Dasha Delone i Dima Goryachkin izlažu u galeriji Fonticus

31.08.2018.

U petak 24. kolo­vo­za posje­ti­te­lji grož­njan­ske Gradske gale­ri­je Fonticus ima­li su čast po prvi puta u Hrvatskoj raz­gle­da­ti rado­ve istak­nu­tih moskov­skih umjet­ni­ka Dashe Delone i Dima Goryachkina. Ruski su to umjet­ni­ci koji već duže vre­me­na dje­lu­ju zajed­no u sklo­pu gru­pe nazva­ne DaDim, a ovo­ga puta pred­sta­vi­li su se s dvi­je samos­tal­ne izlož­be crno-bije­lih gra­fič­kih rado­va. Dashin pos­tav nazvan “Od sje­ća­nja ka obli­ku” i Dimov “Duh vre­me­na” među­sob­no se nado­pu­nju­ju, a karak­te­ri­zi­ra ih viso­ka estet­ska vri­jed­nost i stil te nagla­šen osje­ćaj za kompoziciju.

Odabir rado­va iz boga­tog opu­sa ovih auto­ra koji se osim gra­fi­kom bave još i foto­gra­fi­jom, vide­om, skul­p­tu­rom, kera­mi­kom i sli­ka­njem izvr­šio je kus­tos Eugen Borkovsky koji je dao i svoj struč­ni osvrt na izlo­že­na dje­la te pred­sta­vio umjet­ni­ke. Goryachkin je napo­me­nuo da je nakon što je saz­nao da će se obje izlož­be sas­to­ja­ti isklju­či­vo od  gra­fi­ka u crno-bije­loj teh­ni­ci bio poma­lo zabri­nut, no kad je naj­zad vidio pos­tav osje­tio je nevje­ri­cu pomje­ša­nu sa oduševljenjem.

Izložba “Duh vremena“uključuje 35 ana­log­nih foto­gra­fi­ja s gra­fič­kim inter­ven­ci­ja­ma u kom­bi­ni­ra­nim teh­ni­ka­ma na neko­li­ko seri­ja. Među nji­ma se isti­če auto­rov auto­por­tret koji je snim­ljen na 9 lis­to­va papi­ra, te seri­ja na kojoj su pri­ka­za­ni asir­ski kipo­vi snim­lje­ni na Sirijsko-Turskoj gra­ni­ci. Autor nas svo­jim radom pod­sje­ća zašto voli­mo, svi koji voli­mo umjet­nost, te nji­me uspos­tav­lja izra­van kon­takt sa gle­da­te­ljem, bez zadr­ške ili sum­nje. Uz foto­gra­fi­je, posje­ti­te­lji mogu vidje­ti i Goryachkinov video ura­dak koji je nedav­no nagra­đen u Brazilu.

Kustos isti­če da autor hra­bro pro­go­va­ra o svi­je­tu nude­ći lice koje se pred nama mije­nja, ali ne ka osmje­hu, već ka grču. Umjetnik muti­ra obli­čje od pre­poz­nat­lji­vos­ti ka izo­bli­če­nos­ti pat­njom. “Umjetnikova aktu­al­nost, inter­pre­ta­ci­ja real­nih stanja/situacija ove rado­ve svr­sta­va u svje­do­če­nja vre­me­na. Njegovi rado­vi zasi­gur­no neće iza­ći objav­lje­ni u mod­nom časo­pi­su, ali gale­rij­ski pros­tor to omo­gu­ću­je. Osvješćivanje je na artis­tič­ki način ponu­đe­no. To je uči­nje­no pone­kad jas­no nara­tiv­no pone­kad pri­kri­ve­no, ali uvi­jek snaž­no. Umjetnik zna­lač­ki, ali i doživ­ljaj­no inter­pre­ti­ra svi­jet koji ga okru­žu­je. Pritom, pre­zen­ta­ci­jom u obli­ku izlož­be, upo­zo­ra­va na sta­nje i indi­rek­t­no ini­ci­ra reak­ci­ju: pobu­nu ili dalj­nju pasiv­nost nas, usam­lje­nih jedin­ki dotra­ja­log svijeta.”

Dima Goryachkin rođen je 1964. godi­ne u Moskvi, Rusija. Godine 1985. diplo­mi­rao je foto­gra­fi­ju na tamoš­njem Tehničkom fakul­te­tu. Godine 1986. poha­đao je ško­lu foto­gra­fi­je Aleksandra Lapina u Moskvi. Od 1988. do 1993. godi­ne živio je dje­lu­ju­ći kao pro­fe­sor u Izraelu, Švicarskoj i Kanadi. Od 1994. do 2016. radio je za mno­ge časo­pi­se, uklju­ču­ju­ći rusko izda­nje „Popular Mechanic“ u svoj­stvu foto­graf i ured­ni­ka ilus­tra­ci­ja. Godine 2010. poči­nje radi­ti kao kipar u medi­ju meta­la. Izlagao je na broj­nim samos­tal­nim i kolek­tiv­nim izlož­ba­ma: Moskva, Sankt Petersburg – Rusija; te u Latviji, SAD‑u, Koreji, Singapuru, Njemačkoj, Švicarskoj, Izraelu, Slovačkoj, Hrvatskoj, itd. Godine 2016. osni­va sku­pi­nu “DaDim” sa Dasha Delone. Iste godi­ne oni poči­nju radi­ti u medi­ju videa. Trenutno, osim autor­ske pro­duk­ci­je, radi kao ured­nik foto­gra­fi­ja u časo­pi­su „Vedomosti“, koje izla­zi u Moskvi.

