Recenzija: „Vegetarijanka“ Han Kang
Povezanost hrane i emocija
• „Vegetarijanka“, roman ugledne južnokorejske spisateljice Han Kang nagrađen Bookerovom nagradom 2016., a koji je u nas ove godine objavila Hena Com u prijevodu Mirne Čubranić, snažno je i uznemirujuće književno djelo. Han Kang jedna je od najcjenjenijih suvremenih južnokorejskih spisateljica, do sada je objavila nekoliko romana, kratkih priča i novela, ovaj roman motivski je naslonjen na jednu od njih, a govori o Yeong-hye, naizgled bezličnoj mladoj ženi koja ponukana košmarnim snovima prestaje jesti meso, što unosi razdor u njezinu obitelj.
O uzrocima odluke Yeong-hye ne saznajemo ništa iz njenih usta, ona u romanu, osim nekoliko prepričanih košmara, istovremeno lirskih i bizarnih, nema svoj glas. Takvim književnim postupkom spisateljica svoju i onako submisivnu junakinju dodatno poništava, svodi je gotovo na prazninu, a čitatelju otvara prostor za vlastite interpretacije i unose dodatnih značenja.
O Yeong-hye i njenom vegetarijanstvu, umjesto nje govore njezin suprug, šogor i sestra te je tako roman i kompozicijski podijeljen na tri dijela. Prvi, naslovljen „Vegetarijanka“ kao i sami roman, pripada suprugu junakinje, drugi „Mongolska pjega“ gotovo egzaltirano iznosi, njome erotski opsjednuti šogor, videoumjetnik bizarnih ideja, a treći „Plamteća stabla“ iz kojeg naslućujemo kakvom je obiteljskom nasilju kao dijete Yeong-hye bila izložena, pripovijeda In-hye, njezina starija sestra.
Gospodin Cheong, suprug junakinje ne pokazuje potrebu da razumije osjećaje i odluku svoje supruge, on već na početku romana ističe kako u nju i nije bio zaljubljen, smatrao ju je prikladnom za brak zbog nenametljive naravi i kulinarskih umijeća pa je zapravo odbijanje, ne samo da jede, već i da priprema jela od mesa, razlog za njegovu uznemirenost i sazivanje obiteljskog sastanka. Upravo obiteljsko okupljanje i nasilna reakcija oca na njeno odbijanje hrane, izaziva zrcaljenje nasilja i okretanje agresije protiv sebe – Yeong-hye si pokuša prerezati vene i dospijeva na psihijatrijski odjel.
Drugi dio romana podjednako je uznemirujući. Suprug junakinjine sestre na usputnu primjedbu svoje žene o mongolskoj pjegi, istovjetnoj na tijelu njihova sina i njezine sestre, ne prestaje erotski maštati o njoj. Time također krši tabu, no ni ovdje Han Kang nije jednoznačna. Njegovu opsjednutost šogoricom, nastojanja da dopre do njene suštine oslikavajući joj tijelo cvjetovima, pokušaj razumijevanja njene „florealne“ prirode i duboke slojevitosti, moglo bi se shvatiti i kao razornu i očajničku zabranjenu ljubav i kao manipulaciju i seksualno iskorištavanje psihički bolesne žene.
U trećem dijelu In-hye govori o svojoj brizi za sestru, o praktičnim nastojanjima da joj pomogne, ali svakim daljim ulomkom na vidjelo izlaze njezina sjećanja o djetinjstvu i obiteljskom zlostavljanju kojem su sestre, a osobito mlađa i manje prilagodljiva Yeong-hye bile izložene. Je li mogla pomoći sestri? Je li protraćila vlastiti život pokušavajući se prilagoditi zahtjevima roditelja, supruga, djeteta, društva? Je li pasivni otpor bolji od nikakvog? Može li se sloboda u represivnom društvu ostvariti jedino šutnjom, negacijom, apatijom, radikalnim pacifizmom dovedenim do pretvaranja vlastitog bitka u puko vegetiranje kao krajnje konzekvence? Pitanja su to koja si postavlja In-hye, ali koja si i čitatelji neminovno moraju postaviti čitajući ovaj snažni, tjeskobni, uznemirujući roman.
„Vegetarijanka“ je zapravo najmanje roman o vegetarijanstvu. Junakinja ne postaje vegetarijanka ni zbog imperativa vitkosti i ljepote, niti zbog zdravstvenih razloga što bi bilo društveno prihvatljivo. Ni moralna uvjerenja kao uzrok nisu eksplicitno naglašena. Povezanost hrane i emocija, potreba da se one potisnu ili kompenziraju hranom, da se „progutaju“ u ime dobrog ukusa, društvenih normi i zahtjeva koje zajednica postavlja pred pojedinca samo su neke od tema koje roman otvara.
Koliko su povezani psiha i tijelo, koliko se iskusva jednog utiskuju u drugo? Je li normalno samo ono što nimalo ne odstupa od norme? Roman na alegorijski način govori o neuralgičnim točkama obitelji i društva te o problemima čovjeka kao bića zajednice i kao pojedinca, o tijelu, seksualnosti, boli, ludilu, destrukciji i autodestrukciji, o otuđenju i nemogućnosti istinske komunikacije, o šutnji čiji uzrok ne leži toliko u nemogućnosti artikuliranja vlastitih misli, koliko u odbijanju druge strane da ih sasluša i razumije.
Ni na jedno od pitanja autorica ne nudi odgovore, štoviše čini se da se svakom stranicom pitanja samo gomilaju i produbljuju čineći atmosferu romana napetom što zahtijeva potpunu pozornost čitatelja. Gotovo magični lik Yeong-hye, mjestimice nadrealna atmosfera, precizan i jasan stil Han Kang bogat minucioznim opisima i lirskim digresijama čine roman univerzalnom pričom koja nas nagoni da preispitamo vlastita iskustva i uvjerenja.
Piše Dušanka BABIĆ
