto, u Science Gallery, Dublin, Southbank Center, London i The Royal Institution, London. Susanin je rad tako­đer dio stal­ne zbir­ke MoMA u New Yorku. Njezina tre­nut­na istra­ži­va­nja usmje­re­na su na razu­mi­je­va­nje kako teh­no­lo­ško redi­zaj­ni­ra­nje život­nih sus­ta­va može gene­ri­ra­ti nove okvi­re za dizaj­ner­ske prakse.

Tekst Boris VINCEK

Fotografije J. KOVAČEVIĆ i M. JURCAN