Dasha Delone pri­ka­zu­je nam kako se medij tuša nane­se­nog kis­tom može do te mje­re maj­stor­ski zna­ti koris­ti­ti da je ujed­no vid­ljiv motiv i osje­ćaj same umjet­ni­ce za vri­je­me stva­ra­nja, kada ona s medi­jem pos­ta­je jed­no. Umijeće se nala­zi u oku, u srcu i u ruci auto­ri­ce. Izloženo je ukup­no 15 jed­no­di­jel­nih i dva tro­di­jel­na rada. Primjećujemo se da se radi o izbo­ru iz raz­li­či­tih, ali sklad­no ukom­po­ni­ra­nih seri­ja. Krug koji se čes­to pojav­lju­je sim­bol je besko­nač­nog ponav­lja­nja, ali on je ujed­no i svje­tlost na kra­ju tune­la, te sun­ce koje osvjet­lja­va put.

Borkovsky navo­di: “Dasha Delone pred­stav­lja više seri­ja rado­va izve­de­nih tušem na papir­na­toj pod­lo­zi. Svaki niz izgo­va­ra odre­đe­nu pro­ble­ma­ti­ku razvi­je­nu kroz više rado­va. Svjedočimo da umjet­ni­ca kri­tič­ki doživ­lja­va real­nost. Njena poeti­ka dodi­ru­je više seg­me­na­ta obli­ka i zna­če­nja. Svakako je naj­dra­ma­tič­ni­ji i naj­du­lji niz koji obra­đu­je tune­le, otvo­re, pri­je­la­ze. Uz moti­ve koje pre­poz­na­je­mo, pos­tig­nu­ta je atmo­sfe­ra pro­pi­ti­va­nja. Umjetničini ges­tu­al­ni pri­ka­zi tune­la na gra­ni­ci su figu­ra­ci­je i doživ­lja­ja znat­no širih od pri­je­no­sa obli­ka. Umjetnica for­mi­ra ras­pon rado­va od onih koji iska­zu­ju realan tunel do sim­bo­lič­nih, okru­glih otvo­ra koji uz sebe ima­ju aps­trak­t­ne šare. Ovi dru­gi nude pro­ma­tra­ču slo­bo­du doživ­lja­ja jer su usmje­re­ni u raz­miš­lja­nju i per­cep­ci­ji nes­pu­ta­ni­je od pre­poz­nat­lji­vih. Umjetnica za dru­ge seri­je rado­va koris­ti toč­ke, lini­je, zasje­nje­nja. Iako vizu­al­no oči­ta, toč­ka služ­be­no nema dimen­zi­je. Pravac, lini­ja, potez sas­to­ji se od niza toča­ka i ima jed­nu nagla­še­nu dimen­zi­ju: dulji­nu. On je jed­no­di­men­zi­ona­lan. Ploha je sas­tav­lje­na od gru­pe toča­ka ili više pore­da­nih pra­va­ca ili mrlja. Ona ima dulji­nu i širi­nu. Kocka, kugla, kva­drat tro­di­men­zi­onal­na su tije­la. Imaju dulji­nu, širi­nu i visi­nu. Ovdje mora­mo nagla­si­ti da je papir plo­ha. Zgužvani papir više nije plo­ha. Ali, rav­ni papir sa crte­žom nije više jed­na dimen­zi­ja jer crtež stva­ra ilu­zi­ju više­di­men­zi­onal­nos­ti. Ovu karak­te­ris­ti­ku odno­sa plo­he i mate­ri­ja­la za obli­ko­va­nje Dasha koris­ti u dru­gim seri­ja­ma rado­va. Umjetnica pro­ble­ma­ti­zi­ra vri­je­me u kojem i sama sudjeluje.”

Dasha Delone rođe­na je 1970. godi­ne u Moskvi, Rusija. 1986. godi­ne poči­nje poha­đa­ti ško­lu „Grafičke umjet­nos­ti i dizaj­na knji­ga“ Borisa Trofimova. Uskoro zapo­či­nje radi­ti kao gra­fič­ki umjet­nik i dizaj­ner. Godine 1988. stu­di­ra kera­mič­ko obli­ko­va­nje u labo­ra­to­ri­ju „Labutina“ u Moskvi. kera­mič­kim rado­vi­ma pred­sta­vi­la se više puta u Moskvi. Oko 2009. godi­ne poči­nje se bavi­ti sli­kar­stvom. Od tada svo­je je rado­ve pred­sta­vi­la na broj­nim kolek­tiv­nim i samos­tal­nim izlož­ba­ma: Moskva, St. Petersburg (Rusija); Latvija SAD, Koreja, Singapur, Njemačka, Švicarska, Hrvatska, e.t.c. Od 1990. godi­ne čla­ni­ca je Međunarodne udru­ge umjet­nos­ti (IAA / AIAP). Njeni rado­vi pred­stav­lje­ni su u „The Museum of Everything“, London te na „Viatka, Contemporary Arts“.

Tekst Marko ŠORGO

Fotografije Lidija KUHAR