Nastavak na razini originala

02.08.2018.

KINO: SICARIO 2: RAT BEZ PRAVILA, reda­telj Stefano Sollima

Kanađanin Denis Villeneuve reži­rao je pri­je neko­li­ko godi­na izvr­stan „Sicario“, jedan od naj­bo­ljih fil­mo­va koji se bave tema­ti­kom nar­ko­ma­fi­je i nje­zi­nim utje­ca­jem na mek­sič­ko i ame­rič­ko društvo.

Naravno, kako to uglav­nom biva, uspjeh fil­ma potak­nuo je i sni­ma­nje nas­tav­ka „Sicario 2: Rat bez pra­vi­la“, koji se upra­vo pri­ka­zu­je u doma­ćim kini­ma i, sre­ćom, ne ostav­lja dojam da je sni­man samo zbog zara­de. Redateljsku pali­cu pre­uzeo je tali­jan­ski reda­telj Stefano Sollima (otac mu je bio kla­sik špa­ge­ti ves­ter­na Sergio Sollima), otpa­la je Emily Blunt kao prav­do­lju­bi­va agen­ti­ca FBI‑a, ali osta­li su Josh Brolin (agent CIA‑e) i Benicio Del Toro (osvet­nik koje­mu je mafi­ja ubi­la obi­telj) u ulo­ga­ma mut­nih tipova.

Radnja se teme­lji na pret­pos­tav­ci da šefo­vi nar­ko­ma­fi­je poma­žu islam­skim tero­ris­ti­ma pri ula­sku u SAD, zbog čega CIA orga­ni­zi­ra otmi­cu kće­ri šefa kar­te­la da bi iza­zva­la sukob s dru­gim kar­te­li­ma. Nakon što se situ­aci­ja zakom­pli­ci­ra, CIA se odlu­ču­je povu­ći i eli­mi­ni­ra­ti svje­do­ki­nju, ali nje­zi­ni ope­ra­tiv­ci odbi­ja­ju to učiniti.

Nastavak je podjed­na­ko uzbud­ljiv i napet poput ori­gi­na­la, ali dok je Villeneuveov film odas­lao bru­tal­nu poru­ku da se s nar­ko­ma­fi­jom mogu bori­ti samo oni koji su nemi­lo­srd­ni poput nje, Sollimin nas­ta­vak suge­ri­ra da su poli­ti­ča­ri još beš­ćut­ni­ji i nemi­lo­srd­ni­ji od onih koji rje­ša­va­ju stva­ri na terenu.

Vjerojatno je dava­njem ljud­skih oso­bi­na ope­ra­tiv­ci­ma Sollima malo raz­bla­žio bru­tal­ni dojam izvor­ni­ka, iako unu­tar dobro izve­de­ne žan­rov­ske pri­če uka­zu­je na jed­nu vrlo zanim­lji­vu crtu ljud­skog karak­te­ra. Lako je nekog odstra­ni­ti i tako rije­ši­ti pro­blem ako se to radi iz Pentagona ili Langleyja, ali ako mora­te ubi­ti neduž­nu oso­bu koju tjed­ni­ma gle­da­te u oči, onda je to malo žeš­ći pro­blem čak i za pre­ka­lje­ne profesionalce.

 

Elvis Lenić